X-Ftn-To: Bruno Babic

Bruno.Babic@panda-bbs.fido.hr (Bruno Babic) wrote:
>
>
> >Pa sada mi reci da to nije tako? Ne vidim koji je razlog vjerovanja u
> >zagrobni zivot ako se ne bojis smrti. Isto tako ne vidim koji je razlog
> >vjerovanja u Boga ako se i bez njega osjecas 'toplo i sigurno'.
>
> DT> To sto Ti ne vidis te razloge ne znaci da ih nema.
>
>Znaci ima i nekih drugih razloga? Slobodno ti reci koji su to.

Meni je recimo razlog za vjerovanje u Boga, prije nego sam se uvjerio,
bio taj sto mi je to jedino imalo smisla - i nije bas da sam o Bogu
tada imao idealizirane stavove, naprotiv, smatrao sam ga stokom koja
me muci iz nekih svojih skrivenih motiva koje ne zeli podijeliti sa
mnom, a svi njegovi planovi imaju kao rezultantu moje probleme (s tim
da je naravno moje poimanje Boga onda bilo izrazito skromno i daleko
razlicito od sadasnjeg, recimo smatrao sam da se radi o nekakvoj
bestjelesnoj svijesti ogromnih, premda konacnih moci, koja je nastala
kao produkt evolucije negdje - slicno Clarkeovom modelu iz Odiseje).
Kuzis, Tvoje teorije o religiji su cista hrpa govana, isto kao i
Marxove. Meni je teorija o postojanju Boga bila prakticki jedina
smislena zato sto sam osobno vidjao da se stvari desavaju po nekom
ustrojstvu koje nuzno podrazumijeva nekakav smisao, svjesno
upravljanje. To se kuzi, ako si dovoljno bistar i ako znas gledati. A
sto se mojih ideja o Bogu tice, dozivljavao sam ga kao nesto izmedju
poznanika/prijatelja i neprijatelja/manipulatora - znao sam da me
kuzi, da upravlja stvarima, ali sam smatrao da od njega mogu ocekivati
jedino sranja - on me je naime stavio u situaciju koja je cisti pakao,
u kojoj sam iscrpio sve mogucnosti kreativnog izlazenja iz sranja a
onda sam se isao ubiti, s osjecajem prkosa u smislu "ja znam da ti
imas sa mnom neki plan, kojeg nisi htio podijeliti sa mnom. Ako nista
drugo, veselit ce me sto cu ti ga sjebati." To je bilo negdje kasnih
osamdesetih i pocetkom devedesetih.

>BTW, malo dijete je zadovoljno ako je sito, ako mu je toplo i ako se osjeca
>voljenim. Nikakav bog mu tu ne treba. Koji je onda razlog da to dijete pocne
>vjerovati u boga?

Opazanje smisla, recimo. Kad vidis da postoji sustav zakonitosti koji
djeluje tako da se iza njega vidi svjesna volja i inteligencija. A ja
sam u to doba s fizikom bio jako jako doma, na to sam se furao do
jaja, cak sam isao to studirati na PMF, ali onda je "puklo", skuzio
sam koliko je to relativno i koliko danas je a sutra nije. Da je
sustav fizikalnih zakonitosti inzenjerska a ne filozofska realnost,
dakle da moze biti bilo kakakav, u beskrajnom oceanu mogucnosti. Kad
sam to skuzio, ali fakat skuzio - jednostavno mi je bljesnulo - prosao
me je sav interes za fiziku.

-----
Web(Yoga-Vedanta): http://www.geocities.com/Athens/Forum/1377
Mirror           : http://www.fortunecity.com/roswell/jodrell/30