X-Ftn-To: ZVERsec 

Kao prvo, meni je u cijelosti jasno da ono sto ja ovdje napisem Ti
neces ni citati, dakle procitat ces to s taman toliko paznje da
napises neki od svojih sabloniziranih i unaprijed programiranih i
predvidljivih komentara. Zasto se ja onda uopce trudim pisati? Jedan
od razloga je i taj da je ovo javna konferencija pa ako Ti i neces
slusati, netko drugi hoce i nesto sto ja napisem Tebi moze biti
zanimljivo nekom drugom, tko ima veci stupanj otvorenosti i manje je
programiran. Osim toga, sad je nedavno Damir napravio gateway s newsa
na mail, tako da je sada Zvjezdica (dr. Zvjezdana Bevandic Sunajko) iz
Slovenije pocela pratiti konferencije hr.fido.religija,
hr.soc.religija, hr.fido.misterije i hr.alt.paranormal, pa cu se malo
raspisati cisto da joj pokazem kako se koriste newsi. :)

"ZVERsec"  wrote:
>> >Ovo su oni komentari koje sam spomenuo s tvoje strane...vjeruj mi oni te ne
>> >izgraduju vec ruse...
>> 
>> To mozda je a mozda i nije tocno, ali ostaje cinjenica da izbjegavas
>> odgovoriti na pitanje koje ocigledno predstavlja Tvoj ozbiljan
>> teoloski problem, koji je Ratko vec nekoliko puta pokazao.
>
>Ako mislis ovo za crkvu, kaj da ti velim? Zasto bih izbjegavao odgovor?

Zato sto odgovor, ako ides do krajnjih konsekvenci, dovodi Tvoje
poglede do apsurda. Naime ako je jedino Krist bitan, a crkva je
nebitna, zasto onda nisi recimo u KC ili niti u jednoj crkvi, naime
ako Ti imas Krista a velis da imas, onda koji ce Ti kurac nekakva
crkva u kojoj ga mozda ima a mozda i nema, to je kao da imas vodu doma
u kuci a ides se kupati pod pumpu na placu. 
A ako pak velis da je crkva bitna zato sto je ona Kristovo tijelo na
zemlji, onda imas problema jer to upravo vele katolici koji Ti se ne
svidjaju, jer "ne traze samo Krista". Ako je crkva tijelo Kristovo,
onda treba sudjelovati u njenom funkcioniranju, onda je ona bitna jer
Krist zivi na zemlji kroz nju, a iz toga slijede odredjene
konsekvence, koje se Tebi nikako ne dopadaju. Dakle Ti moras takav
stav odbaciti i reci da je jedino Krist bitan, a crkva je bitna recimo
u smislu da je bolje biti u njoj nego u birtiji jer je bolje drustvo,
ali u krajnjoj liniji ako ti se jedna crkva ne dopadne nadjes si
drugu, takitak je jedino Krist bitan a s njim si svaki dan na kavi.
Meni je to sve skupa apsurdno, ali volim Te malo zajebavati tu i tamo.
:)

>Znam potpuno sto meni crkva znaci, no isto tako jos bolje znam sto mi Krist
>znaci...a i vec sam rekao sve to Ratku...ali on je taj koji za mene veli da
>sam ja: "sugovornik protestantske zajednice" i sve lijepi na nju, Krista ili
>ne vidi iili ga ne zeli vidjeti...

Kao prvo, Ratko nije bedast, i on Tebe jako dobro kuzi, poznata mu je
sfera u kojoj se krecu Tvoja razmisljanja o Bogu i svijetu, i to u
tolikoj mjeri da s Tobom moze igrati simultanku na pedeset tabli,
toliko su Tvoja vjerovanja jednostavna i neproblematicna za shvatiti.
