X-Ftn-To: Drazen Simunic 

"Drazen Simunic"  wrote:
>To se moze primjeniti na sva emocionalna stanja.
>mrznja = ljubav + ?
>ljubomora = ljubav + ?
>tuga = ljubav + ?
>sreca = ljubav + ?
>razocaranost = ljubav + ?
>bijes = ljubav + ?
>strah = ljubav + ?
>itd

Bojim se da stvar nije tako matematicki jednostavna. Recimo netko kome
su u Vukovaru cetnici ubili zenu, silovali kcer i njega odveli u
logor, pa ga kasnije razmijenili, mrzi Srbe. Zasto on njih mrzi, od
cega je sastavljena ta emocija? Recimo da on voli svoju zenu i kcer, i
zalostan je zbog toga sto su im ovi napravili. Tu vec imas ljubav i
zalost. Onda se tu javlja zastitnicki aspekt, zastita onih koje volis,
jos hranjena osjecajem povredjenosti, i dobijes mrznju usmjerenu prema
uzroku nevolje. Jos tome dodas osobno ponizenje i bol, kao i naruseni
osjecaj osobnog integriteta, i dobijes izuzetno viseslojno osjecajno
stanje, koje je u stvari ljubav pomijesana s povrijedjenoscu. Sad ja
ne znam sto bih ja takvom covjeku rekao, zasto da ne mrzi Srbe, kad
ima sve razloge da ih mrzi, i ti razlozi su utemeljeni u najvecoj
mjeri na pravednosti. Kuzis, ne mrzi on njih zato sto su oni Srbi, on
kad njih vidi pomisli na sva sranja koja su mu napravili, mogli bi oni
biti i Eskimi ili Kinezi, boli njega kurac. Njemu je problem ta
unutarnja povrijedjenost, to treba lijeciti, a onda ce moci i ovima
oprostiti. Ali treba razlikovati vise kategorija oprosta. Ispravna
kategorija znaci ne mrziti cak ni najgoreg neprijatelja. Njega ce
cesto trebati onesposobiti za zlo, cesto ce ga trebati ubiti, ali ga
ne moras mrziti. Mozes biti sasvim ravnodusan prema zlu i ipak ga
sprijeciti. Recimo kad je Krsna ubijao svakakve demone, on ih uopce
nije mrzio, ubijao ih je sa smjeskom i radostan, dok su upravo ti
demoni njega mrzili i mrznjom ga napadali. On demona ubije i andjeli
pjevaju, i cvijece pada s neba. :)

>E sad Danijele ta ravnodusnost velis da je negativna. OK.
>Ali postoje dvije vrste.
>ravnodusnost = ?
>ravnodusnost = visa ljubav
>Vjerojatno si pisao o ovoj prvoj. Ona je 'negativna' a druga 'pozitivna'.
>Neznam da li se moze prva preskociti ali ravndusnost je potrebna jer ona
>stanje koja odvaja komponenete ljubav i ?. Ta ravnodusnost izlazi iz kalupa?
>Nije to slucajno. Moram priznat da zbilja ne vidim kod ravnodusnosti ljubav
>u relaciji s jos necim. Vidim je samo kao visu ljubav (ljubav bez upitnika)
>ili kao totalni nedostatak ljubavi.

Ravnodusnost moze biti svakakva. Imas recimo ravnodusnost serijskog
ubojice koji ubija zato sto mu je to zanimljivo, a prema stanjima
svoje zrtve je u cijelosti ravnodusan. To je recimo ravnodusnost
bogomoljke, koja uhvati skakavca i zivoga ga jede. Kad se najede,
odmara se, i pocne ponovo polako jesti. Skakavac je naravno svo to
vrijeme ziv. Bogomoljka je ravnodusna prema stanjima koja prozivljava
skakavac.

Drugi oblik ravnodusnosti predstavlja odsutstvo frustracije.
Jednostavno nesto kroz Tebe prolazi i ne ostavlja traga.
Ima ljudi koji recimo mrze homoseksualce, i to je primarno zato sto se
boje da bi se njima nesto takvo dopalo, a to nikako ne zele ni
priznati niti se s tim suociti, a iz raznih razloga. Taj oblik mrznje
je sastavljen od privlacnosti/ljubavi prema istom spolu, kao i
straha/odbacivanja takvog osjecaja. Ravnodusnost u tom slucaju je
recimo kad mene privlace jedino osobe suprotnog spola, a na osobe
istog spola mi se ne dize, pa sam prema njima ravnodusan, a onda niti
protiv homoseksualaca necu imati nista, bit ce mi sasvim svejedno tko
se njima svidja i slicno, moci cu s njima ici na kavu i zafrkavati se,
i nece mi padati na pamet misli tipa "joj kaj bude bilo ak me netko
vidi s pederom, bolje da ja pedera premlatim pa budu vidjeli da ih
mrzim, a ako ih mrzim onda nisam jedan od njih". 
Tu je ravnodusnost dakle znak uravnotezenosti i prociscenosti.

Isto tako imas i situaciju da netko mrzi sebe, pa onda tu mrznju
projicira prema osobama i grupama koje je "drustveno prihvatljivo"
mrziti, pa tako postize dva efekta, osjeca se prihvacenim u nekoj
grupi, i istodobno moze mrziti, zbog cega se osjeca dobro. To je
situacija gdje mrznja nema nikakve direktne veze s objektom mrznje,
nego sa mrziteljem. Takav sam recimo bio ja prije nekih 9 godina, kad
sam se prvi puta nasao s Vjerom. Ona me je zapamtila po tome kaj sam
pricao da mrzim pedere. Problem je bio u tome da ja nisam mrzio (samo)
pedere, ja sam sve mrzio, pocevsi od sebe, i to iz niza prilicno
slozenih razloga, a pederi su mi dosli kao nekakav "drustveno
prihvatljivi" kanal za izrazavanje te unutarnje mrznje.
Iz istog razloga neki mrze crnce, Zidove, i druge "ne-moje" grupe
ljudi.

-----
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net