X-Ftn-To: Franjo Hornung

franjo.hornung@vt.tel.hr (Franjo Hornung) wrote:
>> Predavanje Bogu u biti znaci predati "svoj ego", dakle sebe, Bogu, da
>> Te ispuni jer uocavas da si prazan.
>
>Da, razlika je u predati sebe i dati ego, dati nemas sto jer nikome to 
>netreba (zasto sam onda ja to dobio #!%&###!! ;)))

Mislim da je rijec "ego" jako dobra fora za isfuravanje, mozes reci da
je ego nesto tamo bekino. A ako prevedes ego s latinskog, dobijes
"ja". I kaj ces sada s tim, kad uspostavis ekvivalent izmedju "ego je
nesto lose" i "ja sam nesto lose". Ocito je da to ne sljaka, ego nije
nesto lose po sebi, nego nesto sto je nepotpuno i sto treba ispuniti
Bogom da bi imalo svoj smisao. Ubijanje ega su glupe fore na koje se
fura Sai Baba, to je besmisleno. Ego je recimo auto bez vozaca, prazna
flasa, koja ima neke ugradjene mehanizme samoodrzanja tipa nagona,
zelja, strahova i slicnog. Boriti se protiv ega rezultirat ce u
njegovom dodatnom odbacivanju i odsijecanju od Boga, a to jako dobro
rade cetnici, oni sebe odrezu od Boga i bok. To je smrt ega, samo idi
raditi zla i okrutna djela mrznje i ubit ces ego. To uopce nije bit
stvari. Ego mozes jedino povezati s Bogom, u smislu da ruka udje u tu
praznu rukavicu, i da se ona vise ne ravna prema svojim "autopilotima"
nego da pilot sjedne za kontrole i preuzme kontrolu. Dakle tijelo, um
i ostali aspekti "ega" se ispune Bogom - to je ono famozno "krstenje
Duhom Svetim", i visa svijest _pocinje_ djelovati kroz niza tijela, i
svojom prisutnoscu ih profinjuje, prociscuje. To je to famozno
budjenje Kundalini. Kad mi netko, dakle, veli da je bez budjenja
Kundalini moguce postici prosvjetljenje, odmah znam da sere. Moguce se
jedino prosvijetliti onako kako to rade cetnici, odijelis se od svega
Bozanskog i na kraju nestanes. Isto tako ljudi pricaju neke fore tipa
da je Kundalini sila manifestacije a da je manifestacija bezvrijedna,
i da treba "spoznati Apsolut neovisan o manifestaciji". To je jos veca
glupost, buduci da je Apsolut ionako nemanifestiran, i ta spoznaja
moze biti nesto jako zgodno, moze dati covjeku neslucenu promjenu
perspektive, ali nece dovesti do "oslobodjenja", ako se oslobodjenje
definira kao "prestanak radjanja", buduci da se serem na takvu
spoznaju apsoluta; naime, ako se zna da sam Ja jedan u svim bicima, i
da se neprekidno u svima njima radjam, zivim i umirem, da sam u sebi
nepodijeljen, i da je citava Kreacija samo izraz Moje unutarnje
naravi, zelja za njenim zivljenjem, u cijelosti, u relativnom, onda je
sasvim besmislen pojam oslobodjenja, od cega bi se netko imao
oslobadjati, od radjanja i umiranja? To su besmislice, jer
podrazumijevaju podjelu Duha na mnostvo - moja dusa, tvoja dusa,
njegova dusa. Moja dusa se nece radjati i meni bude dobro, a druge
duse neka se radjaju. To je dualnost i u tome nema spoznaje
nepodijeljenog Apsoluta. Dusa je jedna, u svim tijelima,
nepodijeljena, fakat nepodijeljena. Ista svijest gleda kroz sve oci.
Potrebno je to dovesti do svijesti, to spoznati, i tada nestaju
zablude oslobodjenja i ropstva i podjele i radjanja i umiranja. 
Ajbok. :)

-----
Web(Yoga-Vedanta) : http://www.iskon.hr/~dturina/