Posto ovo stalno spominjem, mislim da je zgodno da i oni koji nisu
procitali "Gospodara" dobiju ideju o cemu se radi. :)
-----

"Gospodar prstenova" - knjiga druga ("Dvije Kule")
J.R.R. Tolkien

(Saruman Bijeli, gospodar Isengarda i poglavar reda carobnjaka,
prvotno mudrac duboke svijesti i istancanih misli, istrazujuci
Prstenove i drevne mudrosti, ponesen castohlepljem i samoljubljem,
bude zarobljen od Neprijatelja - maiara Saurona, gospodara Mordora, i
postaje njegovim slugom. Pokusa izdati svog negdasnjeg prijatelja
Gandalfa Sivog, ali ovaj uspije pobjeci i spasiti se... U bitci na
mostu, boreci se protiv balroga, uzasne nemani iz podzemnog carstva
Morije, Gandalf pogine, ali uskrsne iz mrtvih kao Gandalf Bijeli -
vracen s uvecanom snagom, kako bi dovrsio svoju zadacu. U
medjuvremenu, izdajica Saruman salje ogromnu vojsku orka i iskvarenih
ljudi na Theodenovo kraljevstvo, i u bitci kod Helmove klisure bude
porazen, a sva njegova sila unistena. Gandalf vodi pobjednicku vojsku
Theodena, kralja Marke, pred kulu Orthanc u razrusenom Isengardu)


	X. poglavlje
	SARUMANOV GLAS

Prosli su kroz uruseni tunel, stali na gomilu kamenja i zagledali se u
tamnu stijenu Orthanca i njegove mnogobrojne prozore, jos uvijek
prijetece usred pustosi oko sebe. Voda se bila vec gotovo dokraja
povukla. Ovdje-ondje ostala je gdjekoja mracna mlaka pokrivena
prljavom pjenom i otpacima, ali je veci dio sirokog kruga bio opet
ogoljen, pusta divljina od mulja i izvaljenog kamenja, razrovana
pocrnjelim rupama i istockana stupovima i potpornjima pijano naherenim
svaki na svoju stranu. Na rubu izrovane zaravni lezali su silni humci
i kosine, nalik na crepove razbacane velikom olujom; a iza njih je
zelena i zapletena dolina prelazila u dugacku jarugu izmedju tamnih
ogranaka gorja. U toj pustosi ugledali su neke jahace kako se
probijaju; dolazili su sa sjevera i priblizavali se vec Orthancu.
	- Eno Gandalfa, i Theodena i njegovih ljudi! - usklikne
Legolas. - Podjimo im u susret!
	- Pazite kako hodate! - upozori ih Merry. - Ima tu rasklimanih
ploca koje se mogu izokrenuti i izvrnuti vas u jamu ako dobro ne
pripazite!
	Isli su onim sto je ostalo od ceste od glavnog ulaza do
Orthanca, polagano, jer su kamene ploce bile popucane i blatne. Kad su
ih jahaci opazili kako im se priblizavaju, zastali su u sjeni stijene
i pricekali ih. Gandalf im je krenuo u susret.
	- E pa, imao sam neke zanimljive razgovore s Drvobradasem, i
skovali smo dva-tri plana - rece im. - I svi smo se malo odmorili, sto
nam je bilo prijeko potrebno. Sad moramo opet dalje. Nadam se da su se
i svi vasi suputnici odmorili i okrijepili!
	- Jesmo - potvrdi Merry. - Ali razgovori su nam zapoceli i
zavrsili usred dima. Ipak, nismo vise onako nabruseni na Sarumana kao
sto smo bili.
	- Ma nemojte? - iznenadi se Gandalf. - Ja sam i dalje nabrusen
na njega. Sad mi je preostalo jos samo jedno, prije nego sto odem:
moram se oprostiti sa Sarumanom. Opasan i vjerojatno beskoristan
posjet, ali sto se mora, nije tesko. Svi oni od vas koji zele, mogu
poci sa mnom. Ali cuvajte se! I nemojte zbijati sale! Nije vrijeme za
salu.
	- Ja cu s vama - rece Gimli. - Htio bih ga vidjeti i uvjeriti
se da li je zaista slican vama.
