Autor: dturina@iskon.hr (Danijel Turina) Datum: 1999-01-31 12:23:10 Grupe: hr.fido.religija Tema: Makaja Linija: 214 Message-ID: 36b4317d.3152162@news.iskon.hr |
strpic@Gerris.ent.hr (Vid Strpic) wrote: >Kibo informs me that Radoslav Dejanovic stated in hr.fido.religija: >>DK>Postavio si pitanje ekvivalentno npr. "kako se osje}a{ za vrijeme >>DK>orgazma", kaj kak se osje}am, osje}am se dobro, fino mi je, padam u >>DK>ekstazu i {pricam spermu svud okolo, ne mogu ti to opisati, ako si to >> >>Ima i visa razina orgazma, kad vodis ljubav s zenom. Samo onda ne sprica >>sperma svud okolo. > >Hajde, obrati se Makaji. On je pravi guru za tebe ;> >Jesi bio na predavanju u srijedu? Ja sam bio... Kao prvo, htio bih da se netko od Makajinih ucenika i po mogucnosti on osobno ukljuci u nekoj mjeri u konferenciju, jer ne bih htio da se ovo pretvori u neku vrstu tracanja. Dakle, Ramajana :), pocni pisati malo, ali ne samo reklame nego i nesto s malo vise stofa. :) Dakle, predavanje. Ja sam si nekako, buduci nepopravljivi optimista, zamisljao da se Makaji ona prva sablazan (prvo predavanje i ono sto se desavalo nakon njega, a o cemu sam vec pricao ovdje) omakla jer je tek dosao s puta i bio umoran ili sto vec, ali ispostavilo se da je ono cak bilo njegovo bolje izdanje, ako je takvo nesto uopce moguce zamisliti. Naime ono sto je Makaja pokazao na ovom zadnjem predavanju je osebujna mjesavina zanimljivih i korisnih stvari, potpunih gluposti i pogresno shvacenih stvari, te stvari koje su same po sebi istinite i dobre, ali nazalost s Makajom nemaju ama bas nikakve veze, osim one da je za njih negdje cuo, o njima citao, i kod neupucenih pokusava stvoriti dojam kako one imaju s njim veze i kako on te stvari razumije i njima vlada. Moja tragedija je da sam ja bedast i naivan, pa kad netko takvo nesto ustvrdi, ja mu bezrezervno povjerujem jer su to _meni_ normalne stvari, i onda se razocaram kad shvatim da toga ovdje nema. Recimo jedan primjer... Makaja u svojoj knjizi navodi razlicite primjere koji daju naslutiti kako je on u stanju osjecati mentalne objekte (osjecajno-svjesna stanja, dakle razmjenu razumijevanja). Buduci da je to meni sasvim normalna stvar, to me uopce nije ni iznenadilo ni zacudilo, nego je reakcija bila nesto u smislu "bas fino, evo jednoga s kojim ce se moci razgovarati i koji ce kuziti stvari". Al' sam se zajebao... Ono sto ja ucim svoje ucenike, na razmjerno pocetnickom stupnju - dakle osjecanje konteksta, pozadine, "filma" koji se vrti, slusanje onoga sto se misli i osjeca a ne onoga sto se govori... time Makaja uopce nije ovladao, on zapravo uopce ne razumije sto bi to imalo biti, osim sto je procitao nesto o tome u nekoj knjizi. Isto tako Makaja govori o visim stanjima svijesti, a uvijek mu je "seks" i "orgazam" neka vrsta jokera kojeg neprekidno izvlaci iz rukava. Mene je to sablaznilo, i to ne zbog razloga zbog kojih bi sablaznilo nekog drugog. Naime meni su poznata stanja svijesti u kojima bi bilo kakav oblik seksa, ali bas seksa sa stimulacijom fizickog i pranickog vehikla, bio nesto sto ne da ne bi doprinosilo iskustvu, nego bi ga _rezalo_, smetalo. Vec i vajra, kauzal, vrsna podrazina grlene cakre... ma kakav seks, ljudi Bozji! Tu se percepcija ljubavi, s one uobicajene, kakvu je imala prilike iskusiti vecina ljudi prilikom paljenja srcane cakre, dakle ljubav bijelog mentala... stanja cistoce, ljepote i nevinosti, mijenja u nesto toliko vece, da nema niti govora o primjeni istih kriterija, sve se mijenja. Ovdje se grlom dise stvarnost, dise se nesto toliko gusce, mocnije, bljestavije od bilo kakvog oblika materije, energije, osjecaja i svijesti kakvi su bili prije poznati, da tu budjenje intenzivne zaljubljenosti i ekstaticnih stanja anahate (nevinke, po Makaji) predstavlja PAD, rusenje svijesti s kauzala na mental, nakon cega se treba trgnuti, ocistiti svijest od zaljubljenosti, i vratiti je gore, u stanje izravnog zora ciste neprekinute stvarnosti... Ja sam Makaji pokazao, osobno, uzivo, nesto od toga. Pustao sam mu vajru, cistu kauzalnu tvar, dao sam mu osjetiti ako to zeli. On nije osjetio nista. Jos gore, Makaja nije osjetio ni vrsnu podrazinu mentala (mental mentala, kako bi to rekli teozofi), to mu je bilo presuptilno. Mislim da je osjetio astral mentala, i