X-Ftn-To: Elvira Pavlek 

"Miroslav Pavlek"  wrote:

(Ajde budi dobra i u outlooku promijeni ime, u properties ili cemu
vec. Ovako imamo zabunu.)

>Uocila sam da ljudi u ovoj grupi ne govore o Bogu na taj nacin da bezuvjetno
>vjeruju
>u Njega vec postavljaju filozofiju a sto ako to nije Bog ili govore o nekim
>fanaticima,
>koji su po meni ljudi koji su se odlucili da ne budu samo umjereni u vjeri
>nego da ta vjera bude nesto vise od
>prirodne religioznosti-Bog mi je u depu i ja ga izvucem samo onda kada mi je
>potreban.

Mislim da si krivo shvatila situaciju. Postoje ljudi koji drze kako su
spoznali istinu, kako znaju koji je pravi put, i kako je njihova sveta
duznost da druge upoznaju sa svojim velikim postignucem, pri cemu ono
sto su oni "spoznali" nije niti istina niti pravi put, a ono sto zovu
Bogom najcesce je nesto jako slabog reda velicine, i u biti
predstavlja proglasavanje ogranicenog neogranicenim, dakle zabludu.
Takve ljude ovdje na konferenciji zovemo fanaticima - to su oni koji
prijete paklom i prokletstvom svim nevjernicima, koji nisu spoznali da
je Isus Krist Bog i da je na krizu otkupio nase grijehe. Nasi lokalni
fanatici su uglavnom pripadnici nekih protestantskih denominacija,
premda zna biti ateista koji svoje zablude brane jednakim zarom, te
katolika koji posve slijepo i nekriticno brane svako ucenje KC, bez
nekakve elementarne kriticnosti koja je nuzna kako covjek ne bi
prionuo uz zabludu u svojoj potrazi za istinom. Hare Krishne i
Jehovine svjedoke smo izgubili negdje po putu tijekom godina.

>Pozeljela sam razgovarati s nekim tko stvarno vjeruje da samo Bog vodi
>njegov zivot i kako razmislja takav covjek.

Takve ljude ovdje nije problem naci; velik broj sudionika konferencije
ozbiljno trazi Boga i tezi savrsenstvu, do mjere u kojoj su spremni
podvrci sebe i svoj svjetonazor ostroj kritici - i sto je najvrednije,
priznavati greske i uciti na njima, mijenjati se. Ima ovdje ljudi koji
su Boga vidjeli, koji u njega uopce ne moraju vjerovati, koji _znaju_
da Bog predstavlja temelj njihovog zivota, koji znaju sto je Bog i sve
to, ali koji neprekidno istrazuju, usvajaju nove spoznaje i nacine
razmisljanja i gledanja, u mnostvu konkretnih primjera i situacija.
Zasto je tome tako, zasto oni jednostavno ne zakljuce da su spoznali
sve sto se imalo spoznati i sad im preostaje jedino kontempliranje
vlastite prosvijetljenjosti? Zato sto bi to predstavljalo zabludu,
ogranicavanje neogranicenog i beskrajnog. Bog je beskrajni ocean
spoznaje, blazenstva i stvarnosti. Ljudska bica kao takva ne smiju se
zadovoljiti samo spoznajom da tog oceana ima i da je vazan; ne smiju
se zadovoljiti niti samo opazanjem i spoznajom tog oceana, nego u
svojoj prirodi moraju utjeloviti njegove kvalitete - biti savrsenima
kakav je otac nas nebeski. To je tako visok cilj da samozadovoljnom
razmatranju kako smo spaseni, ili kako smo spoznali istinu, nema
mjesta. Nase spasenje ne ovisi o Bogu, jer nas Bog nije niti odbacio,
niti ce nase ponovno prihvacanje ovisiti o njemu - Bog je s one strane
prosudbi i kritika, Bog je sunce koje podjednako sja dobrima i zlima.
U nama je problem, u nasim zabludama, nerazumijevanju, ogranicenom
linearnom razmisljanju, u binarnom sustavu nasih jednostavnih i
neizvjezbanih umova: 0 - proklet, 1 - spasen. Ni svijet ni Bog nisu
nacinjeni na temeljima booleove algebre. To je jedna o najbitnijih
istina koje uvijek treba imati na umu. Nije nama cilj da nas Bog
prihvati; jer nas Bog nije ni odbacio. Nama je cilj da Boga razumijemo
i prihvatimo, da u sebi utjelovimo Bozanske kvalitete, da prihvatimo
Boga i "svjedocimo" ga u svijetu - da budemo djelatnim organom
provedbe Bozje volje u svijetu. To je visok cilj, beskrajno visok, i
njegovo kvalitativno postizanje ne jamci kvantitativno - uskladjenost
s Bogom ne znaci automatski savrsenost. Savrsenost je visestruke
naravi: s jedne strane, savrsenstvo bica jest njegovo uskladjivanje s
Bogom. Tu savrsenost je razmjerno lako postici. Drugi oblik
savrsenosti, daleko tezi, koji predstavlja gotovo nedostizni ideal, je
utjelovljenje svih Bozanskih kvaliteta u vlastitom bicu, postajanje
Bogom. Veliki primjeri takvog postignuca su Krsna, Milarepa, Isus, i
njima slicni. Oni su u sebi utjelovili Bozansku narav, i kao takvi
djelovali u svijetu. Lako je diviti se jednom Isusu; teze je to
divljenje pretociti u svojstva kojima cemo se sami odlikovati -
postati ono cemu se divimo. Divimo se Isusu zbog spoznaje, predanosti
Bogu, uvida, moci, dostojanstva i velicine koja zraci iz njegovog
bica. Jesmo li u stanju sami postati takvima? To je pitanje od kojeg
ce se vecina prestraviti i pobjeci u psecu kucicu religije, u izjavu
"on je Bog, a mi smo samo smrtnici, grijeh je pokusati postati kao
on". Ali ne poziva li nas upravo taj Isus da budemo savrsenima, kakav
je otac nas nebeski? Ne govori li sam Isus da cemo i vece znakove
ciniti nego sto je on cinio, jer on odlazi Ocu, a mi ostajemo i
nastavljamo njegovu zadacu?
Smijemo li se zadovoljavati niskim ciljevima, i utvrditi se zidinama
lazne skromnosti u vlastitom neznanju i niskosti? Moj odgovor je da ne
smijemo. Ja kazem: moramo naprijed, jer cemo u protivnom propasti.
Moramo rasti u Bogu. 

-- 
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net
There is no spoon. (Matrix)