Autor: dturina@geocities.com (Danijel Turina)
Datum: 1998-08-25 09:52:48
Grupe: hr.fido.religija
Tema: Re: ?to osje?ate ?
Linija: 64
Message-ID: 35e265d8.1050580@news.tel.hr

X-Ftn-To: Pike

Pike  wrote:
>slu?ajno sma ovdje upao i pone?to pro?itao
>vidim da ste potkovani i ovdje ima  pametnih misli

Fala, fala. O:-))

>ali - mene zanima ovo :
>ja sam ateista - ne iz mode ili protesta ili odgoja itd 
>nego ne OSJE?AM potrebu vjerovanja u nekog/ne?to svemo?no i 
>svevide?e iznad/oko nas/u nama. 

Pa ni ja ne osjecam potrebu za vjerovanjem u nekog/nesto svemocno i
svevidece iznad/oko nas/u nama. :)) 

>e pa sad zanima me (ako se nekom da odgovoriti) ?to to
>vi OSJE?ATE , kakvu to potrebu za NE?IM .

Pa, ovdje mogu odgovoriti iz perspektive onoga sto se kod mene
desavalo prije par godina, sad je to druga prica. Naime, recimo da je
kombinacija bila ovakva: svjetonazor mi je imao rupe, i to velike. A
ja buduci da sam lud, ne podnosim takve stvari i nisam imao mira dok
si nisam konacno razjasnio situaciju. Ja sam Ti recimo takav tip da
kad me nesto zanima, onda uz to zapnem ko ludjak dok ili ne dodjem do
necega, ili ne dodjem u slijepu ulicu, kada se ispostavi da krajnje
konsekvence sustava rezultiraju kontradikcijom. Recimo,
materijalisticki svjetonazor sam isfurao do daske i on je u krajnjosti
apsurdan i besmislen. Probao sam i s dogmatsko-teistickim sustavom i
on je jednako besmislen samo razlicit. Jedino yoga nesto valja, od
svega s cim sam se sreo, jer ne samo da nema slijepih ulica, nego se
otvaraju nova vrata citavo vrijeme. Nije zatvoren sustav.
E, sad, dosta vremena sam ja vjerovao recimo da postoji Bog ili da
postoji dusa ili takvo nesto, ali kad jednom ustanovis, nema razloga
vjerovanju. Ja recimo uopce nemam nikakvih razloga vjerovati u
postojanje Boga - zato sto sam to ustanovio kao nepobitno, idemo
dalje, jedino pitanje ostaje priroda Boga, ali to vise nije neko bitno
pitanje nego eventualno dodatak, anex 2a. Isto tako prestao sam
vjerovati u postojanje duse kad sam par puta vidio "nesto" kako se
odvaja od umrlog fizickog tijela zivotinje ili covjeka koji je u
astralnoj projekciji, recimo frajer se projicirao u astral i ja sam mu
pokazivao prstom gdje ga vidim, frajer je poblijedio ko krpa i nije
mogao doci k sebi, buduci da sam ga pokazivao bez greske. Onda kad je
mom bratu uginula ptica, indijski kos, ne samo da sam "to" vidio nego
sam i pokusao reintegrirati s fizickim tijelom, ozivjeti pticu, ali to
je bio los potez jer se ptici to nije dopalo pa me je pocela napadati
iz eterickog astrala. :) To je bilo, kad ono, negdje 1992-1993, dakle
prije nego sam se uopce poceo baviti yogom. Onda recimo kad sam cuo
glasinu za vrijeme "Oluje" da je jedan susjed iz zgrade poginuo, isao
sam u astral pogledati gdje je i sto je s njim, stvarno je bio
napustio tijelo, i nalazio se u nekom jako usranom predjelu astrala
totalno zbunjen i u panici, nije mu bilo uopce jasno gdje je, a bio je
sav zasran tak da mu nije bilo lijepo - ali pogledao sam ponovo nakon
par mjeseci, u medjuvremenu se sredio i sad je bio u jednom od ljepsih
i mirnijih predjela astrala (ne, nisam u to vrijeme nista znao o
sedmoj podrazini i Leadbeateru, nisam bas znao objasniti sto se desava
i sto vidim, ali kasnije sam procitao materijale koji se s tim slazu u
dlaku).
Dakle, cuj, to Tebi moze izgledati nevjerovatno, ali ja u jako malo
toga u stvari vjerujem. :))))

-----
Web(Yoga-Vedanta): http://www.geocities.com/Athens/Forum/1377
Mirror           : http://www.fortunecity.com/roswell/jodrell/30