	- A kako ces se u to uvjeriti, majstore patuljce? - priupita
ga Gandalf. - Saruman bi mogao u tvojim ocima izgledati kao i ja ako
to odgovara njegovim nakanama s tobom. Jesi li vec dostatno mudar da
prozres sve njegove obmane? Pa dobro, vidjet cemo, mozda. Mozda ce se
ustrucavati da se pokaze pred tolikim razlicitim ocima u isti mah. Ali
nalozio sam svim entima da se uklone, tako da cemo ga mozda nagovoriti
da izadje pred nas.
	- A u cemu se krije opasnost? - upita ga Pippin. - Da nece
gadjati u nas, ili sasuti vatru na nas kroz prozor? Ili nas mozda iz
daljine zacarati?
	- Ovo je posljednje najvjerojatnije ako mu dodes pred vrata
laka srca - rece Gandalf. - Ali nikad se ne zna sto on moze uciniti,
ili pokusati da ucini. Opasno je prici zvijeri stjeranoj u skripac. A
Saruman raspolaze mocima o kojima i ne slutis!
	Stigli su do podnozja Orthanca. Kula je bila crna, a stijena
se ljeskala kao da je vlazna. Mnoge strane kamena imale su ostre
bridove, kao da su netom isklesane. Nesto malo ogrebotina i sitne
krhotine nalik na pahuljice sto su lezale blizu osnovice bijahu jedini
znaci entskoga bijesa.
	Na istocnoj strani, u kutu izmedu dva potpornja, nalazila su
se velika vrata, visoko iznad zemlje, a nad njima prozor sa zatvorenim
kapcima koji se otvarao na balkon ograden zeljeznim sipkama. Do praga
vrata vodile su stube od dvadeset sedam sirokih stepenica isklesanih
nekom neznanom vjestinom od istog crnog kamenog bloka. Bijase to
jedini ulaz u kulu, ali je mnogo duboko usadenih prozora bilo usjeceno
u okomite zidove: visoko gore piljili su poput sitnih ociju u strme
gorske obronke.Gandalf i kralj sjahali su podno stuba.
	- Idem ja gore - rece Gandalf. - Ja sam vec bio u Orthancu i
znam kakve me opasnosti cekaju.
	- Idem i ja - rece kralj. - Ja sam star i ne bojim se vise
nikakvih opasnosti. Zelim porazgovarati s neprijateljem koji mi je
nanio toliko zla. Sa mnom ce poci i Eomer i pripaziti da mi staracke
noge ne posrnu.
	- Kako hocete - rece Gandalf. - A sa mnom ce poci Aragorn.
Neka nas ostali pricekaju podno stuba. Oni ce vec dovoljno cuti i
vidjeti ako bude ista da se cuje ili vidi.
	- Ne! - umijesa se Gimli. - Legolas i ja zelimo ga vidjeti
izbliza. Mi smo ovdje jedini predstavnici svojih rodova. I mi cemo za
vama.
	- Hodite onda! - rece im Gandalf, pa podje uza stube a s njim
i Theoden. Jahaci iz Rohana sjedili su nemirno na svojim konjima s
obje strane stuba i gledali prijekim okom na golemu kulu pred sobom
strepeci za svoga gospodara. Merry i Pippin sjedili su na prvoj
stepenici osjecajuci se beznacajni i nesigurni.
	- Svega pola skliske milje odavde do glavnog ulaza! -
promrmlja Pippin. - Najradije bih se neopazice vratio u strazarnicu!
Zasto smo uopce dolazili ovamo kad nas ovdje ne trebaju?
	Gandalf je stajao pred vratima Orthanca i udario po njima
stapom. Razlegne se potmuo odjek.
	- Sarumane! Sarumane! - povice snaznim, zapovjednickim glasom.
- Izlazi, Sarumane!
	Neko vrijeme nije bilo odgovora. Napokon se otvori prozor
iznad vrata, ali se u mracnom otvoru nitko ne pojavi.
	- Tko je? - zapita neciji glas. - Sto zelite?
	Theoden se trgne i rece:
	- Poznajem taj glas, i proklinjem onaj dan kad sam ga prvi put
cuo.
	- Grima Gujoslove, idi po Sarumana kad si mu vec postao sluga!
