"ZoranVra"  wrote:
>> > Ovdje sam ja govorio o sebi, meni ne da je tesko nego je u cijelosti
>> nemoguce dokazati da mozda Boga nema, kad ja sasvim sigurno znam da ga
>> ima. Ja ne znam ima li protona ili elektrona, za njih sam cuo da ih
>> ima i prihvatio sam dokaze koji kazu da ih ima. Ako se nadju dokazi u
>> prilog nekoj drugacijoj tezi, koji ce mi se ciniti smislenijim, mozda
>> ih prihvatim i odbacim teoriju o protonima ili elektronima, zato sto
>> ih ja osobno nisam vidio i ne mogu zasigurno znati nista o njima, osim
>> posredno.
>
>Tesko je nesto *sigurno* znati, a i trebalo bi luciti znanje od osjecaja.

Treba luciti znanje od vjerovanja. Naime vecina stvari za koje mislis
da ih znas su samo nekakva malo jaca vjerovanja.

>Znanje se bazira na cinjenicama koje su provjerljive i reproducibilne. U tom
>smislu se *zna* da postoje protoni i elektroni. 

Jesi li gledao film "Matrix"?
E, da jesi, ne bi bio bas ovako siguran. :) Idemo zamisliti ovakvu
situaciju. Mi smo u stvari negdje u 23. stoljecu, ukljuceni u napredni
simulacijski sustav. Sustav ukljucuje potiskivanje sjecanja, te
projekciju paralelne realnosti, tako da mi u stvari zaboravimo da smo
oficiri na USS Enterprise, i mislimo da smo nekakvi tipovi u 20-tom
stoljecu. Citava radnja koju smatramo zivotom u stvari traje 18h, s
tim da mi mislimo da se radi o desetljecima. Simulacija je izuzetno
detaljna, tako da su simulirane i subatomske cestice, naravno kad ih
netko pozeli traziti.
Druga fora: mi smo u stvari andjeli na nekom rajskom svijetu, i cisto
iz zajebancije smo si pustili film u kojem prozivljavamo zivot u
materiji. Buduci da je to film, svejedno nam je hocemo li patiti ili
uzivati, to je jedno novo iskustvo u kojem ucimo neke fore, isto kao
sto su unutar tog filma video igre lazni simulirani svjetovi u kojima
je svejedno uzivas li ili patis. Dakle mi kao sanjani likovi pravimo
svoje iluzije tipa videoigara. Mi smo u stvari andjeli koji sanjaju,
na svijetu na kojem uopce nema protona i elektrona, nego su fundamenti
recimo misaona i osjecajna stanja, a ne materijalne cestice. A oni su
recimo Bog koji sanja iskustvo mnostva cisto iz vica.
E sad, Ti budi siguran u to sto znas i da ima protona i elektrona. Ja
sam se recimo na jedan trenutak probudio i vidio Boga koji sanja kao
sebe. Sad Ti meni dokazi da je ova iluzija u kojoj zivis realna. Ma
da? ;))

>>Ateist ne moze nikako sa
>> sigurnoscu znati ima li Boga ili nema, on vjeruje da ga nema, ako ga
>> ima onda ga sigurno nije vidio, a ako ga nema onda ga nije ni mogao
>> vidjeti.
>
>Ovo sve vrijei i za vjernika, samo zamijeni rijec ateist s rjecju vjernik i
>rijec nema s rjecju ima.

Pa, ateist je u biti vjernik koji vjeruje da Boga nema. :)

>> Treba takodjer imati u vidu da se ateizam i religija cesto medjusobno
>> izmjenjuju kao faze u duhovnom razvoju: primitivni ateizam kao
>> nemogucnost poimanja koncepta natprirodne sile naslijedit ce
>> primitivna religija koja ce prirodne pojave tumaciti djelovanjem
>> natprirodnih sila. Onda ce slijediti znanstveni ateizam koji ce
>> prirodne pojave tumaciti djelovanjem prirodnih sila i djelovanje
>> natprirodnih bica odbaciti kao suvisnu hipotezu.
>
>Slazem se ovdje s tobom. Ovo me podsjeca na marksisticke cikluse drustvenog
>razvoja koji se stalno ponavljaju ali uvijek na visoj razini. Tako se bog
>stalno simbolicki udaljava od nas: prvo je bio u svakom drvetu i kamenu,
>onda na visokim planinama, pa na nebu, pa je prozimao svemir, pa su mu onda
>neki dodijelili samo ulogu prvog pokretaca, da bi onda opet bio svuda oko
>nas.

...da bi na kraju opet bio u svakom drvetu i kamenu. :) Ali iz jedne
sasvim drugacije perspektive.

-----
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net