X-Ftn-To: Domagoj Klepac 

Domagoj Klepac  wrote:
>Ne bih se slozio, meni se cini da je ad hominem razgovor iduci stupanj
>svega toga, kad skuzis da se s nekim ne slazes, mada razumijes njegov
>stav, i kad uspijes cak i iskristalizirati zbog cega se tocno ne
>slazes s njim. Onda mozes reci "ma ti to ne kuzis, nema smisla da
>pricam s tobom o tome".

Ma tocno to. Neki ljudi imaju cudne ideje da su svi ljudi jednaki i da
su svi jednako pozvani govoriti o necemu, a sto jednostavno nije
istina. U vecini rasprava ad hominem ce postati nuzan argument kad
ogranicavajuci faktor u raspravi postanu sposobnosti druge strane u
raspravi. Ad hominem je recimo nuzan kad profesor matematike razgovara
s ucenikom, nuzno je da se prije ili kasnije potegne pitanje
sposobnosti ucenika da shvati profesora, buduci da mu je znanje
ograniceno.
Ako to moze biti slucaj u matematici, gdje se radi jedino o nekakvom
intelektualnom znanju, koliko to tek mora biti slucaj u pitanjima
duhovnosti, gdje se radi o cjelovitom razvoju osobe, i gdje je nuzno
da neki ljudi budu daleko nadredjeni drugima po opsegu svoje svijesti.
Tada je ad hominem u stvari nuzan uvjet da bi uopce doslo do rasprave:
onaj "slabiji" mora uvidjeti da je slabiji da bi mogao uciti, primati
razumijevanje od onog "jaceg". Kakva "rasprava" je bila moguca izmedju
Isusa i farizeja, dok su oni drzali sebe pametnijima od Isusa, ili
izmedju Isusa i stanovnika njegovog rodnog mjesta, koji su ga drzali
sebi ravnim? Nikakva, u takvom slucaju nije moguc prijenos spoznaje,
nema protoka, buduci da jedna strana u raspravi ne uvazava stvarni
polozaj druge strane, dakle ne vidi Isusa kao avatara, i buduci da je
u zabludi po tom pitanju, ne moze se otvoriti njegovoj stvarnosti i
vidjeti je onakvom kakva ona jest, a sto je nuzan uvjet za spoznavanje
Boga. Cinjenicno stanje je da je na jednoj strani rasprave avatar, a s
druge strane je obicna sjebana osoba. Uvjet prijenosa duhovnosti je
uvidjanje istine i stvarnosti, a ovdje to znaci prepoznavanje stvarnog
polozaja obiju strana u raspravi. Onaj tko ce kleknuti pred Isusom i
reci "smiluj mi se, Gospode", predstavlja dostojnog sugovornika, on
predstavlja istinskog partnera u raspravi. Onaj, pak, tko ce reci "tko
ti mislis da si, isti si kao ja ili gori", zabludjena je budala, i
smrad njegovog neznanja i ruzan prizor njegove pristave duse posve ce
odbiti avatara, takav moze ici jedino tamo gdje borave oholi i ludi,
dakle u neku vlaznu i mracnu rupu gdje se skrguce zubima.
Dakle u pitanjima duhovnosti ideja o ravnopravnosti sudionika u
raspravi predstavlja tesku zabludu, ovdje postoje ogromne razlike u
svijesti sugovornika, i dok se te razlike ne uvaze, rasprave ne moze
biti.

-- 
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net