A nisam ni ja bas toliko neupucen. Citao sam ja nekoliko knjiga
protestantskih autora u kojima se srece svjetonazor sasvim slican
Tvojem, a gledao sam i nesto toga na TV; recimo Billy Graham, Benny
Hinn... i tako dalje. Sad sam upravo procitao jednu knjigu ciji autor
se krece u takvom jednom pojednostavljenom svjetonazoru, doduse
obogacenom s nesto ezoterijskih elemenata koji ga cine na prvi pogled
u vecoj mjeri smislenim (izgleda da pozna neku zenu koja se sece po
astralu pa mu je svasta napricala, nesto od toga je stvarno istina a
nesto je obojeno njenim iskustvom, dosezima i predrasudama). Autor je
B.D.Benedict, a knjiga se zove "Trgovci dusama". Procitao sam i druge
dvije knjige od istog autora, "Price o karmi" i "Paralelni svijet", u
kojima se obradjuje isti svjetonazor.
O cemu se radi? On na svijet gleda kao na pozornicu borbe Dobra i Zla
- s jedne strane su snage Zla predvodjene Luciferom, a drugu stranu
predvodi Bog. Svijet je ustrojen tako da postoje dva paralelna
svemira: jedan duhovni i jedan materijalni, oni se medjusobno
ispreplicu i tako nastaje pojava inkarnacije duse u materiju. Pobunom
protiv Boga, duse su se uplele u materiju i pod utjecajem grijeha
(koji je uopce i doveo do procesa inkarnacije) sad ovdje
funkcioniraju, na u osnovi gresan nacin. Isus je u tom teoretskom
sklopu dosao otkupiti duse i vratiti ih Bogu, ponudio je svima sansu
da se spase, a spasenje se sastoji u tome da uvide svoju gresnost,
uvide da postoji Bog, da se pokaju i obrate: predaju se Bogu i pocnu
zivjeti neporocnim zivotom. Kad covjek umre, a nije se pokajao i
ocistio od grijeha, odlazi u pakao, koliko duboko ovisi o tezini
grijeha koje je pocinio, a u najdubljem predjelu pakla zivi sam vrag
koji se hrani gresnim dusama; naime buduci da je Lucifer prionuo uz
nebitak, tezi nestajanju i propasti, a u postojanju ga odrzavaju duse
koje su cestice bitka: moze se "hraniti" dusama koje su mu pripale
prijanjajuci uz grijeh (zato on i njegovi sluge pokusavaju natjerati
ljude na grijeh, kako bi mu pripali; to njemu nije samo iz sporta nego
i radi klope:). Kako se netko tko je umro i u paklu je moze ocistiti
od grijeha? Po tom sustavu, tesko ili nikako. Naime Bog ima jednu
knjigu u kojoj je zapisano tko je sto zajebo, i ako se zeli pokajati
mora pravednom Bogu platiti za svako sranje koje je napravio. Ako je
nekoga ubio, morat ce se roditi ponovo da netko njega ubije u takvim
okolnostima; ako je nekoga silovao, netko ce njega silovati i tako
dalje. Onaj tko je ubio sedam ljudi morat ce se sedam puta ponovno
roditi da ga sedam puta ubiju. Tako oni koji su napravili jako puno
sranja nemaju nikakve sanse spasiti se, recimo ako je netko ubio sto
ljudi on ga je najebo, jer bi se morao sto puta roditi da to plati, a
posto je po Benedictu smak svijeta blizu, 2000 i neke, za to nema
vremena, pa ce takav zavrsiti kao hrana vragu.
