Autor: dturina@geocities.com (Danijel Turina)
Datum: 1998-09-22 14:42:31
Grupe: hr.fido.religija
Tema: Re: Uskrsnuce vs. reinkarnacija
Linija: 55
Message-ID: 36075c28.1357762@news.tel.hr

X-Ftn-To: Finrod

er-prom@zg.tel.hr (Finrod) wrote:
>>samoj naravi tog individualnog bica. Mentalni sadrzaj se mijenja, u
>>jednom zivotu takav moze ubijati Zidove kao SSovac, a u drugom zivotu
>>ce ubijati Arape kao Zidov, bitno mu je ubijanje, to je takvome
>>normalno. Nema tu sto uciti, radi se o nacinu na koji se tvori
>>razmisljanje a ne o razmisljanju.
>
>Da, tako nesto sam i mislio kad sam rekao "razmislja izmedu
>inkarnacija". Mozda bas nisam bio najjasniji.

Da, vjerujem da promisljanje izmedju inkarnacija igra znacajnu ulogu,
ali mislim da su iskustva stecena u inkarniranom stanju znatno mocnija
i intenzivnija, te ostavljaju bitno cvrsci i trajan dojam, jer u
protivnom inkarnacija ne bi bila potrebna (fino bi diskarniran
promislio i zakljucio sve sto treba pa se ne bi morao ni radjati). :)
Drugi aspekt inkarnacije jest da se uopce ne radi o "ucenju lekcija"
nego o povecanju sposobnosti za ocitovanje Bozanskog. Tako ucis u
seriji zivota ugradjivati u sebe sve vise "svetosti" i uklanjas iz
sebe sve vise nizih osobina kakve su mrznja, okrutnost, ravnodusnost i
slicne. Dakle nije recimo samo cilj nauciti ne ubijati, nego je cilj
nauciti voljeti.

>>covjeka a neki ce ga jednostavno ubiti. To je ta duhovna zrelost i
>>rezultanta iskustava u mnostvu inkarnacija razlicitog tipa.
>>Razlicitost te duhovne zrelosti je upravo ono sto dijeli ljude, koji
>>nikako nisu jednaki.
>
>Kao sto se u ovom zivotu naucis mentalno sto je dobro, pa to radis,
>tako se kroz zivote naucis duhovno sto je dobro, pa to mislis, a onda
>i to radis?

Da, tako nekako.

>Ali zanima me ono sto sam vec pitao; kad nekom nesto lose naprave, jel
>treba na to gledati samo sa stajalista ovog zivota, kao: "Jadan, kak
>su to mogli napravit..." ili gledajuci sve zivote: "A, dobro ce mu
>doci, kad je i sam bio takav prije."?

Kao sto sam napisao gore, nije cilj samo rijesiti se nizih osobina
nego razviti vise. Dakle, onaj tko nije spooban voljeti nekoga zato
sto je taj nekad radio zlo, definitivno nije daleko odmakao u duhovnom
razvoju. Nije cilj gresnika odbaciti i rugati mu se, nego ga
prihvatiti i pomoci mu. Ispravan postupak po meni bi bio ne misliti
previse o nekakvoj dubljoj pozadini necije patnje, nego pogledati
mozes li kako pomoci, i ako mozes i osjecas da treba, to napraviti. Ja
ne znam tko nije radio sranja u proslim zivotima, zato nam se i
dogadjaju sranja tu i tamo, ali razuman stav je prihvatiti to kao
nekakvu pocetnu poziciju i iz nje rasti. U jednom zivotu se moze
postici cilj duhovnog razvoja, ako postoji odlucnost i pravo vodstvo.

-----
Web(Yoga-Vedanta): http://www.geocities.com/Athens/Forum/1377
Mirror           : http://www.fortunecity.com/roswell/jodrell/30