X-Ftn-To: Sasa Placko

raptor@sasco.hr (raptor) wrote:
> Uskrsnuca kao teza - ljudi poslije smrti 'idu na sud pred Boga' i
>onda opet kod uskrsnuca,.. gdje je tu ikakav razvoj duse? Uskrsnuce,
>rekao bih, samo po sebi predstavlja okosnicu krscanstva, razlog sto je
>krscanstvo kao takvo uspjelo...
> A reinkarnacija, IMHO, kao mnogo logicnija teorija, govori o razvoju
>duse od pocetka do povratka Izvoru, sjedinjenja s Jednim, sa Onim Sto
>Jest, sa Bogom. Osim u slucaju Hare Krisni, koji vole svojeg
>plavokozog 'Krsnu' koji svira frulicu, pase krave po Vrndavanu (kak se
>vec zove)  i igra igre s djecacima i tako.. ;>>> Njima je svrha,
>koliko sam skuzio, u trenutku smrti misliti (pricajuci o kurcu;)) na
>Krsnu i onda ga ici obozavati.. u devahan, IMHO. ;)))) Da, nego
>udaljujem se od teme:
>
> Ukratko, zanimalo bi me kako vi ljudi;), gledate na to. :)

E sad...
Kao prvo treba uzeti u obzir da, iako oba pogleda daju odgovor glede
zivota poslije smrti, niti jedan takav sustav nije moguce smatrati
potpunim ako ne odgovara i na druga temeljna pitanja u zivotu, dakle
odakle dolazimo, kako to da smo ovakvi kakvi jesmo, zasto nam se
dogadjaju stvari kakve nam se dogadjaju, te sto nam je ciniti i kakvi
ce biti plodovi toga i kako ce se ocitovati. 

Najprije treba konstatirati neke temeljne stvari. Cinjenica je da su
ljudi razliciti, razlicite inteligencije, izgleda, spola, obrazovanja,
pate i uzivaju u razlicitoj mjeri, nekima se desavaju uzasne tragedije
a drugi zive udobno i bez ikakvih bitnih uznemirenja. Neki umru od
gladi nakon manje od godine dana zivota a neki zive preko sto godina.
Svaki sustav koji tezi objasniti takve razlike, a ne govori kako je to
sve stvar slucaja, nego nastoji objasniti dogadjaje nekim dubljim
smislom, mora posvetiti posebnu paznju tim stvarima.

Isto tako, ljudi imaju slobodnu volju koju mogu upotrijebiti kako bi
mucili druge i stvarali patnju, kao i cineci dobro i ljubeci.
Postavlja se pitanje sto je od toga bolje ciniti, ako netko pocini
ubojstvo, ne bude uhvacen i umre u dubokoj starosti, postoji li
nekakva visa pravda koja se brine o tome da zlocin ne ostane
nekaznjen. Isto tako, ako je netko bogat a svjesno gleda kako mu pred
vratima prosjak umire od gladi, postavlja se pitanje je li takav cin
pravedan i ako nije, kako ce se nepravda ispraviti.

Dakle sustav koji tezi objasniti zivot nakon prestanka postojanja
tijela mora voditi racuna o tim stvarima. 