- rece Gandalf. - I ne traci nam vrijeme!
	Prozor se zatvori. Cekali su. Odjednom se javi neki drugi
glas, dubok i milozvucan, sto je upravo plijenio. Oni koji bi
prostodusno slusali taj glas malokad bi znali kazati sto su culi; a
kad bi i znali, iznenadili bi se jer bi u tim rijecima preostalo malo
snage. Vecinom bi se samo sjecali da je bilo pravo uzivanje slusati
taj glas, i da je sve sto je rekao bilo mudro i razborito, budeci u
njima zelju da brzim povladjivanjem i sami ostave dojam mudrosti. Ali
kad bi drugi progovorili, zvucali su grubo i neotesano, a kad bi se
usprotivili tom glasu, izazvali bi gnjev onih koji su njime bili
ocarani. Neki su bili ocarani samo dok im se taj glas obracao, a kad
bi se obratio komu drugom, osmjehnuli bi se kao sto se ljudi osmjehuju
kad prozru madjionicarski trik kojem se drugi dive. Mnogima je bilo
dovoljno samo da cuju taj glas pa da budu opcinjeni, ali oni koje bi
osvojio ostali bi ocarani i posto bi vec bili daleko od njega;
stovise, neprestano bi slusali taj blagi glas kako im sapuce i
salijece ih. Ali nitko ne bi ostao ravnodusan, nitko ne bi odbacivao
njegove molbe i zapovijedi bez napora svijesti i volje dokje god
gospodar vladao svojim glasom.
	- Dakle? - zapita njeznim glasom. - Zasto me ometate u mom
miru? Zar mi necete dati mira ni nocu ni danju?
	Bijase to glas dobre duse ojadjene nezasluzenim uvredama.
Digli su u cudu poglede jer ga nisu culi kako dolazi, i ugledali
spodobu kako stoji naslonjena na ogradu i motri ih odozgo: starac
zaogrnut velikim plastem, za koji nije bilo lako reci kakve je boje
jer se boja mijenjala kad god bi svrnuli pogled ili se pomaknuli. Lice
mu bijase izduzeno, s visokim celom, imao je duboko usadene tamne oci
u koje je bilo tesko proniknuti, iako mu je pogled trenutno bio
ozbiljan i dobrocudan, te pomalo oprezan. Kosa i brada bijahu mu
bijele, ali oko usana i ociju bijase jos crnih cuperaka.
	- Slican mu je a opet i nije - promrmlja Gimli.
	- Pa dobro, sto je? - izusti opet onaj blagim glasom. -
Najmanje dvojicu medu vama znam i po imenu. Gandalfa odvise dobro
poznajem da bih se mogao nadati da je dosao ovamo po pomoc ili savjet.
A vas, Theodene, gospodara Marke Rohanske, prepoznajem po vasim
plemickim obiljezjima, a jos vise po naocitom licu Eorlove dinastije.
O, vrli sine trostruko slavnog Thengela! Zasto niste prije dosli
ovamo, i to kao prijatelj? Silno sam vas zelio vidjeti, najmocnijeg
kralja zapadnih zemalja, pogotovo u ovim posljednjim godinama, da vas
spasim od nerazboritih i opakih savjeta kojima su vas obasipali. Da
nije mozda vec kasno? Usprkos steti koja mi je nanesena, u cemu su, na
zalost, sudjelovali i Ijudi iz Rohana, ipak bih vas spasio i izbavio
od propasti sto vam se neumitno primice produzite li putem kojim ste
krenuli. Uistinu vam sad mogu jos samo ja pomoci.
	Theoden zausti da nesto kaze, ali ne rece nista. Pogleda u
lice Sarumana s njegovim tamnim, ozbiljnim ocima sto bijahu odozgo
uprte u njega, pa onda u Gandalfa sto je stajao uza nj. Reklo bi se da
se nesto koleba. Gandalf nije dao ni glasa od sebe, samo je stajao
nepomicno poput kamena, bas kao da strpljivo ceka poziv koji jos nije
uslijedio. Jahaci su se u prvi mah uzvrpoljili povladujuci mrmljanjem
Sarumanovim rijecima, a onda su i oni umuknuli, kao da su opcinjeni.
