Članak
ČLANCI

O znalcima vraga

indeks


Razmišljao sam o nečemu zadnjih dana.

U Indiji je kroz povijest postojala hrpa yogina. Velik broj tih yogina je imao veliki stupanj fizičke moći nad svijetom. Zašto nitko od njih nije provalio vraga, odnosno shvatio njegovo postojanje i planove?

Vraga nije neki veliki problem provaliti ako si mu protivan, budući da on u tom slučaju aktivno radi protiv tebe, i ukoliko imaš imalo pameti vidjet ćeš da iza toga stoji obrazac. Ja sam kao klinac s 15-16 godina shvatio da nešto tu gadno ne štima i prepoznao postojanje globalnog kolektivnog astrala, koji se ponaša kao kolektivna budala koja pruža instinktivni otpor svemu što nije aspekt ili element njega samog. To uopće nije bio neki posebni problem, unatoč tome što se tada nisam bavio nikakvom "duhovnošću"; naprosto, imao sam dovoljno urođene telepatske osjetljivosti da mogu prepoznati mentalnu karakteristiku ljudi i u njoj sam prepoznao zajedničku "notu" koju manje-više svi imaju i koja definira i kreira njihove odluke i postupke. Sve što je disonantno u odnosu na tu notu sustav prepoznaje kao strano tijelo i u odnosu na to reagira refleksnim imunim reakcijama. Dakle, u situaciji kad nisam bio siguran postoji li ikakav duhovni oblik egzistencije koji nije definiran kroz materiju, bio sam u stanju primjetiti ponašanje globalnog kolektivnog astrala; toliko je stvar uočljiva ako imaš ikakve sposobnosti opažanja duhovnih stvarnosti. Možeš ne razumjeti što vidiš, ali vidiš, isto kao što ljudi tisućljećima nisu razumjeli što su zvijezde, ali su ih svejedno vidjeli.

Da ponašanjem i karakteristikama tog globalnog entiteta upravlja svjesno biće u sklopu ostvarivanja svojih namjera, to je već teže shvatiti, ali ukoliko je to meni kasnije uspjelo, očekivao bih da je uspjelo i drugima kroz povijest, ali kad pogledam stvar malo bolje, ispada da su samo dvojica stvarno provalila vraga i planirano djelovala protiv njega. Ta dvojica su Šakyamuni (Gauthama Buddha) i Isus.

Cijela Budina filozofija se zasniva na principu "raspetljaj i/ili utroši sve duhovne momente koje si investirao u svijet i miči se odavdje". Dakle njegov pristup je izvući napajanje iz sustava, čime vrag i njegove igračke ostaju bez energije. Buda vraga zove Mara - to je biće koje pokušava negativne i vezujuće stvari prikazati kao pozitivne i uzrokovati vezanosti za svijet, bilo privlačnošću, bilo zastrašivanjem. Mara dakle za cilj ima ostanak bića u obmanutom stanju u kojem je njihova duhovna sila investirana u svijet. Hoće li te u tu svrhu pokušati potkupiti, zastrašiti, pokušati te uvjeriti da je on Bog i gospodar svijeta i da ti nemaš pravo na ništa što ti on ne odobri, ili će ti reći da si u nekom smislu grešan i nedostojan prosvjetljenja, to je sporedno; hoće li te vezati tako što će ti objasniti da je ovaj svijet mjesto ostvarenja želja, mjesto pobjede nad neprijateljima, mjesto duhovnog razvoja ili mjesto na koje se moraš vratiti radi suosjećanja s onima koji se nisu spasili, to je sporedno. Vragu je bitno jedino da tu ostaneš. Misliš li pritom da si rob koji se boji vlastite sjene ili da si prosvijetljeni gospodar svijeta, potpuno je nebitno, sve dok je tvoja duhovna energija investirana u ovaj svijet.

To što sam napisao je čisti ortodoksni budizam, ne sadrži nikakve moje dodatke ili tumačenja. To je ono što budisti vjeruju o demonskom biću po imenu Mara.

