X-Ftn-To: Robert Premuz

Robert Premuz  wrote:
>Znaci, po tvojoj teoriji: bog je visa svijest univerzuma koja je
>stvorila/rodila univerzum koji je sada dio istog boga. No, taj bog
>nije osoba (ne moze za sebe reci 'ja'?), nije ni bice, vec neka
>svijest. Ali kako moze biti svijest ako nije osoba? A mi, manji od tog
>boga jesmo osobe i jesmo bica. Tu mi nesto ne stima.

:))))))))))) Kakve Ti gluposti laprdas...

Bog, po toj definiciji nije _neka_ svijest. Bog je Svijest. U onom
znacenju u kojem bi rekao Materija, dakle ne "neka materija", dakle
kruh ili stolica ili drvo, nego Materija, kao takva. Bog je, u tom
znacenju, svijest koju, u NEIZMJERNO MALOJ MJERI zive svjesna bica,
koja su svjesna samo u mjeri u kojoj su s tom Svijescu u vezi. Isto
kao sto je tvarno bice ono koje je sacinjeno od tvari, svjesno bice je
ono koje je u nekoj mjeri sacinjeno od svijesti. Svaki osjecaj,
spoznaja, svijest, postojanje, sreca itd, su samo _parcijalni dodiri_
s Bogom. Bog je ono nesto s cim dolazis u dodir kad si svjestan ili
spoznajes nesto ili si sposoban osjetiti. To je kao da sad velis da
jebes ocean, on ne moze biti mokar, a mi mozemo kad se u njemu
okupamo, pa je sad to proturjecno, nego bi Tebi pasalo da je Bog isti
takvi kakvi si Ti, samo veci, pa da se kupa u tom oceanu, onda bi Ti
to valjda imalo smisla, bez obzira sto je to krajnja glupost.

>Nadalje, pitanje je koji je smisao mene kao osobe u univerzumu. Rodim
>se, zivim i onda umrem -- nema me vise. Dakle, ja sam potpuno nevazan,
>vazno je samo da se prenosi zivot dok ima resursa na nasem planetu ili
>univerzumu, a onda kad se univerzum ponovno zgusne, onda sve
>ispocetka. Ne vidim smisao svog postojanja u tome.

Da, jesi potpuno nevazan, onakav kakvim se dozivljavas. Tvoj zivot i
smrt su u tom smislu besmisleni. Ali ako se dozivljavas kao dio Bozjeg
postojanja, dio Bozjeg zivota, sebe kao iluziju a Boga kao ono
stvarno, besmrtno, SVE DOBRO u Tebi, da si Ti onaj bezvrijedni koji
treba umrijeti i umrijet ce, a da ce vjecno zivjeti onaj neumrli i
nerodjeni koji je svijest i zivot u Tebi, e to bi onda bilo nesto
sasvim drugo. 

>Takodjer, vidim da uocavas da u covjeku postoji i losa teznja za
>unistenjem zivota drugih ljudi, no nigdje ne tumacis odkud to. Je li
>to nesto nuzno ili se to moze iskorijeniti i kako?

To se zove slobodna volja, dakle kad bica misle da postoje, da su
bitna, odvojena jedna od drugih - da su bica, a ne samo aspekti jednog
i sveprozimajuceg zivota, da su odvojeno stvarna, a ne samo aspekti
sveprozimajuce stvarnosti, onda kad ta bica primjenjuju volju odvojenu
od Bozje nastaje nesto sto se zove grijeh, a odatle dolazi nesreca.

-----
Web(Yoga-Vedanta) : http://www.iskon.hr/~dturina/