Teorija uskrsnuca je samo nastavak judeo-krscanskog pogleda na zivot,
koji u biti govori da je covjek ono sto mu se cini da jest, dakle
fizicko bice, koje posjeduje odredjene, recimo duhovne, aspekte.
Zidovi su, u Isusovo doba, bili podijeljeni na dva osnovna tabora, od
kojih je jedan, mislim Saduceji, zagovarao teoriju o tome da se
postojanje okoncava smrcu, te da se za pravdu (vrsenje Zakona) brine
Bog kaznjavajuci recimo potomke gresnika do sedmog koljena, ili
bacajuci bolest ili zlu kob na gresnika za njegovog zivota. Druga
velika sekta, Farizeji, smatrala je da se ljudsko postojanje ne
okocava smrcu tijela, te je vjerovala u nadmaterijalna bica kao sto su
andjeli, te zagovarala teoriju o uskrsnucu mrtvih pravednika na sudnji
dan, na kraju postojanja svijeta. Razlicite teorije o 144000
pravednika koji bi imali uskrsnuti vode podrjetlo od farizejskih
racunica s brojem plemena Izraelovih (smatralo se da samo Zidovi, i to
oni "pravedni", koji vrse Zakon, mogu uskrsnuti od mrtvih, dok
ostalima slijedi vjecna smrt, odnosno ne-uskrsnuce). Ta teorija u biti
ima nedostatak, taj da nije jasno odredjeno posjeduje li covjek
nefizicki aspekt, naime cini se da je vecina smatrala da ne posjeduje
i da se postojanje covjeka okoncava prestankom postojanja tijela i da
samo Bog moze svojom voljom i svemoci vratiti mrtvoga u zivot, a nacin
na koji bi se to desilo je misterij. 
Judeo-krscanske teorije koje govore kako svi ljudi posjeduju dusu
govore kako ce se svim dusama suditi prema njihovim djelima za zivota,
te ce se Bozjom pravednoscu neke osuditi na prokletstvo u paklu gdje
ce stupanj patnje biti odredjen prema stupnju gresnosti za zivota, a
neke na raj gdje ce pak stupanj uzivanja biti odredjen prema stupnju
pravednosti, a za granicne slucajeve izmedju vjecnog prokletstva i
vjecnog blazenstva predvidjeno je cistiliste, kojim bi imale prolaziti
duse koje nisu pocinile niti jedan smrtni grijeh (koji za sobom
povlaci pakao) ali su ipak pocinile lakse grijehe, te bi tamo trpile
patnju u iznosu i trajanju odgovarajucem tezini grijeha, a nakon cega
bi im bilo dopusteno boraviti u raju medju pravednicima.

Moje promatranje svijeta vodi me do zakljucka da se stvari odvijaju na
neki smislen i logican nacin, bez suvisnih skokova i utroska energije,
naglih stvaranja i opcenito misterija, te da, kao sto postoje jasni
zakoni koji odredjuju ponasanje materije i materijalnog svemira, isto
postoje i zakoni koji odredjuju i nadmaterijalne dogadjaje i pojave,
dakle da nesto ne nastaje iz nicega, i da je kolicina energije u
sustavu konstantna i takve stvari. Dakle ako postoji zivot poslije
smrti onda se on odvija prema nekakvim zakonitostima, jer je Bozanska
intervencija prema mom iskustvu samo "joker" koji se rastom
razumijevanja moze zamijeniti nekakvim logicnim objasnjenjem. Recimo
sijevanje munje se mora objasnjavati Bozanskom intervencijom ako nisu
poznati zakoni prema kojima se ponasa staticki elektricitet, i poredak
planeta i njihovo kretanje se moraju objasnjavati Bozjom voljom ako
nisu poznati zakoni gravitacije. Isto tako se i stvari glede
nadfizickog postojanja jamacno mogu objasniti nekakvim jasnim
zakonitostima, gdje je jedina problematicna tocka nasa (ne)mogucnost
razumijevanja tih zakonitosti ako one sezu u dubine koje nadilaze nasu
mogucnost shvacanja i predocavanja.

Teorija reinkarnacije se stoga bolje uklapa u moje vidjenje svijeta, i
ne samo to, nego ona predstavlja logicnu nadgradnju naprednog
krcanskog vidjenja zivota poslije smrti, omogucava totalno napustanje
pojma pakla i njegovu potpunu zamjenu cistilistem.

Reinkarnacijska teorija naime ne visi u zraku, nego je posljedica
nekog sireg pogleda na svijet koji je razlicit od judeo-krcanskog i u
vecoj mjeri podudaran znanstveno pogledu na svijet. Naime, prema
znanstvenom vidjenju zivot je nastao iz nezive tvari, i evoluirao od
jednostavnijih do slozenijih oblika. Prema judeokrscanskoj teoriji to
je neprihvatljivo - postoje ostre granice izmedju zivog i nezivog, te
izmedju ljudi i ostalih oblika zivota. Znanstveno su takvi pogledi
neprihvatljivi, buduci da postoje zivotinje koje pokazuju svijest koja
se o ljudske razlikuje vise u stupnju nego u biti, dakle kvantitativno
a ne kvalitativno. Delfini recimo pokazuju samosvijest i razumijevanje
svijeta oko sebe; isti je slucaj u manjoj mjeri s visim primatima.
Smatrati kako je ljudska vrsta posebna u mjeri da posjeduje neki
faktor koji drugim bicima nedostaje nema logicnog opravdanja i ne
slaze se s opazanjem. Isto tako opazanje drugih zivotnih formi govori
u prilog teoriji postupnog razvoja, za razliku od teorije naglih
skokova. Isto tako proces razvoja materije, od velikog praska preko
formiranja zvijezda, razvoja teskih elemenata u jezgrama zvijezda, te
supernova u kojima se teski elementi oslobadjaju da bi od njih nastale
planete, sve to govori u prilog evolucijskom pristupu na globalnoj
skali, i zadaje tezak udarac svakoj teoriji koja zastupa neki oblik
intervencije i kreacionizma. Ako Bozju intervenciju nije moguce uociti
u funkcioniranju materije, ne vidim zasto bi slucaj bio drugaciji s
drugim razinama.