Problem u analizi Isusovog stava o vragu je u tome što je kršćanstvo manje intelektualno eksplicitna religija od budizma, pa je često potrebno probijati se kroz slike, nejasnoće i kontradikcije, ali u osnovi, Isus vraga zove knezom ovog svijeta, svjestan je da se vrag bori protiv njega i ometa ga, svjestan je da zavodi njegove učenike u zabludu i navodi ih na grijeh, svjestan je da se svijet nalazi u vražjoj vlasti, i svjesno i namjerno radi vjerojatno jedinu stvar koja može otkupiti svijet iz vražje vlasti, ako se dobro izvede: naime, vrag je dobio vlast nad svijetom svojevrsnom investicijom svoje duhovne energije i to u obliku žrtve za svijet, on se žrtvovao ostvarujući svoje ideje. Netko svijet može otkupiti od vraga samo na vrlo komplicirani način: s jedne strane mora se žrtvovati barem jednako kao vrag, dakle investicija duhovne energije i žrtva mora biti jednaka ili veća, i, što je najveća komplikacija, ta žrtva mora biti ostvarena na takav način da vrag protiv te osobe počini grijeh koji je jednak ili veći od pozitivne investicije duhovne energije kojom je vrag kupio svijet. Dakle, u osnovi vrag mora neutralizirati sve "pozitivno" time što će napraviti veće ili jednako negativno, a to je moguće jedino ako djeluje protiv sebi ravnog koji je čist i nedužan i na taj način negira svoju izvornu namjeru i vektor koji su ga doveli u poziciju vlasti. To je opasan sport i onaj tko se u takve stvari upušta mora znati apsolutno sve o ezoterijskim "ugovorima", odnosno kompliciranoj vektorskoj matematici energetskih investicija. Nazvati to područje "karmom" je djetinjasto omalovažavanje problematike. To su jako komplicirana sranja i vrlo je lako pogriješiti ne uzimajući nešto u obzir. Isusu očigledno nije uspjelo budući da je vrag i dalje ovdje i u poziciji moći.

U biblijskom kontekstu, vraga se naziva Satan.

Satan, poznat još i kao Mara.

Ono što je posebno zanimljivo je da teozofija, koju za sve praktične svrhe smatram kanalom kojeg je vrag napravio u svrhu izlaganja vlastite teologije i mišljenja, iznosi praktički apoteozu Lucifera (s osobnim imenom Sanat Kumara) i njegovog prometejskog donošenja duhovne energije bićima ovog svijeta, dakle iznosi teologiju koja je dijametralna inverzija nauka budizma i kršćanstva, i još ima drskosti Budu i Isusa proglašavati Luciferovim posilnima, temeljnim duhovnim ograncima iz kojih njegove duhovne energije emaniraju u svijet.

Ono što je meni ovdje posebno zanimljivo je da ime Sanat Kumara izgleda nije proizvoljno. Uopće ne bih isključio mogućnost da se radi o nekom obliku stvarnog imena tog duhovnog bića, koje je u iskrivljenim i fragmentarnim oblicima našlo put do raznih teologija. Naravno da se tu ne radi o pričicama o Kumarama koje iznosi Vyasa, a koje su po svoj prilici posve proizvoljne, nego o nečemu bitno starijem, što je on pokupio, shvatio na neki svoj način i iskoristio u svrhu propovijedanja svoje filozofije i teologije, kao što je slučaj s praktički cijelom Bhagavata-puranom, koja reciklira starije mitove i iznosi ih u željenom kontekstu. Što znači "Sanat Kumara"? Doslovni prijevod je "oduvijek ovdje, jedva smrtan" ili u malo ekstremnijem obliku "vječni besmrtni". Sanat znači "oduvijek, vječan". Prefiks "ku" se na engleski prevodi sa "with difficulty", dakle "teško, jedva". Mara se prevodi sa "smrtan". Tu bih se sad mogao igrati nekakve etimologije, ali iskreno, mislim da bi to bilo besmisleno. Koincidencija da dva imena za vraga iz dvije posve različite religije zajedno daju ime kojim teozofija zove Kralja Svijeta možda je samo koincidencija, a možda je to namjerna igra riječima. Ono što je bitno u cijeloj stvari je da biće koje teozofija naziva Sanat Kumara ima ista svojstva kao biće koje Isus naziva knezom ovog svijeta i koje Biblija zove Satan, a koje Buda zove Mara. Gledano po svojstvima koja mu pridjeljuju, Buda i Isus govoreći o vragu govore o potpuno istoj osobi kao ja kad govorim o Sanat Kumari. Podudarnost je stopostotna.

Da se vratimo na početak priče: zašto među svim tim indijskim yoginima nema više onih koji su prepoznali vraga i njegove djelatnosti? Zašto osim Bude praktički nitko ne daje kvalitetni opis primarnog problema s kojim se suočava tragalac za oslobođenjem? Naime, jedna velika mrcina od bića koja koordinira sve vezujuće sile s ciljem da se nitko odavdje ne izvuče, a koja ima vlast nad svijetom, za sve je praktične svrhe ozbiljan problem.

Mislim da je odgovor poprilično gadan: nitko od njih nije doista postigao oslobođenje. Vrag je našao nešto što im može predstaviti kao oslobođenje, to im je ponudio i oni su to prihvatili, i tako nikad zapravo nisu došli u poziciju konflikta s njim, u kojoj bi ga prepoznali kao problem. Dakako, sasvim je moguće da je veliki broj yogina svoje konflikte s vragom odradio u tišini i otišao sa svijeta bez puno drame, ali od onih koji su se ovdje razmetali siddhijima i pričama o svojem prosvjetljenju nekako ne bih očekivao previše uspjeha u tom smislu.


Danijel Turina


toggle