X-Ftn-To: Majorinc, Kazimir 

kmajor@public.srce.hr (Majorinc, Kazimir) wrote:
>|Sto ako je Bogu cilj da od Tebe stvori sebi ravnog, ali slobodnog i
>|neovisnog o njemu? Sto ako je jedini nacin da se to postigne taj da Ti
>|se da sloboda izbora vlastitog iskustva, i onda Ti iskusavas sve svoje
>|opcije i odlucujes kakav ces oblik dati svojoj egzistenciji. 
>
>Ti prihvacas tvrdnju da bog nije svemocan. On, po tebi nije 
>mogao stvoriti slobodna bica koja ne grijese bez procesa ucenja 
>kroz patnju. Dakle, mi se zapravo slazemo.

Kao sto sam rekao, definicija Boga kao svemocnog je u toj mjeri
manjkava, da se njome ozbiljni filozofi nece sluziti - naprotiv, njome
ce se prije sluziti oni koji se s Boga zele sprdati i zele dokazati da
ga nema, toliko je ta definicija po sebi problematicna. Bog nadilazi
pojam svemoci, Bog je jedan posve visi red postojanja koji ljudsko
poimanje nije u stanju obuhvatiti, pa ce svaki pokusaj da se Boga
posve odredi biti osudjen na propast. U Indiji recimo imas dvije
velike skole od kojih jedna odredjuje Boga kao osobu a druga kao
princip, koje su medjusobno posve nepomirljive, a po svoj prilici su
obje u pravu, jer Bog kao transcedentan relativnom (dakle apsolutan)
mora predstavljati princip, a kad dodje do povezivanja Boga kao
principa i relativnog, mora se opazati kao osoba. Bog recimo moze biti
istodobno neogranicen i ogranicen, kao i sve ostale mogucnosti, jer
kao apsolutan obuhvaca i nadilazi sve mogucnosti. Zbog ovakvih stvari
govorim da ljudski intelekt ima svoje granice, a bojim se da smo ovdje
dosli do jedne od njih.

>Razlika izmedju trokuta sa cetiri kuta i slobodnog bica koje ne 
>grijesi bez procesa ucenja kroz patnju. Ovaj prvi sadrzi u sebi 
>logicku proturjecnost, dok ovaj drugi ne.

Zasto ne? Ako je bice slobodno, onda to znaci da se moze odluciti za
nesto sto nije Bog. To nesto moze u sebi ukljucivati patnju. Dakle
mogucnost patnje je logicna posljedica postojanja mogucnosti izbora.

>|Zbog takvih proturjecnosti ozbiljni
>|filozofi i teolozi ne definiraju Boga kao svemocnog, nego na druge
>|nacine, na primjer kao apsolutnog, dakle koji je s one strane odnosa i
>|podjela, koji je sveprozimajuci i temelj stvarnosti. Isto tako ga
>|definiraju i kao neuzrokovani prvi uzrok, iliti ishodiste kauzalnog
>|lanca. Niti jednu od tih definicija nece niti najmanje poljuljati
>|prisutnost patnje u iskustvu relativnog bica. 
>
>Na zalost, hoce. Postojanje patnje je dokaz da je bog ogranicen, 
>koji, pokazalo se, i ti prihvacas. 

Ovo Ti citavo vrijeme ponavljas, zato sto slijedi iz odredjenih
premisa za koje sam pokazao da im je valjanost u najmanju ruku upitna.
Ako definiras Boga kao dobrog i svemocnog, i ako dokazes prisutnost
patnje (u principu moras dokazati ne prisutnost patnje, nego neceg
nespojivog s najvisim dobrom, sto obuhvaca i patnju ali je siri
pojam), onda si dokazao da je Bog ili nemocan takvo nesto sprijeciti
(pa dakle nije svemocan), ili se ne protivi takvoj pojavi, pa dakle
nije dobar. Kao sto sam pokazao, problem nije u Bogu nego u posve
neadekvatnoj i manjkavoj definiciji Boga koja je u toj mjeri obojena
ljudskim ogranicenjima u predocavanju, da je se nikako ne moze uzeti
pretjerano ozbiljno. Pitanje je kako nesto definiramo, i jedino ako se
slozimo oko definicije, mozemo razgovarati o istim stvarima. Ratko je
jednom napisao da se moze i hrast u njegovom dvoristu definirati kao
Bog, ali onda ce se reci da takav Bog ne zanima filozofe i teologe.
Mozes Boga definirati kao bilo sto, i vecina tih definicija ce dovesti
do toga da se slozim s Tobom oko toga da govorimo o necem sto nije
apsolutno. Ali ako definiras Boga kao apsolut, i ako promotris
konsekvence takve definicije, onda cemo se lako sloziti.

>Mozemo se pitati dalje sto  
>je uzrok bozje ogranicenosti. 

Kao sto rekoh, Bozja ogranicenost je drveno zeljezo, contradictio in
adjecto, i moze biti smislen pojam jedino u slucaju neadekvatne
definicije Boga.

-- 
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net