Kao i judeo-krscanska teorija o uskrsnucu, i teorija reinkarnacije je
evoluirala s vremenom, kako su ljudi dublje proucavali predmet i kako
su se u suceljavanju razlicitih misljenja ostrili argumenti strana u
raspravi.

Osnovna teorija reinkarnacije, recimo po filozofskom pravcu Sankhya
govori da postoji duhovna priroda (purusa) i materijalna priroda
(prakrti), dusa je po svojoj prirodi purusa a tijelo prakrti. Purusa
je subjekt kojeg sa svijetom objekata povezuje djelatnost (karman).
Oblik dozivljaja odredjen je djelatnostima, prema zakonu akcije i
reakcije. Suptilne djelatnosti povlace za sobom suptilne dozivljaje a
grube djelatnosti grube dozivljaje. Prosvjetljenjem se prekida dodir
izmedju puruse i prakrti i purusa ostaje u trajnoj svijesti Sebe,
nepomucen dozivljajima bilo pozitivnog bilo negativnog predznaka.
Prema toj teoriji ne "inkarnira" se dusa, nego karman (prosle
djelatnosti), a neznanje je ono koje tvori vezu duha i "odradjivanja
karme". Kad se prosvjetljenjem prekine ta veza, a karma se odradi
nastupa savrsena sloboda.

Ovo je naravno osnovna teorija koja ne govori nista o naravi puruse i
prakrti. Prema razlicitim drugim pristupima, i purusa i prakrti su
dalje rasclanjeni, te se tako dobiva da je prakrti, materijalna
priroda, ocitovana u razlicitim slojevima, razinama suptilnosti -
agregatnim stanjima, reklo bi se. Kao sto je tekucina suptilnija od
krutine, plin od tekucine, a plazma od plina, tako se i unutar prakrti
razlikuju agregatna stanja postojanja po njihovoj suptilnosti.
Materija je prema toj podjeli u najmanjoj mjeri suptilna, nakon nje
slijedi prana, pa kama-manas (zelja-um, dakle astral-mental), nizi i
visi kauzal, razina atmana ili nirvane, te razina paranirvane.
Individualna dusa je prividna kategorija, u biti podijeljenost postoji
samo unutar prakrti a ne i unutar puruse, i zato se, prilikom
stvaranja veze puruse i prakrti, stvara privid mnostva i
podijeljenosti dusa. Svaki oblik djelatnosti potjece od elemenata
prakrti, guna. Gune su nesto sto bi se moglo smatrati "fundamentima",
osnovnim kakvocama, i zadiru znatno dublje od elementarnih cestica ili
prirodnih zakonitosti kako ih obicno definira fizika. Najpribliznija
analogija gunama je elektronski top s tri zrake, crvenom, zelenom i
plavom, koje u razlicitim kombinacijama tvore citav spektar boja. Isto
tako, gune tamas, rajas i sattva u razlicitim kombinacijama tvore ne
samo osnovna agregatna stanja prakrti nego i sve oblike i pojave na
tim razinama, koje se odredjuju kao individualna i grupna bica.