pranu mentala, s toga je pokusavao komunicirati sa mnom, ali to je bilo obojeno s jako puno astrala i nizih formi kakve su samoljublje, oholost, arogancija, umisljenost, u sebe zatvorenost i neopazanje drugoga... Makaji sam ja, govoreci, prenosio razumijevanje i bit onoga o cemu govorim, a on nije razumio, jer je slijep. On nije sposoban osjetiti dublja, suptilnija stanja jer je njegov duh prozet grubim formama koje nalaze kulminaciju u forsiranju nekih nizih aspekata energetskih centara, pranickih slojeva cakri... to nisu razine svijesti, dubine, rastapanja-sjedinjenja s Bozanskim arhetipima razina, to su razine energetskih kretnji i prozivljavanja stanja kakvo je pranicko-astralni orgazam. Drugo predavanje... Makaja govori, ali ne drugima nego sebi. U vlastitom "oblaku" on se krece, misli, govori, sam sebe uvjerava i objasnjava si, govori publici ali misljenoj a ne zbiljskoj, govori o stvarima od kojih neke stoje, zanimljive su i istinite, ali opet iskazane na krivi nacin, koji ne ocrtava ono sto bi se trebalo ocrtati, a govori i neke stvari koje su sablaznjive onima koji imaju stvarna iskustva visih stanja. Recimo pokazao je slide s Tibeta, sa slikom Milarepe. On je rekao da je to Milarepa u seksualnom zagrljaju sa svojom Shakti, okruzen aureolom sveca, i da je to primjer kako Tibetanci ne dozivljavaju seksualnost kao nesto profano, jer se eto Milarepa bavio nekakvom vrstom seksa. Na to sam se ja sablaznio i doslo mi je da ga pitam "a koji je od to dvoje Milarepa, crni ili bijela?". Naime Milarepa je OBOJE! Oboje! I nije ni cudno da Makaja ne zna nista o tome sto je na toj slici prikazano, i da mu dublje znacenje ostaje skrivenim, naime tu se radi o atmickoj razini... prepisujem sa svojih engleskih stranica opis (http://members.xoom.com/dturina/eng_philosophy.htm): -- And then, from power we come to such gentleness... such total openness that it gets me in tears every time... Atmic level, Shiva and Shakti, Black and White. I don't perceive Shiva so much as black; more as ash-colored. There are no more robes - you look straight into the soul, soul of a being so pure, so human, that this is no longer human, it is Divine. Looking at them, feeling them... so many aspects at once... this is love/consciousness that tells you, with every part of itself, that it knows you and totally loves you. You feel a being that doesn't display power, that's how powerful (s)he is. It isn't necessary... not with you... this is the place where gods lay down their weapons and make love by existing. So many things are exchanged by a mere glimpse, that I could spend lifetimes singing about it, and still not touch it. This is where you come naked into the light. This is where you can't believe you are worthy and you just cry, when a being more beautiful than a dream, more conscious than you could ever imagine, and brighter in consciousness than anything anyone could describe, when such a being conveys to you, completely open and with no possibility of misunderstanding, and no holding back, that (s)he loves you so much (s)he would give life for you. That just kills you, it gets you on the knees at his/her feet, in tears of total love and surrender. That love, that consciousness and realization is a lightning that blasts your being, until you are not it, until you become completely it, completely worthy of that. And you feel that you never, ever will be worthy. They are almost the same - gray and white, male and female - Shakti the perfect woman and Shiva the perfect man... you want to say that they are the same, that their light is the same, it is so beautiful, but it is different, slightly, in taste, both tastes beautiful beyond possibility to comprehend. -- (nemoj sada slucajno da mi netko to pocne drzati opisom neceg s mentalne razine, srcane cakre... ovo je razina iznad krune, jos nematerijalizirana u fizickom) Ali dosta o tome, to je nesto toliko njezno i mocno, nesagledivo u svojoj duhovnoj snazi, da nema apsolutno niceg zajednickog s jednom trivijalnom figurom iz cirkusa, kakva je Makaja... on je lazac i glupan, obicni slijepi sharlatan i neznalica, koji se prodaje pod yogina. Svaki yogin pocetnik s Tibeta ili moje skole nadisao je sve sto Makaja predstavlja, pa cak i ono cemu Makaja tezi, i