Autor: dturina@iskon.hr (Danijel Turina)
Datum: 1999-01-17 22:34:34
Grupe: hr.fido.religija
Tema: Re: BOG
Linija: 104
Message-ID: 36a24b4d.47118312@news.iskon.hr

X-Ftn-To: Franjo Hornung

franjo.hornung@vt.tel.hr (Franjo Hornung) wrote:
>Ono sto je interesantno, ali i pomalo prikriveno je da, po budizmu, 
>Prosvjetljenje oznacava ulazak u nepovratni i neizmjerni transcendentalni 
>proces koji se ocigledno - ne zavrsava prosvjetljenjem. Ocigledno je da 
>tzv. dvanaest pozitivnih nidana vode ka Nirvani, ali je ocigledno i da 
>dvanaesta nidana nije posljednja.
>
>Da ne davim dalje, ono sto me zanima jest da li postoji dalji razvoj i 
>kada je Nirvana dostignuta, u tvome primjeru je to takodjer ocigledno, no 
>ti si se odlucio vratiti pomoci drugima, da li se ti jos uvijek 
>*razvijas* i nakon sto si postigao Nirvanu (zvjezdice stavim kada ne znam 
>da li bih stavio navodnike ili ne bi ;)?
>
>Naravno, ako je sve to zapravo prica o istom, koji su onda kufer uopce 
>uspostavljali budizam, zasto su isli razvijati takav ne-teizam? 