Kako si Benedict zamislja obracenje? U njegovom svijetu u kojem dobri
decki nose bijele sesire, jasu na bijelim konjima, vjeruju u Boga i
slijede deset zapovjedi, losi decki nose crne sesire, jasu na crnim
konjima, ne vjeruju u Boga (ili jos gore, otvoreno se mole vragu) i
krse deset zapovjedi, postoji i treca grupa, ateisti, oni koji ne
vjeruju ni u Boga ni u vraga i misle da je sve nastalo slucajno ili ne
misle uopce, pa ne znaju zasto bi trebalo biti dobar a ne recimo
zajebati nekoga jer od toga ima love. Takvi se u Benedictovom svemiru
suoce s nekim traumaticnim iskustvom, recimo netko ili nesto im
zaprijeti smrcu, ili vide da je netko poginuo, pa skuze da su ljudi
smrtni i pocnu razmisljati o tome sto ce biti poslije smrti; ili na
nekakav nacin skuze da Boga ima. Onda se oni obrate, predaju se Bogu i
smatraju se Bozjim slugama koji nista ne cine nego sve Bog cini kroz
njih, i stvari se na cudesan nacin desavaju tako da uvijek izadje na
happy end, gdje na pocetku dobri imaju problema a cini se da je losima
fino, da bi na kraju losi otisli vragu na rucak a dobri totalno
trijumfirali i zivjeli vjecno sretni u zemlji pod dugom. :))
Oni koji poznaju moj nacin razmisljanja znat ce da je meni to sve jako
slatko i cakano, ali istodobno i jako smijesno, meni bi bilo cool da
je svemir stvarno tak napravljen kak si ga stricek Benedict zamislja,
jer bi mi zivot bio daleko jednostavniji, isao bih okolo i govorio
ljudima da su smrtni i da ih poslije smrti ocekuje sud po njihovim
djelima, pa ako umru kao gresnici da ce ici u pakao i da se moraju
obratiti i vjerovati u Boga i Isusa, jer ce jedino tako postici
spasenje. To je u krajnjoj liniji svjetonazor koji ce covjeka
motivirati za neporocno zivljenje, kako to voli reci Ratko - covjek
koji si tako zamislja svijet ce predano slijediti Boga kako si ga on
zamislja, i strastveno ce se protiviti zlu kako si ga on zamislja, i
nakon smrti ce se nadati vjecnom zivotu u sreci, za razliku od vjecne
smrti u paklu.
Takav ce smatrati da je dovoljno nekome reci da je gresnik i da ima
Boga, podsjetiti ga na neke stvari, i da ce se ovaj trgnuti, zamisliti
i obratiti. To je nacin na koji protestantski propovjednici
funkcioniraju, a propovjed je tim efikasnija cim vise puta se u njoj
spomenu Isus i Biblija.
Istina se spoznaje kad se vidi da ima Boga, da je Bog stvorio svijet,
da su ljudi gresni i da je Bog poslao svojega sina Isusa da ih otkupi,
i onda treba prihvatiti Isusa kao svojeg spasitelja, prihvatiti da su
njegova zrtva i poslanje za nas osobno otkupljujuci i spasonosni, i to
onda postaje istina u nasem zivotu - Isus postaje nasim osobnim
spasiteljem a posto je Isus Bog a Bozja moc je neogranicena, mi smo
time spaseni bez obzira na nasu prijasnju gresnost. To je otprilike
kao ono sto Hare Krishne vele, da kad netko postane bhakta, dakle
prihvati ispravan idejnopoliticki stav o Bogu (koji glasi da je Krsna
Bog, da smo mi duhovne duse kojima je prirodni polozaj sluziti Boga, i
pocne ponavljati Bozje ime i sluziti Boga), da vise ne potpada pod
zakone materijalne prirode nego pod zakone duhovne prirode, i da je
spasen od ponovnih rodjenja u materiji nego da ce se roditi na
duhovnim planetama gdje zive Krsna, krave i bhakte. :)

To je ta famozna teologija spasenja. Mi smo nesto zajebali, sad
trebamo promijeniti stav, dakle obratiti se, i onda smo spaseni. U
stvari ima nesto u tome. Stvarno koji puta treba napraviti takav
obrat, dodjes u jednom trenutku do toga da vidis da si cijeli zivot
