Autor: dturina@iskon.hr (Danijel Turina) Datum: 1999-01-17 22:34:34 Grupe: hr.fido.religija Tema: Re: BOG Linija: 104 Message-ID: 36a24b4d.47118312@news.iskon.hr |
X-Ftn-To: Franjo Hornung franjo.hornung@vt.tel.hr (Franjo Hornung) wrote: >Ono sto je interesantno, ali i pomalo prikriveno je da, po budizmu, >Prosvjetljenje oznacava ulazak u nepovratni i neizmjerni transcendentalni >proces koji se ocigledno - ne zavrsava prosvjetljenjem. Ocigledno je da >tzv. dvanaest pozitivnih nidana vode ka Nirvani, ali je ocigledno i da >dvanaesta nidana nije posljednja. > >Da ne davim dalje, ono sto me zanima jest da li postoji dalji razvoj i >kada je Nirvana dostignuta, u tvome primjeru je to takodjer ocigledno, no >ti si se odlucio vratiti pomoci drugima, da li se ti jos uvijek >*razvijas* i nakon sto si postigao Nirvanu (zvjezdice stavim kada ne znam >da li bih stavio navodnike ili ne bi ;)? > >Naravno, ako je sve to zapravo prica o istom, koji su onda kufer uopce >uspostavljali budizam, zasto su isli razvijati takav ne-teizam? Kao prvo, nije to sad nekakvo teoretsko pitanje o kojem bi trebalo razglabati, i onda doci do nekakvog zakljucka i tapsati se po ramenu kak si pametan. To je sve stvar zive prakse. Najjednostavnije je reci da kad postignes prosvjetljenje imas izbor, ili se povuci iz relativnog ili ocitovati prosvjetljenje u relativnom. Ovo drugo je tisucu puta veci problem, neces za tisucu godina boravka u najvisem stanju nirvikalpa samadhija (nirvana) postici onaj stupanj prociscenja u relativnom kakav ima Babaji, imat ces situaciju da je sve divno i krasno kad se iskopcas u apsolut a kad se ukopcas u relativnom onda se sve pretvori u sranje i vise ne znas kaj bi, sve moguce forme materije razina ti kontroliraju svijest i nisi ih u stanju nadvladati i ocitovati se, dok ti konacno to ne pomraci um i odes u kurac. Iz tog kurca, postepenim jacanjem svijesti, sposobnost ocitovanja raste, dok na kraju ne uzmognes reci "ja sam dharma", ili kako je to Babaji formulirao, "ja sam sklad". Onaj tko je u skladu sa svim stvorenim, tko _jest_ sklad svega stvorenog, tko je sjedinjen s dharmom, tko sluzi dharmi, za njega se moze reci da je stvarno prosvjetljen. E sad, ako je poznato da je dharma sustav evolucije, sustav kojemu je cilj manifestacija neocitovanog u sve punijoj formi - sto se moze pojednostavljeno reci tako da je cilj dharme duhovni razvoj bica - onda je jasno da ce onaj tko je sjedinjen s dharmom biti "blagotvorna sila u prirodi", instrument te sile evolucije, za razliku od razlicitih oblika sila entropije. Onaj tko je postigao sjedinjenje s dharmom ne poznaje "vracanje natrag", a ipak se on vraca kao ucitelj svijeta, kao manifestacija opceg i sveprisutnog zakona. Ono sto dharma jest, on zivi, govori i ostvaruje. Oni koji su spremni za intenzivniji razvoj, bivaju usmjereni u njegovom smjeru, kako bi se njihova evolucija ubrzala. I to je sve, a samo ne onaj oblik duhovnosti kakav si zamislja mali Ivica koji je bio malo na reikiju, a onda je otisao na TM ili u Hare Krishne. To stanje sjedinjenja s dharmom zove se predano sluzenje, i u njemu postoje stupnjevi. Babaji te stupnjeve kategorizira ovako... "najveca stvar jest biti sposoban stvarno sluziti drugima". Dakle ta sposobnost da se bude koristan drugima je mjerilo. Glavni