X-Ftn-To: Franjo Hornung

Kao prvo, mislim da je Sasa napisao o ovoj Tvojoj replici sve sto se
dalo napisati. Ovaj moj komentar je recimo samo dopuna.

franjo.hornung@usa.net (Franjo Hornung) wrote:
>In article <360ea01b.14458279@news.tel.hr>, dturina@geocities.com says...
>> Ja ne znam sto bi ja trebao napraviti da bi mi Fritz priznao da sam
>> shvatio Vivekanandu, kao sto ne znam ni zasto bi me za to trebalo biti
>> briga, ali budem malo citirao...
>
>Ono sto jos trebas napraviti je usporediti ovaj mali tekst dolje sa malim 
>tekstom onoga sto ti pises.
>
>> nje kozmosa. No advaita nije u zavadi s ovim dualistima. Du-
>> alist smatra kako Bog postoji van kozmosa, negdje na nebu,
>> dok advaitist drzi da je Bog njegova vlastita dusa, te da bi bi-
>> lo klevetnicki nazvati ga necim udaljenijim. Svaka pomisao
>> na odjeljivanje bila bi strasna. Bog je najblize od bliskog. Ni
>> u jednom jeziku ne postoji rijec kojom bi se dala izraziti ta
>> bliskost, osim rijeci jedinstvo. Advaitist nije zadovoljan niti
>
>... koristiti cu samo izvadke iz tvojih izvadaka...
>
>Vivekananda kaze: _Advaitist drzi da je Bog njegova vlastita dusa_.

Ovo je izvadjeno iz konteksta. S recenicom izvadjenom iz konteksta
mozes raditi sto hoces, i zato sam ja namjerno skenirao onako velike
dijelove iz Vivekanandine knjige. Naime kad uzmes ovu recenicu mozes
iz nje zakljuciti najvjerovatnije potpunu suprotnost onome sto govori
ostatak teksta - naime da je Vivekananda svoju dusu proglasavao Bogom.
A u biti Vivekananda govori da kad spoznas Boga, da ces vidjeti da je
to tvoja vlastita dusa, i to je sasvim istina. Ali pokusavajuci
spoznati vlastitu dusu neces spoznati Boga, cisto zato sto ti je
predodzba o vlastitoj dusi ogranicena, pa u stvari ne vidis vlastitu
dusu nego upadhije iste, dakle ogranicenja duse nametnuta materijom
razina kroz koje se ista ocituje - za razjasnjenje pojma upadhija
pogledaj Vivekacudamani od Sankaracarye. Ukratko, zbog uvjetovanosti
duse raznim elementima, dusa (atman) za svoju projekciju na odredjenu
razinu kaze "to sam ja", a takav stav je avidya (neznanje).
Oslobodjenje od uvjetovanosti nastaje rascinjenjem identifikacije s
elementima razina - najprije se ustanovljava "ja nisam fizicko
tijelo", onda "ja nisam energija koja pokrece tijelo", "ja nisam
tijelo zelja", "ja nisam um (manas)", "ja nisam duh (buddhi)", i tako
dok se ne spozna cisto neuvjetovano stanje Jastva koje je
sveprozimajuce i sveprisutno. U takvom stanju se spoznaje da je jedno
Jastvo u svim bicima - od kamena do Boga. Pokusaj da se to stanje
postigne prije rascinjavanja identifikacija s elementima dovodi do
formiranje nekakve konstrukcije, astralne, mentane ili buddhicke, koju
se proglasava Jastvom i tako umjesto postizanja oslobodjenja jaca
vezujuce sile.

To je teoretska podloga mojih tehnika. Praksa se sastoji od yogijske
tehnike koja rascinjava identifikacije atmana s upadhijima, dakle
uklanja uvjetovanosti duse odredjenim elementima. Ako postoji
identifikacija atmana s upadhijima u mjeri koja nadjacava zelju za
oslobodjenjem, tada praktikant kaze "ova yoga ne valja jer ce unistiti
i mene i sve sto drzim vrijednim", jer ne spoznaje kako su te stvari
samo ogranicenja i vezanosti, nego ih drzi vrijednima i potrebnima, i
tezi ih zadobiti i zadrzati. Takav praktikant odustaje od yoge, jer
njemu daljnji napredak prema oslobodjenju ne izgleda privlacno nego
zastrasujuce i odbojno - on smatra da je oslobodjenje nesto strano sto
mu se namece, a ne vidi kako je to otkrivanje njegove vlastite duse u
visim stupnjevima suptilnosti, svijesti i blazenstva. 

Oni pak yogini koji teze oslobodjenju, koji se ne zadovoljavaju nizim
vezanostima, govoreci "nije to, nije to" (neti, neti) za svaki objekt
koji privlaci pozornost njihovog duha, postupno uklanjaju sva
ogranicenja s duha koji se spoznaje i ocituje u svojem cistom stanju.
Osnovni kriteriji koji odredjuju uspjeh su zelja za oslobodjenjem
(mumuksutva), nevezanost (vairagya), razlucivanje zbiljskog i
nezbiljskog (viveka), kontrola duha i osjetila (sama i dama),
suzdrzanost prema vezujucem (uparati), ustrajnost (titiksa), vjera
(sraddha) i izravni dodir s Jastvom (samadhana). Sve te osobine su
izrazito bitne, ali najbitnija je zelja za oslobodjenjem, jer ona
predstavlja stvarnu motivaciju praktikanta i govori o spremnosti na
odricanje od vezujuceg. Yoga je sustav tehnika koje praktikant
primjenjuje da bi si olaksao razjesavanje vezujucih sila - recimo, kad
postoji nekakva jaka zelja koju ne moze savladati, praktikant
primjenjuje razlucivanje (viveka) da bi ustanovio da ta zelja nije on
i da mu ta zelja ne donosi nista dobro, te primjenjuje yogijsku
tehniku da bi identificirao problem na astralnoj razini koji uzrokuje
zelju, te ga uklonio.

Dijagnoza Tvojega stanja je sasvim jasna iz perspektive vedante, a ja
sam ju ovdje na konfi vec i iznio. Ti ne posjedujes zelju za
oslobodjenjem, i vezanosti nadjacavaju zelju za spoznajom Boga, a kad
je yogijska tehnika te vezanosti pocela napadati s ciljem njihovog
unistenja, Ti si to dozivio kao vrhunac uzasa te odbacio yogu, a posto
si zelio sebe smatrati dobrim, poceo si smisljati razlicita
objasnjenja po kojima je to tako - u biti osnovna postavka je bila da
si Ti dobar i kakav trebas biti, i samo je trebalo stvoriti svijet u
kojem ce to biti istina. Pokusao si sa razlicitim verzijama koje su
bile lose i ubrzo odbacene, a sad trenutno si proglasio svoj ego
(ahamkara) Jastvom (atman) kako bi opravdao stav da si vec slobodan i
nikakav napor nije potreban za postizanje oslobodjenja. To je Sasa
jako dobro komentirao izjavom da ako je Tvoj ego identican atmanu da
Ti se onda treba moliti kao Bogu (Isvara) jer je Bog jedini kod kojega
je to slucaj, i zato se kaze da spoznaja Jastva predstavlja
sjedinjenje s Bogom.

-----
Web(Yoga-Vedanta): http://www.geocities.com/Athens/Forum/1377
Mirror           : http://www.fortunecity.com/roswell/jodrell/30