Ucinilo im se da Gandalf nije nikad govorio njihovu gospodaru tako
lijepo i prikladno. Cinilo im se da mu se oduvijek obracao grubo i
nabusito. Nad srca im se nadvila sjena, strah od velike opasnosti:
propasti Marke u tmini u koju ih Gandalf gura dok Saruman stoji pokraj
izlaza za nuzdu drzeci vrata odskrinuta tako da unutra pada zraka
svjetla. Zavladala je mucna sutnja. Iznenada je prekine patuljak
Gimli:
	-Rijeci ovoga carobnjaka stoje naglavce - progundja i masi se
za sjekiricu. - Pomoc na jeziku Orthanca znaci propast, a spasavanje
znaci ubijanje, to je bar jasno. Ali mi nismo dosli ovamo da ista
molimo.
	- Mir! - prozbori Saruman. Glas mu nacas nije vise bio onako
udvoran a oci mu se zakrijesile i ugasile. - Jos se nisam obratio
vama, Gimli, sine Gloinov - rece. - Vas je zavicaj daleko odavde pa ne
marite mnogo za nedace ove zemlje. Ipak, niste se upleli u njih od
svoje volje te vam necu zamjeriti ulogu koju ste odigrali - hrabro, po
svoj prilici. Ali molim vas, dopustite mi da najprije porazgovaram s
kraljem Rohana, svojim susjedom i nekadasnjim prijateljem. Sto mi
imate vi kazati, kralju Theodene? Zelite li sklopiti mir sa mnom, i
zelite li svu pomoc koju vam moze pruziti moje znanje steceno
dugogodisnjim trudom? Hocemo li se savjetovati medusobno kako da
prebrodimo ove teske dane, i kako da nadoknadimo stetu uz pomoc dobre
volje tako da nam posjedi procvjetaju i budu jos ljepsi nego sto su
ikad bili?
	Theoden mu jos ne odgovori. Nitko nije bio nacisto da li se u
sebi bori s gnjevom ili sumnjom. Naposljetku progovori Eomer:
	- Pocujte me, gospodaru! Sad tek osjecamo opasnost na koju smo
upozoreni. Zar smo krenuli da izvojujemo pobjedu samo zato da na kraju
ovdje stojimo zapanjeni pred starim lazljivcem s medom na racvastom
jeziku? Tako bi i vuk u klopci govorio psima kad bi mogao. Kakvu vam
on doista pomoc moze pruziti? On samo gleda kako da se izbavi iz
nevolje. Zar cete pregovarati s ovim covjekom koji trguje izdajom i
ubojstvima? Sjetite se samo Theodreda na gazovima i Hamina groba u
Helmovoj klisuri!
	- Ako vec govorimo o otrovnim jezicima, sto cemo onda reci o
tvom jeziku, mlada gujo? - rece mu Saruman. Lijepo se vidjelo kako je
planuo od gnjeva. - Ali dobro, Eomere, sine Eomundov! - nastavi opet
blazim glasom. - Svakome svoje! Tebi pripada hrabrost na oruzju, i
time si stekao visoke casti. Ubijaj one za koje ti gospodar kaze da su
neprijatelji, i budi s mirom! Ne pacaj se u drzavne poslove koje ne
razumijes. Ali mozda ces, ako danas-sutra postanes kralj, uvidjeti da
kralj mora pomno birati prijatelje. Sarumanovo prijateljstvo i moc
Orthanca ne mogu se olako odbaciti, ma kakvi bili razlozi za prituzbe,
stvarni ili izmisljeni.. Ti si dobio bitku ali ne i rat. . . i to uz
pomoc na koju vise ne mozes racunati. Mozda cete sjenu sume drugi put
naci pred svojim vratima: ona je hirovita, nerazumna i ne voli ljude.
Ali, gospodaru Rohana, zar sam ja ubojica zato sto su u boju pali
hrabri ratnici? Kad krenes u rat - nepotreban, jer ja ga nisam zelio -
izginut ce ti ljudi. A ako sam ja zbog toga ubojica, ondaje sva
Eorlova dinastija okaljana ubojstvima, zato sto su vodili mnoge ratove
i napadali mnoge koji su ih izazivali. Pa ipak su s nekima od njih
poslije sklopili mir, koji nije bio nista gori zato sto je sklopljen
iz drzavnickih razloga. Pitam vas stoga, kralju Theodene: hocemo li
zivjeti u miru i prijateljstvu, vi i ja? Na nama je da odlucimo.