to odavno. Makaja je dosadan, nezanimljiv, obuzet sobom, toliko je dosadno ono o cemu je pricao i toliko je dosadna njegova ogranicena svijest da je Domchi raskapao moju torbicu s dokumentima i citao vozacku dozvolu od dosade, mantrajuci "cokolada sa slagom, cokolada sa slagom" u ocekivanju da to sranje prodje i da idemo u Tolkiena. :) Makaja nema ucenika. Ovo ce biti prilicno cudna i paradoksalna izjava onima koji sebe smatraju Makajinim ucenicima i ucenicama, ali predstavlja cistu istinu. Ja sam ih pogledao, i njihova jezgra je nedirnuta, oni nisu inicirani u Makaju, Makaja je odvojeni ego i oni su odvojeni... referenciraju se oni na Makaju, preko mentala, srcane cakre - idu u centralni komitet po "misljenje", tako izgleda taj oblik ucenja. To je ucenje najnize vrste, to je ono sto si mali Ivica podrazumijeva pod odnosom ucenika i ucitelja. Pravi odnos ucitelja i ucenika je Makaji nedokuciv - to je odnos veze iznutra a ne izvana, zajednicke jezgre, stopljene inicijacijom, koja se ocituje kroz razlicita tijela, djelujuci bez misljenja i dogovaranja i stavova na nacin na koji treba djelovati... stanje, misli, rijeci, djela, sve je u skladu i u situaciji zadovoljava zbiljske potrebe... Makajine "ucenice" su u boljem stanju od njega. Njegova jezgra je uprljana samoljubljem i arogancijom, a njihova je cista. Mogao sam ih jasno osjetiti, one su plemenitije duse od njega - s njima bi se uistinu moglo raditi, ali s njim jako, jako tesko. Naime u njima sam osjetio iskrenost, predanost, otvorenost i zivot, u njemu ne. I zato me se citava stvar dojmila u dovoljnoj mjeri da to sve skupa ne otpisem kao ludnicu jednog egomanijaka - Komaja kao zajednica vise obecava od onoga sto sam vidio u Indiji kod Sai Babe - stanje je reciprocno... naime tamo je Sai Baba onaj koji valja, koji je svijest, moc i prisutnost, koji razumije stvari, a njegovi sljedbenici - jer ni on nema ucenika - su zombiji ispranih mozgova, borgovi. Problem s Makajinim "ucenicama" i "ucenicima" jest sva sila pogresnih ucenja i predodzbi koju je u njih usadilo naukovanje kod ovoga mraka. Naime pod duhovnim oni smatraju nesto sto je duhovnosti suprotno i s njome nespojivo. Duhovnost nije nesto sto se govori, sto se na sebe stavlja kao odjeca. Duhovnost je ono _na_ sto se ta odjeca stavlja... odjeca nije bitna, odjeca je sporedna i nevazna. Bitna je sustina, dodir sa zbiljom vlastite jezgre, stvarnost i zivot sjedinjeni u trenutku... kretanje od vlastitih temelja, kakvi vec jesu, i rast s tih temelja. Nevinost, ali ne naucena nevinost - ne nauceno zracenje, odrzavanje oko sebe zraceceg polja srcane cakre... to je prvo sto mora dolje. Zbiljska moc srcane cakre nije to, nego otvaranje i darivanje vlastite svijesti drugome, dar sebe. Takva moc transformira, takva moc dovodi do inicijacije... "ti i ja smo jedno, ucenice... ja sam glas koji ti govori iznutra, onaj koji je toliko blizu da ga ne mozes vidjeti osim bivanjem... ne moras nista biti, ne moras nista raditi, ne moras nista postici, jer sve je vec postignuto, i u tvojoj sustini je prihvacanje s one strane uvjetovanja, razumijevanje koje ne poznaje krivo shvacanje, znanje s one strane rijeci i misli... mozes misliti sto zelis, govoriti sto zelis i raditi sto zelis, prihvacen si kakav jesi, ne kakvim se doimas izvana, nego kakav jesi... ja sam onaj kome se utjeces bez misli, bez rijeci i bez zelja, onaj kome govoris u tisini duse, onaj koji zna i razumije i ono sto jos nisi u stanju iskazati... i nista sto napravis ne moze te odijeliti od mene". Odnos ucenika i ucitelja je stanje u kojem ucenik osjeca sto treba napraviti, bez misli, i to radi. Ucitelj je onaj tko naucava iznutra prenoseci znanje s one strane pojmljivog, nesto sto je ovdje ali se na to ne moze pokazati. Rijetko ce istinski ucitelj naucavati... pouke dolaze iz sjedinjene biti. Pouke dolaze iz uvecanog osjecaja ispravnosti, osjecaja stvarnosti i moci postojanja kao takvog. Nema dogovaranja i planiranja, sve dolazi samo kada treba. To je istinski duh, zbiljska duhovna snaga, snaga koja pomice planine egoizma i neznanja i baca ih u more spoznaje. Na kraju ispada da su razliciti orgazmi stvarno jedino sto se kod Makaje moze nauciti i s cim je on upoznat. ----- Web(Yoga-Vedanta) : http://www.iskon.hr/~dturina/ |