dturina@geocities.com (Danijel Turina) wrote:
>Reinkarnacijska teorija naime ne visi u zraku, nego je posljedica
>nekog sireg pogleda na svijet koji je razlicit od judeo-krcanskog i u
>vecoj mjeri podudaran znanstveno pogledu na svijet. 

Prva poruka vrlo malo posvecuje samom procesu reinkarnacije, dakle
ponovnog oblacenja duse u tijelo, pa cu to sada dopuniti.

Naime iz prije napisanog je vidljivo kako se u bicu prozima vise
elemenata prisutnih na razlicitim razinama. Prestankom postojanja
vehikla jedne razine ne uvjetuje se prestanak postojanja vehikala
visih razina, te osoba u diskarniranom stanju (dakle nakon smrti)
percipira, dok jos sadrzi suptilni element materijalne inkarnacije,
pranu ("zivotni dah"), materijalni svijet astralnim osjetilima, sve
dok se taj pranicki sloj ne potrosi, kada pocinje percipirati astralni
svijet, dakle astralni sloj. Tako se postepeno "ljuste" svi slojevi
koji ne sadrze bitne elemente licnosti osobe, dakle njene
"definicije", nego su potrebni samo zato da bi se omogucila
inkarnacija u materiju. Kad se dodje do sloja na kojem postoje "zive
veze" koje osoba ne moze prestati dozivljavati kao sebe, ili uz njih
prestati prijanjati, staje, sve dok se stabilnost takvih prijanjanja
ne pocne razlagati te se karmasaye te razine ne pocnu oslobadjati.
Takve karmasaye odredjuju okolnosti odradjivanja karme, te po
kriteriju rezonancije (slicno sa slicnim) izrezoniraju sa
inkarnacijskom situacijom, dakle prostorno-vremenskim okruzenjem u
kojem se nalazi tijelo, osobinama tijela i osnovnim iskustvima zivota
u tom tijelu potrebnim za odradjivanje - stjecanje iskustava koja
dovode do razumijevanja onoga sto prije nije bilo moguce razumjeti,
gdje se oslobadjaju veze na razinama. To je ono sto odredjuje osnovnu
karmu potrebnu za rodjenje. Ako vise nema takve karme (dakle karmasaya
koje se mogu odraditi u tom zivotu), bice se najcesce ubrzo
diskarnira, dakle napusta tijelo. U protivnom, iako je obrazac koji je
izazvao inkarnaciju vec potrosen, postojece fizicko tijelo se koristi,
buduci da je materijalna inkarnacija jako vrijedna zbog teskoca kojima
se postize, da bi se razrijesile i druge vezanosti i radilo na
daljnjem duhovnom razvoju dok je god to moguce, a zatim slijedi
diskarnacija. Kao sto se u jednm zivotu moze odraditi vise stvari,
isto tako se moze desiti da se jedna stvar odradjuje u vise zivota,
ako se ne uspije u jednom. Tako se u svakom zivotu odradi neko
iskustvo u odredjenoj mjeri sve dok se ne postigne razumijevanje.
Ovdje se naravno govori o punoj inkarnacijskoj liniji, kada se bice
inkarnira do materije. Isto tako je moguca i parcijalna inkarnacija,
dakle ne do materije nego do recimo mentala ili astrala, ako karmasaya
ne sadrzi elemente za cije odradjivanje je potrebna materija. Takvi
oblici su ipak, cini mi se, razmjerno rijetki.

Isto tako, postoji pojam "grupne duse". To je situacija u kojem se
jedno bice u inkarnacijskoj liniji na jednoj razini razdvaja, te
inkarnira u vise tijela na nizim razinama. Recimo moguce su situacije
u kojoj je na kauzalnoj razini bice jedno, jedan ogranak se razdvaja u
mentalu, vise njih u astralu, a svi imaju razdvojena tijela na prani i
materiji. Isto tako postoje slucajevi nisko diferenciranih bica, kao
sto su recimo biljke, koje nemaju diferencirani ego na astralu a cini
mi se ni na prani, pa ih je moguce dijeliti tako da se od jedne stvori
vise biljaka. Na isti nacin je moguce u ljudskom bicu od jedne
inkarnacije u materiji napraviti dvije, recimo u slucaju jednojajcanih
blizanaca ili u slucaju kirurskog odvajanja mozdanih hemisfera.

-----
Web(Yoga-Vedanta): http://www.geocities.com/Athens/Forum/1377
Mirror           : http://www.fortunecity.com/roswell/jodrell/30