X-Ftn-To: Andelko Kalsan

akalsan@yahoo.com (Andelko Kalsan) wrote:
>Onda ovo nebi imalo nikakvog smisla.
>Inece postoji ti mnogo izvan biblijskih dokaza da je Isus postojao, ne
>samo on, nego i apostol Ivan, Poncije Pilat i spominju se jos neki
>drugi apostoli, tako da otpada da Isus nije postojao.

Uopce ne postoji niti jedan izvanbiblijski dokaz o Isusovom
postojanju. Postoji nekoliko rimskih zapisa koji su nastali ili
intervjuiranjem krscana o onome u sto oni vjeruju, ili apokrifno,
dakle kad je krscanski prepisivac ubacio nesto u tekst - tako je
nastao famozni odlomak poznatog zidovskog povjesnicara Josipa Flavija
o Isusu, naime Josip Flavije je bio velika picajzla koja je s velikom
pozornoscu biljezila dogadjaje svog doba. Taj je covjek strasno mrzio
zidovskog kralja Heroda, onoga koji je navodno naredio "pokolj djece"
da bi ubio Isusa. Kad je taj kralj prdnuo ili se podrignuo u javnosti,
Josip je to zapisao s velikim zadovoljstvom. Kad se kurvao, i to je
zapisao. Svaku i najmanju sablazan mu je zapisao i preuvelicao, a
nigdje nema niti spomena o nikakvom pokolju djece, niti ima o tome
spomena u drugim kronikama pa ja smatram da je to krscanska
izmisljotina.
Isto tako Josip Flavije nigdje ne spominje Isusa osim na jednom
mjestu, gdje postoji paragraf koji govori o tome kako je Isus mesija
koji je cinio velika cuda itd. E sad, meni se cini da bi Josip, da je
vjerovao da je Isus mesija, ovome posvetio veci dio svoje knjige,
buduci da je manje figure kao sto je Ivan temeljito opisao i pratio.
Zato je logican zakljucak da se radi o krscanskom apokrifu, sto je
vidljivo i iz stilskog odmaka od ostatka Josipovog opusa.

Kad eliminiramo Josipa Flavija, nema vise nikakvih dokaza da je Isus
postojao osim toga da su njegovi ucenici u njega vjerovali. Isus je za
povijest svijeta onog doba bio samo jos jedan bezncajni raspeti rob, a
Rimljani ga nisu smatrali niti dovoljno velikim problemom za svoju
vlast da o njemu nesto napisu. Ako i jesu nesto napisali, to smo
nazalost izgubili u pozaru carske biblioteke u Rimu, kojoj je pristup
prije pozara imao Josip Flavije, ali mi vise nemamo. Eto.

E da, Josip Flavije je bio ugledan ne samo medju Zidovima nego i u
Rimu. Naime dok je Vespazijan kao general opsjedao Jeruzalem, Josip mu
je prorekao da ce postati carem. Kad se to obistinilo, Vespazijan,
koji je i inace cijenio Josipa kao pametnog covjeka, uzeo si ga je u
Rim doma kao proroka, i dao mu svoje prezime (Flavius). Inace
Vespazijan i njegov sin Tit bili su poznati kao blagi i mudri carevi,
za vrijeme kojih je Rim napredovao u blagostanju - velika protuteza
ludovanjima prijasnjih i kasnijih careva. Njihovo najvece postignuce
je bilo slamanje otpora u provinciji Judeji, te rusenje Hrama. Nakon
toga su Zidovi protjerani sirom svijeta i bilo im je zabranjeno
vratiti se u domovinu; tolike su naime probleme oni stvarali Rimu
svojim stalnim pobunama. Zidovi su u Rimskom carstvu bili omrazeni
zbog vise razloga: kao prvo, drzali su se za sebe, za razliku od
ostalih naroda; nisu postovali obicaje Rima, niti glede hrane, niti
religije, niti nacina zivota. Sto je jos gore, citavo vrijeme su
ocekivali mesiju koji ce doci kao veliki kralj koji ce im pomoci da
svrgnu Rim i zavladaju svijetom. To je sve bilo opcenito poznato, i
nije ni cudno da su bili nepopularni, te da je Rim svakoga za koga se
sumnjalo da bi mogao biti mesija i voditi prevrate odmah preventivno
skratio za glavu. To je nekakav skraceni povijesni kontekst toga doba,
ima tu jos stvari koje su jako bitne za shvacanje situacije i
atmosfere, opcenitog konteksta radnji opisanih u evandjeljima, naime
reakcije ondasnjih ljudi nisu pale s neba nego su imale uzrok u
politici i religijskim shvacanjima itd.

-----
Web(Yoga-Vedanta): http://www.geocities.com/Athens/Forum/1377
Mirror           : http://www.fortunecity.com/roswell/jodrell/30