Kao prvo, nije to sad nekakvo teoretsko pitanje o kojem bi trebalo
razglabati, i onda doci do nekakvog zakljucka i tapsati se po ramenu
kak si pametan. To je sve stvar zive prakse. Najjednostavnije je reci
da kad postignes prosvjetljenje imas izbor, ili se povuci iz
relativnog ili ocitovati prosvjetljenje u relativnom. Ovo drugo je
tisucu puta veci problem, neces za tisucu godina boravka u najvisem
stanju nirvikalpa samadhija (nirvana) postici onaj stupanj prociscenja
u relativnom kakav ima Babaji, imat ces situaciju da je sve divno i
krasno kad se iskopcas u apsolut a kad se ukopcas u relativnom onda se
sve pretvori u sranje i vise ne znas kaj bi, sve moguce forme materije
razina ti kontroliraju svijest i nisi ih u stanju nadvladati i
ocitovati se, dok ti konacno to ne pomraci um i odes u kurac. Iz tog
kurca, postepenim jacanjem svijesti, sposobnost ocitovanja raste, dok
na kraju ne uzmognes reci "ja sam dharma", ili kako je to Babaji
formulirao, "ja sam sklad". Onaj tko je u skladu sa svim stvorenim,
tko _jest_ sklad svega stvorenog, tko je sjedinjen s dharmom, tko
sluzi dharmi, za njega se moze reci da je stvarno prosvjetljen. 
E sad, ako je poznato da je dharma sustav evolucije, sustav kojemu je
cilj manifestacija neocitovanog u sve punijoj formi - sto se moze
pojednostavljeno reci tako da je cilj dharme duhovni razvoj bica -
onda je jasno da ce onaj tko je sjedinjen s dharmom biti "blagotvorna
sila u prirodi", instrument te sile evolucije, za razliku od
razlicitih oblika sila entropije. Onaj tko je postigao sjedinjenje s
dharmom ne poznaje "vracanje natrag", a ipak se on vraca kao ucitelj
svijeta, kao manifestacija opceg i sveprisutnog zakona. Ono sto dharma
jest, on zivi, govori i ostvaruje. Oni koji su spremni za intenzivniji
razvoj, bivaju usmjereni u njegovom smjeru, kako bi se njihova
evolucija ubrzala. I to je sve, a samo ne onaj oblik duhovnosti kakav
si zamislja mali Ivica koji je bio malo na reikiju, a onda je otisao
na TM ili u Hare Krishne. 
To stanje sjedinjenja s dharmom zove se predano sluzenje, i u njemu
postoje stupnjevi. Babaji te stupnjeve kategorizira ovako... "najveca
stvar jest biti sposoban stvarno sluziti drugima". Dakle ta sposobnost
da se bude koristan drugima je mjerilo.
Glavni oblici tog sluzenja su ubrzanje evolucije pojedinaca i ubrzanje
evolucije vecih ustrojstava... zivljenje Boga, spustanje Bozanskog na
svijet... Bozanski poljubac svijetu. Svojom predanoscu Bozanskom,
odanoscu dharmi i dubinom svijesti takav djeluje kataliticki, dodirom
s njegovom svijescu, onoliko koliko su u mogucnosti primiti, bica se
mijenjaju, cesto radikalno, dolazi do paljenja zapaljive smjese. Cesto
je dovoljna samo iskra. Postoje i oni koji nisu spremni, jer se nalaze
prenisko na ljestvici evolucije duha, a da bi mogli uopce i osjetiti
bit avatara. Takvi ne reagiraju, ne osjecaju, ali i njihova evolucija
se ubrzava, oni koji znaju gledati to vide. Takvi ce biti suoceni s
bitnim pitanjima koje ce rjesavati velikom brzinom - mozda ce
izgledati kao da se takvi avataru protive, bore se protiv njega, ali
brzina okretanja njihovog kotaca raste.
Jedna od klasicnih zabluda koje proizlaze iz pojednostavljenog
shvacanja problematike jest smatranje da avatar/prosvjetljeni mora
neprekidno boraviti u najvisem stanju blazenstva, i da njegovo
prosvjetljenje mora stalno biti vidljivo kao "pozitivno", "svjetlo
svijeta". To su pizdarije. Avatar ce djelovati na nacin koji je
_djelotvoran_. To znaci da ce se cesto popstaviti kao NEGATIVAN
PRIMJER, kako bi omogucio ljudima da se suoce s tim negativnim u sebi.
"Zagonetni su putevi Gospodnji". Doduse najcesci primjer neugodnog a
blagotvornog je jednostavno izricanje istine.
Isto tako, postoji pitanje transfera karme... i "infuzije Duha", u
prvom slucaju ucitelj pomaze odraditi ucenikova sranja, a u drugom
slucaju daje od svoje svjesne supstancije uceniku, cija se svijest
tada dramaticno povecava - cesto ne na prvi pogled, nego na drugi, a i
evolucija ucenika koji je takvo nesto u stanju primiti se ubrzava za
faktor milijardu, barem. Ali ucitelj to placa... krvavo. Kad se spoje
transfer i shaktipat, dakle istodobno uzimanje tudjih sranja i
transplantacija dijela vlastite energije drugome (pojacanje Kundalini,
vidljivo kao lom zidova u unutarnjem prostoru, i sposobnost
prisutnosti na vecim razinama moci/svijesti/stvarnosti), onda ucitelj
moze imati, barem na neko vrijeme, ozbiljnih problema, toliko
ozbiljnih da u nekim slucajevima fizicko tijelo ne izdrzi pritisak i
on umire. Isto tako gubi jasnocu svijesti, gubi uvid u stvari... gubi
se jasnoca, ostrina, snaga, u biti to predstavlja tako veliko sranje
da se tu poznaju najveci, oni koji su se u stanju zrtvovati na tako
gadan nacin. 
Lako se je igrati velikog frajera, tesko je druge povesti sa sobom. A
bez toga nema niti stvarne moci, stvarnog rasta. Bez takvog sluzenja,
svijet bi bio jalovo mjesto u kojem bi vladao kaos i nemilosrdni
zakoni. Bez suosjecanja i zrtve beskrajno velikih i mocnih, svijet bi
bio stvarno okrutno mjesto, u kojem bi bilo moguce da covjek koji ima
zelju za Bogom, a nema sredstava, umre u "divljini" bez nade, zato sto
mu ne bi imao tko pomoci. To su moguce tragedije, a ne smrt djece od
gladi, najveca tragedija bi bila ravnodusnost Svemira prema necijoj
zelji za Bogom. A citav sustav, bit Svemira je upravo ustrojen tako da
takvima pomaze, kroz samu bit Kreacije, i kroz materijalizacije Bozje
volje, kakve su ucitelji. Dharma je sustav zadovoljavanja potreba.

-----
Web(Yoga-Vedanta) : http://www.iskon.hr/~dturina/