X-Ftn-To: Mislav Kukurin

Mislav Kukurin  wrote:
>> Najjednostavniji odgovor bi bio:
>> Adam i Eva nisu slusali boga kad im je rekao da ne jedu ploda tog
>> drveta... zmija je nagovorila Evu, Eva Adama, i eto sranja.
>
>Jos jedno pitanje... zasto je to zmija ucinila? koje jebene koristi je
>ona imala od toga.. ili da li je to bila zmija ili nesto ciji je simbol
>zmija.

Isuse, kako ga vi komplicirate... :(
Ovako. Stablo spoznaje dobra i zla je staza evolucije: proces
zivljenja Bozanskog kroz evoluciju, te proces ocitovanja svijesti
evolucijom od nizih do visih formi i stanja. Odlukom za jedenje s tog
stabla, dakle odlukom za zivljenje u dualnosti, izlazimo iz rajskog
vrta stanja u kojem ne postoje dobro i zlo, nego nepodijeljeni i
nemanifestirani Apsolut. Zmija je Kundalini Shakti, osobni zivot
pojedinca, koji ga navodi da jede plodove toga stabla, dakle koji
pogoni manifestaciju svijesti u tijelima i odgovarajucim razinama
stvarnosti. Zmija nije lagala, rekla je istinu: dakle bit cemo kao
Bogovi, buduci da je rezultat takve odluke poosobljenje i ocitovanje
nemanifestiranih Bozanskih svojstava. Isto tako ni Bog nije lagao nego
je rekao istinu: ta odluka povlaci za sobom gubitak raja, te znoj,
krv, suze i bol. Niti zmija niti Jahve nisu izvana, Jahve je ono sto
zmija spusta u tijelo i sto ce se na kraju kroz tijelo pokazati, kao
sto je citavo vrijeme prisutan u neiskazanom stanju. Odluka da se jede
sa stabla nije protivna Bozjoj volji, naprotiv, predstavlja odluku
izvorno bezvoljnih bica (Adama i Eve) potaknutu zmijom koja je zivot i
sposobnost samostalnog djelovanja, da naprave nesto sto je tesko i
rizicno, a radi ogromne nagrade koja im je obecana, dakle
pobozanstvljenje u svijetu.

Ako se tako gleda, a taj pogled preferiram, onda se gubi taj jebeni
osjecaj krivnje i sranja tipa istocnog grijeha, onda postajemo svjesni
da smo organi Bozanskog ocitovanja i da nas zivot i volja
predstavljaju nesto sto tezi postati onoliko savrseno izvana koliko je
Bog savrsen iznutra, i bez odluke da jede sa stabla ne bi postojala
mogucnost utjelovljenja u svijetu najvise predanosti, svijesti, moci
neustrasivosti, njeznosti i mudrosti. Strah od zmije je strah od
zivota, teznja za bijegom u svijet neocitovanog, u kojem ne postoji
nista sto bi trebalo postici. Prihvacanje zmije znaci prihvacanje
zivljenja Boga u svijetu, zivljenje zivota koji je nevjerojatno ljubak
u svojoj krhkosti, koji nosi sa sobom ogromne teskoce, ali zato daje
Bogu mogucnosti zivljenja ljubavi koji inace ne bi bili moguci.

U biti judeokrscanska sranja o zmiji kao neprijatelju Boga su
neizostavno povezana s mrznjom prema zivotu, sto se najjasnije vidi
kroz potiskivanje i demonizaciju seksualnosti, koja je krasan primjer
zivljenja Bozanskog u svijetu: seksualnost izvorno moze biti medij
razmjene i zivljenja unutarnjeg jedinstva i radosti bica, a takvo
nesto se nekome ocito nije dopalo pa je to pokusao svesti na
zivotinjsko razmnozavanje. Dakle s konja na magarca.
To je samo najradikalniji primjer, takva sranja od religije ce
potiskivati, u svojem ekstremnom obliku, svaki oblik zivotne radosti i
nalazenja ljepote u svijetu, ljepota, ljubav i smijeh su zabranjeni,
sto kulminira u psihopatoloskim primjerima "propovjednika koji se ne
smiju" i razlicitih flagelanata. Svaka prava religija govori "radujte
se, i zivite Boga". To je teologija duha svetoga. Teologija mrznje
govori o zastrasujucem Bogu koji je jedamput kaznio, da je zivot
kazna, i da ce opet kazniti ako ga ne zadovoljimo. Teologija ljubavi
govori i Bogu koji je pruzio priliku i otvorio nam vrata u svijet,
kako bismo ga mogli zivjeti, a vrata raja je ostavio otvorenima, ako
kroz njih pozelimo proci. Nazalost neki ne zele takvoga Boga, oni se
zele bojati i mrziti, i takvi su stvarni stovatelji sotone,
Neprijatelja, koji uci bojati se i mrziti, zato sto je lazac i otac
lazi i ne stoji cvrsto u istini jer u njemu nema istine.
Eto.
To je bila teologija zmije, hoce netko cuti o teologiji golubice? ;)

-----
Web(Yoga-Vedanta) : http://www.iskon.hr/~dturina/