	- Zivjet cemo u miru - izusti napokon Theoden na jedvite jade,
prigusenim glasom. Nekoliko jahaca kliknu od radosti. Theoden podigne
ruku uvis. - Da, zivjet cemo u miru - produzi jasno i glasno - zivjet
cemo u miru kad propadnete vi i sva vasa nedjela... i nedjela vaseg
mracnog gospodara kome ste nas htjeli izruciti. Vi ste, Sarumane,
lazljivac, i vi kvarite ljudska srca. Pruzate mi ruku ali ja vidim da
je to samo prst sape iz Mordora. Nemilosrdan i hladan! Sve kad bi vasa
vojna protiv mene i bila pravedna - a nije, jer da ste i sto puta
mudriji od mene, ne biste imali pravo vladati mnome i mojima u svoju
korist kao sto ste zeljeli - cak i kad bi bilo tako, sto cete reci o
svojim bakljama u Zapadnom prigorju i o djeci koja ondje mrtva leze? I
o Haminu tijelu izmrcvarenom pred ulazom u Rograd, kad je vec bio
mrtav? Ja cu zivjeti u miru s vama i s Orthancom tek kad budete visili
sa svoga prozora, na zadovoljstvo svojih vrana. Toliko o kuci
Eorlovoj. Ja sam beznacajan sin velikih predaka, ali ne moram vam zato
lizati prste. Okrenite se na drugu stranu! Ali bojim se da vam je glas
izgubio svoje cari.
	Jahaci su se zagledali u Theodena kao da su se prenuli oda
sna. Nakon Sarumanove glazbe glas njihova gospodara doimao ih se
krestavo, poput graktanja starog gavrana. Ali ipak Saruman se caskom
izbezumio od bijesa. Nagnuo se nad ogradu kao da ce smlaviti kralja
stapom. Nekima se od nazocnih odjednom ucini da vide zmiju sto se
sklupcala da se okomi na zrtvu.
	- Vjesanje i vrane! - prosikce. Svi se najezure od te grozne
promjene. - Podjetinjeli starce! A sto je drugo Eorlova kuca nego
stracara pokrivena slamom u kojoj razbojnici locu usred smrada a
deriscad se valja po podu medju psima? Odvise su dugo sami izmicali
vjesalima. Ali omca se priblizava, polako se zateze, a na kraju ce
biti cvrsta i tijesna. Visite ako bas hocete! - Glas mu se opet
promijenio jer je malo-pomalo ovladavao sobom. - Ne znam ni sam kako
sam imao strpljenja razgovarati s vama. Jer ja ne trebam vas ni vasu
malu bandu galopera koji su isto tako brzi u bjezanju kao i u
napredovanju, Theodene konjogojce! Davno sam ja vama ponudio visi
polozaj nego sto ga zasluzujete, polozaj kojem niste dorasli. Iznova
sam vam to ponudio, tako da oni koje tako lose vodite jasno vide koji
jos put mogu izabrati. A vi mene obasipljete hvalisanjem i pogrdama.
Pa dobro, neka vam bude! Vratite se u svoje kolibe!
	A ti, Gandalfe! Zbog tebe mi je ipak krivo jer suosjecam s
tvojom sramotom. Kako mozes biti u takvu drustvu? Jer ti si, Gandalfe,
ponosit, i to ne bez razloga, imas plemenit um i oci koje gledaju i
duboko i daleko. Zar neces ni sad poslusati moj savjet?
	Gandalf se promeskolji i digne pogled.
	- Sto mi imas kazati sto mi nisi rekao prosli put? - upita ga.
- Ili mozda zelis stogod opozvati?
	Saruman posuti.
	- Opozvati? - ponovi zamisljeno, kao da je u neprilici. -
Opozvati? Nastojao sam te posavjetovati radi tvog dobra, ali ti jedva
da si slusao sto ti govorim. Ponosit si i ne volis