pravio pizdarije i da se treba predati Bogu, da je to nesto pametno, i
da je predati se Bogu daleko najvrednije, da je to veca stvar nego
najvisa slava koja je moguca bez toga, i da je najnizi od Bozjih slugu
visi od najviseg od onih koji su sami, u tom smislu. To je stvarno
jedan nuzni korak koji treba napraviti, ali ja se nekako po prirodi
onoga sto radim bavim upravo onima koji su takvu odluku vec donijeli,
koji se zele predati Bogu i zivjeti Boga, koji sve to jako dobro
osjecaju ali im fali okruzenje u kojem bi tako mogli funkcionirati, i
sredstva da tako funkcioniraju a da njima ne vladaju razlicite vrste
vezanosti za sve i svasta. Naime ja Ti nista ne drzim do ispravnih
idejnopolitickih stavova, po meni netko moze biti predan Bogu a da
govori da Boga nema i da su to sve gluposti, on ce imati takav stav a
u stvari ce osjecati sto je dobro a sto nije dobro raditi i po tome ce
se ravnati, imat ce neki duboki osjecaj za dobro, istinu i stvarnost,
i tog osjecaja ce se drzati. Za takvog covjeka cu ja reci da valja, da
radi prave stvari, i moja "obuka" ce se svoditi na to da mu najprije
objasnim sto to on u stvari vec radi, a onda da mu objasnim kako bi to
mogao raditi i bolje a da mu ne smetaju razne gluposti, te kako da
postigne nesto jos bolje od svega toga. Ja ne drzim do nekakvih
mentalnih procesa i pravila, tipa da se sad netko pokusava pridrzavati
nekakvih zapovjedi i uzgajati nekakve stavove o Isusu. Meni je to
skroz nebitno, cak stetno, ja cu nekoga cak upozoravati neka se toga
okani. Naime bitne su covjekove prirodne reakcije, one pokazuju dokle
je dosao. Ako je nekome prirodno biti dobar, onda je taj nesto
postigao. Ako mu je prirodno funkcioniranje da napravi sranje, a mora
se siliti nekakvim svjetonazorom da to ne napravi, onda to smatram
bezveznjarijom, necim potpuno bezvrijednim i stetnim. Smatram da Ratko
ozbiljno grijesi kad smatra da je bolje da se netko tko je gad
suzdrzava i bas nekoga ne ubije, nego da ga ubije i pokaze da je gad.
Meni je to skroz isto, ja cu na necije misli reagirati isto kao i na
njegova djela. Ako je netko mrak, on je mrak, bez obzira da li ubija i
siluje, ili radi pobozna djela i ide u crkvu. Ja cu u njemu vidjeti
latentno ubojstvo ili silovanje ili sto vec, to je tu, to postoji, to
samo ceka priliku za ocitovanje, a je li se ocitovalo ili nije, samo
je stvar okolnosti. Nesto se moze postici tek kad se takvo stanje
skroz ukloni iz duha, dakle kad u nekome uopce nema silovanja,
ubojstva i razbojnistva, pa oni ni u kojem slucaju i ni pod kojim
okolnostima ne mogu izaci na povrsinu, jednostavno toga nema i covjek
je cist. Za covjeka koji je skroz cist od takvih latentnih stanja
grijeha, a umjesto njih je ispunjen stanjima suprotnim grijehu, dakle
svijescu, ljepotom, predanoscu, ljubavlju, inteligencijom i
stvarnoscu, i jos visima od ovih, ja cu reci da je prosvijetljen -
dakle da "svjetlost" sije kroz njega. Za onog koji je ispunjen
latentnim ili ocitovanim grijehom ja cu reci da je pomracen, ili
jednostavnije receno sjeban ili zasran. Meni se zivo jebe da li sjeban
covjek ubija ljude na ulici ili se pridrzava deset zapovjedi. Meni je
to ista vrsta mraka, u sustini, a razlika je jedino u stupnju akutne
stetnosti djelovanja takvog na druge, gdje ako je to sranje ocitovano
treba poduzeti nekakve mjere da se druge zastiti od njegove
sjebanosti. Problem je u tome sto takav jedan mrak uvijek radi stetu
drugima, makar samo postojao, isto kao sto ce i prosvjetljeni samim