Svaka akcija povlaci za sobom odgovarajucu reakciju, istog iznosa a
suprotnog smjera. Dakle svaka vezujuca djelatnost (karman) proizvodi
istog trenutka vezanost za dogadjaj istog iznosa a suprotnog smjera,
dakle koji se ima dogoditi djelatniku. Dakle subjekt koji djeluje
istog casa postaje objekt djelatnosti. Zbog zakonitosti odredjenih
razina, takva vezanost se ne mora manifestirati odmah, nego i nakon
duljeg vremena, i sve dok vezanost (vasana, suptilna zelja-odbojnost,
te samskara, utisak, dojam predrasuda) postoji unutar duha, takva
"sjemenka akcije" (karmasaya) ima teznju prema ostvarenju. Lomom
vezanosti moguce je rasciniti karmasaye na njihove sastavne elemente i
tako ponistiti retributivni efekt djelatnosti. 
Namece se zakljucak da je djelatnost vrsena bez vezanosti (vasana i
samskara) slobodna od reakcije (stvaranja karmasaya) i zove se
naiskarman, nevezana djelatnost koja ne donosi plodove. Onaj tko
razumije kako nije djelatnik i svjedoci interakciju guna, ne stvara
novu karmu. Kad se sve vezanosti prekinu (sto je moguce razlucivanjem
zbiljskog i nezbiljskog, te yogom), i sve karmasaye ili "odrade" ili
rastvore na sastavne elemente (dakle razloze po vertikalnoj
inkarnacijskoj liniji do svojih osnovnih elemenata) i uklone iz
postojanja individualnog bica, sto se moze provesti na dva sasvim
srodna nacina, "up-stream kriyom" i "iskrenim kajanjem", sto je u biti
ista energetska akcija. Uklanjanjem takvih vezanosti i karmickih
sjemenki sa svih agregatnih stanja postojanja, prestaje uvjetovanost
bica gunama prakrti i nastupa oslobodjenje, moksa. Stanje postojanja u
oslobodjenju, dok je bice istodobno i relativno i apsolutno, dok
postoji i ne postoji, dok djeluje a ne djeluje, zove se stanjem
pomirenih suprotnosti ili nirvanom.

Ovo je naravno osnovna teorija koja objasnjava mehanizam dogadjanja,
ali jos nije odgovoreno na pitanja zasto uopce dolazi do veze izmedju
puruse i prakrti, i koje je osnovno stanje u kojem se ta veza
manifestira. Jedno objasnjenje jest da je purusa kreativni impuls koji
daje pokretacku snagu prakrti, i pokrece evoluciju prakrti od grubljih
i jednostavnijih formi do slozenijih. Tako gledajuci, prakrti je
sredstvo manifestacije puruse, njeno "tijelo". Evolucijom purusa sebi
stvara vehikle (vahana, vozilo) za ocitovanje na odredjenim agregatnim
razinama prakrti, recimo stvara se fizicko tijelo, pranicko tijelo,
astralno, mentalno, kauzalno, buddhicko, atmicko i paranirvanicko. Ta
se tijela mogu medjusobno prozimati, dakle bice moze postojati
istodobno na materijalnoj, pranickoj, astralnoj, mentalnoj i visim
razinama, sto je slucaj s visim oblicima zivota u kojima nastaje
"fokus" visih razina. Recimo u biljkama se fokusiraju materija i
prana, u zivotinjama materija, prana i astral, u visim zivotinjama
mental, a u ljudskim bicima se mogu fokusirati sve razine, s tim da to
ovisi o stupnju na evolucijskoj ljestvici na kojoj se nalazi
individualna dusa koja se nalazi u nekom tijelu. U nekim tijelima,
recimo zlocinca i bitange, prisutne su samo najnize astralne forme, u
tijelu prosjecnog covjeka prisutne su astralne i mentalne forme, a u
tijelu prosvjetljenog Majstora prisutne su sve razine - s tim dodatkom
da su u Prosvjetljenome sve razine u savrsenom skladu i predstavljaju
savrsen vehikl koji odrazava "namjere" puruse kroz prakrti, a to
stanje zove se dharma (sklad, zakon, red). Cilj evolucije je dakle
oslobadjanje od vezanosti, po razinama, i razvoj elemenata licnosti
svojstvenih visim razinama, sve dok se ne postigne istodobno savrsena
prociscenost i savrsena prisutnost na svim razinama. Stanje u kojem
individualna volja/osobnost vise ne postoji, nego je kroz vehikle
ocitovana "Bozja volja", dharma, naziva se oslobodjenjem, predanim
sluzenjem. U predanom sluzenju postoje stupnjevi, dakle netko je
sposoban ocitovati dharmu u vecoj ili manjoj mjeri, a onaj tko vise ne
ocituje dharmu nego _jest_ dharma, buduci da su svi preostali elementi
razlozeni i nikakve vezanosti ne postoje, smatra se potpuno
prosvjetljenim.

Nadam se da je ovo pomoglo. :) :* :)

-----
Web(Yoga-Vedanta): http://www.geocities.com/Athens/Forum/1377
Mirror           : http://www.fortunecity.com/roswell/jodrell/30