oblici tog sluzenja su ubrzanje evolucije pojedinaca i ubrzanje evolucije vecih ustrojstava... zivljenje Boga, spustanje Bozanskog na svijet... Bozanski poljubac svijetu. Svojom predanoscu Bozanskom, odanoscu dharmi i dubinom svijesti takav djeluje kataliticki, dodirom s njegovom svijescu, onoliko koliko su u mogucnosti primiti, bica se mijenjaju, cesto radikalno, dolazi do paljenja zapaljive smjese. Cesto je dovoljna samo iskra. Postoje i oni koji nisu spremni, jer se nalaze prenisko na ljestvici evolucije duha, a da bi mogli uopce i osjetiti bit avatara. Takvi ne reagiraju, ne osjecaju, ali i njihova evolucija se ubrzava, oni koji znaju gledati to vide. Takvi ce biti suoceni s bitnim pitanjima koje ce rjesavati velikom brzinom - mozda ce izgledati kao da se takvi avataru protive, bore se protiv njega, ali brzina okretanja njihovog kotaca raste. Jedna od klasicnih zabluda koje proizlaze iz pojednostavljenog shvacanja problematike jest smatranje da avatar/prosvjetljeni mora neprekidno boraviti u najvisem stanju blazenstva, i da njegovo prosvjetljenje mora stalno biti vidljivo kao "pozitivno", "svjetlo svijeta". To su pizdarije. Avatar ce djelovati na nacin koji je _djelotvoran_. To znaci da ce se cesto popstaviti kao NEGATIVAN PRIMJER, kako bi omogucio ljudima da se suoce s tim negativnim u sebi. "Zagonetni su putevi Gospodnji". Doduse najcesci primjer neugodnog a blagotvornog je jednostavno izricanje istine. Isto tako, postoji pitanje transfera karme... i "infuzije Duha", u prvom slucaju ucitelj pomaze odraditi ucenikova sranja, a u drugom slucaju daje od svoje svjesne supstancije uceniku, cija se svijest tada dramaticno povecava - cesto ne na prvi pogled, nego na drugi, a i evolucija ucenika koji je takvo nesto u stanju primiti se ubrzava za faktor milijardu, barem. Ali ucitelj to placa... krvavo. Kad se spoje transfer i shaktipat, dakle istodobno uzimanje tudjih sranja i transplantacija dijela vlastite energije drugome (pojacanje Kundalini, vidljivo kao lom zidova u unutarnjem prostoru, i sposobnost prisutnosti na vecim razinama moci/svijesti/stvarnosti), onda ucitelj moze imati, barem na neko vrijeme, ozbiljnih problema, toliko ozbiljnih da u nekim slucajevima fizicko tijelo ne izdrzi pritisak i on umire. Isto tako gubi jasnocu svijesti, gubi uvid u stvari... gubi se jasnoca, ostrina, snaga, u biti to predstavlja tako veliko sranje da se tu poznaju najveci, oni koji su se u stanju zrtvovati na tako gadan nacin. Lako se je igrati velikog frajera, tesko je druge povesti sa sobom. A bez toga nema niti stvarne moci, stvarnog rasta. Bez takvog sluzenja, svijet bi bio jalovo mjesto u kojem bi vladao kaos i nemilosrdni zakoni. Bez suosjecanja i zrtve beskrajno velikih i mocnih, svijet bi bio stvarno okrutno mjesto, u kojem bi bilo moguce da covjek koji ima zelju za Bogom, a nema sredstava, umre u "divljini" bez nade, zato sto mu ne bi imao tko pomoci. To su moguce tragedije, a ne smrt djece od gladi, najveca tragedija bi bila ravnodusnost Svemira prema necijoj zelji za Bogom. A citav sustav, bit Svemira je upravo ustrojen tako da takvima pomaze, kroz samu bit Kreacije, i kroz materijalizacije Bozje volje, kakve su ucitelji. Dharma je sustav zadovoljavanja potreba. ----- Web(Yoga-Vedanta) : http://www.iskon.hr/~dturina/ |