Autor: Danijel Turina
Datum: 2002-06-11 09:38:12
Grupe: hr.soc.religija
Tema: Re: Panteizam=Ateizam
Linija: 100
Message-ID: 0p8bgu0c005p1fkhv07601ucj13kq7hfls@4ax.com

X-Ftn-To: Vicko Vitasovic 

"Vicko Vitasovic"  wrote:
>Evo jedan izvadak teksta koji govori o Spinoznom obliku panteizma
>(spada po ontoloske panteizme, ista vrste pod koju spadaju
>istocnjacki panteizmi) koji pokazuje da se takav panteizam u stvari
>razotkriva kao ateizam. Obratite jos paznju na Spinozin: "Samo Bog
>jest" - recenica koju mnogi vole ponavljati a koja, recena, iz
>Spinozistickog vidika, jest panteizam (odnosno ateizma) par
>exellance.

:))) To je pretpostavljam po logici da je Bog, cim je veci, tim
manji, pa ako je toliko velik da nista drugo osim Njega ne postoji,
iz toga slijedi da je toliko malen da ne postoji. :)))

>interpretacije Spinoze ovim rije?ima: "Optu?uje se spinozisam, na
>primjer, Jacobi, da je ateisti?ka filozofija, jer se u njoj Bog ne
>odvaja od svijeta; ka?e se da pretvara Prirodu u istinskoga Boga ili
>da degradira Bog na razinu Prirode, ?ime Bog nestaje i ostaje jedino
>na nogama priroda... 

Vec je receno da Vedanta to ne naucava. Vedanta naucava da je svemir
zbiljski, ali po tome sto je utemeljen u Bogu, koji je vrhovna zbilja
i cimbenik zbiljskosti svih stvari. Prema Vedanti, Bog je primarna
stvarnost, po kojoj su stvarne sve sekundarne, u njoj utemeljene
stvarnosti, kao sto je san stvaran u svijesti sanjaca, ali ne postoji
kao zbilja odvojena od onoga tko sanja. To je cest argument u
upanisadima, jednako kao i primjer fatamorgane, koja stvara privid da
se na jednom mjestu nalazi ono cega tamo u zbilji nema, ali
fatamorgana i nije potpuni privid, buduci da se radi o optickom
fenomenu, i oaza u pustinji doista postoji, ali ne tamo gdje se
nalazi njena slika. Jednako tako, svijet postoji, ali ne kao
stvarnost izvan Boga, nego na jedan prilicno slozen nacin gdje nije
moguce tocno reci je li svijet zbiljski ili nezbiljski, jednako kao u
slucaju sna ili kompjutorske igre, koje su stvarnost slicne vrste,
dakle postoje, ali ovisno o primarnijoj stvarnosti, a ne samostalno.
Prema Vedanti, opazanje svijeta kao zbilje uzrok je patnje, jer takvo
vidjenje implicira obmanutost osjetilnim svijetom koji nam svjedoci
samo o svijetu, a ne i o dubljoj stvarnosti. Sloboda se postize
znanjem, kad covjek okrene svoj duh od osjetilnog svijeta i usmjeri
ga prema svojoj nutrini, postupno uranjajuci u sve suptilnije razine
dozivljavanja stvarnosti, dok na kraju ne dodje do najsuptilnije,
koja je Bog. Naime, buduci da je Bog temelj svake stvarnosti, onda je
jasno da je temelj i stvarnosti covjekove svijesti, izmedju ostalog,
a covjekova vlastita svijest je mjesto na kojem ce daleko najlakse
pronaci Boga, buduci da mu je od svega najbliza. To je analogno
situaciji s igracem koji se toliko uzivio u kompjutorsku igru, da
prestaje biti svjesnim okolnog svijeta. Takvome se savjetuje da
prekine vezu svojih osjetila s iluzornim svijetom s kojim se
poistovjetio, kako bi pruzio sebi priliku opazati sve ono, sto je
zaboravio. Jednako tako, Vedanta govori da je temeljna stvarnost,
brahman, sveprozimajuca i sveprisutna, da je tihi svjedok svacijih
djelatnosti, ali da djelatnici, zaludjeni vezanostima poput zelja i
strahova, Njega nisu svjesni, nego ostaju vezani nizim prividima i
rastrzani nitima zelja i strahova, kusajuci pomijesane plodove
radosti i patnje. Radosti je uzrok prozetost svega brahmanom, a
patnji je uzrok pomijesanost iskustva brahmana s vezujucim silama i
ogranicenjima koja su svojstvena relativnom svijetu. Svijet dakle
postoji, i nije moguce reci da je posve iluzoran (kako bi i mogao
biti, kad mu je krajnja stvarnost temelj?), ali svijet kao ogranicen
ne moze pruziti ispunjenje i onoga tko je njime vezan uvijek ponovno
razocarava.

>Ni?ta je dakle u kona?noj stvarnosti: ova ne posjeduje nikakvu
>stvarnost; za Spinozu samo Bog jest. 

To je prilicno problematicna tvrdnja; naime, ako samo Bog jest, a
svijet je nista, onda je vrlo cudno kako mi to "nista" mozemo
promatrati. To je neispravna tvrdnja; svijet, naime, ne mora biti
nista, da bi se za njega reklo da nije temeljna stvarnost, nego da je
tek oblik gledanja vise stvarnosti. Ni san ili prikaza nisu
"nista", oni su nesto, ali to nesto nije krajnja zbilja. Svijet je
odrzavan od vise stvarnosti, on je prozet tom visom stvarnoscu, ali
on ne sadrzi u sebi bit te vise stvarnosti, i ne moze dati stvarno
ispunjenje, jednako kao sto se iz fatamorgane nije moguce napiti
vode, bez obzira sto je jezero koje vidimo u fatamorgani zbiljsko,
samo je slika opticki prenesena na drugo mjesto. 

>duh, spinozisam je ateizam; donosimo ovdje Feuerbach-ovo
>svjedo?anstvo: "Kr??anski filozofi i teolozi su optu?ili Soinozu za
>ateizam. S razlogom; jer oduzeti Bogu njegovu srda?nost, njegovu
>dobrotu i pravednost, njegovu nadnaravnost, njegovu neovisnost,
>njegovu mo? ?initi ?uda, jednom rije?ju: oduzeti Bogu "ljudsko"
>zna?i oduzeti samoga Boga. Bog koji ne ?ini ?uda, koji ne proizvodi
>u?inke razli?ite od prirodnih, koji se zbog toga ne pokazuje
>razli?itim od prirode, u stvari nije nikakav Bog". 

To bi valjda bilo po onom sistemu da je Bog definiran kao stricek na
oblaku koji kenja munjevinu, pa ako velimo da Bog ne sjedi na oblaku
i ne kenja munjevinu, onda smo ateisti, jer Bogu odricemo sve ono sto
Boga cini Bogom. :)))))

>* osim onima koji su me izvrjedjali do tocke da ih ne pozdravljam.

Nije tebe nitko izvrijedjao koliko si zasluzio pisanjem ovakvih
gluposti. :)

-- 
Homepage: http://www.danijel.org
Books:    http://www.ouroboros.hr