svojim postojanjem druge uzdizati, bez da ista radi. Jedan mrak ce u
svojoj okolini stvarati tesko uznemirenje na astralu i svi ce se
sugavo osjecati i svakakva sranja ce im prolaziti svijescu. U takvoj
okolini, blago receno, tesko da ce neke vrline doci do izrazaja. Svako
funkcioniranje takvog sjebanog tipa bit ce sjebano, naopako i u
raskoraku s Bozjom voljom, bez obzira smatrao li on da sluzi Bogu,
vragu, obojici ili nijednom od njih. Tek ako Ti je jasan taj moj stav,
moci ces razumjeti sto ja mislim pod yogom, i sto ja to u stvari
pokusavam uciti ljude, da to nije nekakvi skup uvjerenja koja bi oni
morali prihvatiti, nego da je to protocno funkcioniranje iz odredjene
dubine svijesti, nekakav prirodni sklad za koji moraju biti sposobni,
i da to funkcionira na razini jedne grupe ljudi, u kojoj definitivno
neces vidjeti da se jedan "nadahnut Duhom" digne i veli "Isus je Bog i
nas spasitelj", a ostali vele "amen", svi svecani i ozbiljni; ali to
je grupa ljudi u kojoj bi se Isus osjecao kao doma, kao jedan od
njenih voljenih clanova. Kriterij vrijednosti u toj grupi nije
izvanjski, nije to ni duljina pripadnosti grupi, niti nesto takvo, to
je jednostavno dubina svijesti, dubina sudjelovanja u Bozjoj biti.
Nedavno se grupi pridruzila jedna zena koja je isti cas prihvacena kao
sama jezgra, zato sto joj je svijest izuzetno cista i duboka, nije se
ona morala dokazivati i probijati kroz neku hijerarhiju, nego je to
nesto sto funkcionira automatski, nema tu zavisti boljemu, samo zelja
da takav i sam postanes, a onda je normalno da ces boljega postaviti
iznad sebe i zeljeti ga dostici, a neces ga pokusavati skratiti za
glavu da biste bili iste visine. Neki se pak ljudi nikako nece
uklopiti u grupu i nitko ih nece podnositi, a zbog njihove
ego-tripcine koju stalno nose sa sobom, skupa sa svojim zasranostima
koje isfuravaju.
Iz te pozicije, kad kuzis kako ja i moji ucenici funkcioniramo, bit ce
Ti jasno zasto meni uzasno ide na kurac kad Ti pricas o Isusu i
spasenju i Bogu i Bibliji i cemu sve ne. To je meni skroz bez veze, to
mi sve skupa nista ne znaci. Meni nije spasenje kad mene Bog izbrise
iz knjige u kojoj su navedeni oni koji su nesto zajebali i zapise me u
knjigu u kojoj su navedeni oni koji imaju pozitivni "index of
coolness", kako bi rekao Damir, meni je spasenje stanje u kojem mogu s
nekim funkcionirati u normalnom zivotu, bez ukljucenih filtera za
ispravljanje nepodobnog ponasanja, na stanju svijesti koje je sukladno
najvisim stupnjevima sudjelovanja u Bozjoj naravi. To znaci da je
spontano funkcioniranje takvo da je puno ljubavi, razumijevanja medju
ljudima, medjusobnog uvazavanja, osjecanja svijesti, osjecanja
raspolozenja, medjusobne podrske - i to sasvim automatski, bez napora
i namjera. Nekome nesto treba i ostali se pobrinu da on to ima. Zasto,
zato sto im je to toliko prirodno da ni ne misle o tome, ne misle da
je to sad dobro djelo koje ce im povecati index of coolness, nego je
to nesto sto im je normalno jer se od toga dobro osjecaju - ako nekoga
volis onda je normalno da ces nastojati da njemu bude dobro, i nece Ti
trebati Bog reci da tako treba, to ces po defaultu sam od sebe tako
raditi i bez da Ti netko veli. Tako treba i inace funkcionirati.
Moj svemir je dakle malo slozeniji od Benedictovog, mene boli kurac
moli li se netko Bogu ili vragu, i sto ima u glavi ili nema, meni je
bitno kakav je on, koji su mu defaulti, kako prirodno funkcionira,
vidi li s