X-Ftn-To: Robert Premuz

rpremuz@jagor.srce.hr (Robert Premuz) wrote:

>Bilo je pitanja o smislu patnje i boli u nasem zivotu. Evo jednog
>teksta povezanog s tom temom iz knjige
>
>Tomislav Ivancic: Korijeni hagioterapije, Teovizija, Zagreb, 1997.
>
>Odjeljak IV. Duhovni lijekovi
>
>Poglavlje 8. Zahvaljivati Bogu za sve

Ovo ima itekakvog smisla. Moj dodatak:
Lako se sjetiti Boga kad nam ide lose, cak i budalasto kriviti Boga za
nase stanje. Teze je sjetiti se Boga kad nam ide dobro. Ljudi kojima
ide dobro najskloniji su zaboraviti Boga i pripisati svoje stanje
vlastitim zaslugama, a kad im krene lose kriviti Boga. Takvo ponasanje
je bezbozno. Treba se sjetiti Boga i u najobicnijoj situaciji, i
spoznati da je ona veliki dar i milost. _Tada_ se stvari desavaju. Svi
ovdje pricaju kako je svijet prepun patnje. Ja vam svima kazem da je
istinska patnja zaboravljanje Boga. Sve ostale vrste patnje u
usporedbi su s tim beznacajne. Onaj kome je Bog stalno u svijesti, i
koji vrsi Bozju volju, zivi u raju, makar svijet oko njega bio pakao.

-----
Web(Yoga-Vedanta): http://www.geocities.com/Athens/Forum/1377
Mirror           : http://www.fortunecity.com/roswell/jodrell/30