X-Ftn-To: Majorinc, Kazimir 

kmajor@public.srce.hr (Majorinc, Kazimir) wrote:
>Follow-up to Danijel Turinas article 
><3874582d.2267558@news.tel.hr>  from Thu, 06 Jan 2000 09:20:50 
>GMT at hr.fido.religija.
>~~~~~~~~~~
>Ovo moram komentirati, iako je autor umakao u kilfajl...

Mislim da ces zazaliti sto si me zazivao.

>|Izjava da niti jedna religija nema objasnjenje za krajnji uzrok patnje
>|je kukavicje jaje - kao i sve ostalo sto je on napisao do sada. To je
>|nesto sto je posve neistinito a izreceno je tonom apsolutne cinjenice,
>|koju nije moguce osporavati a da se ne izadje iz domene razuma u
>|domenu besmisla. Istina je pak da se radi o zabludi koja cini toliko
>|bitan dio njegovog sustava da ne dopusta njeno dovodjenje u pitanje
>|jer ce citav sustav pasti: ako netko popusi foru, pocet ce
>|raspravljati s Kazimirom na njegovom terenu krivih premisa, i svakakve
>|besmislice ce poceti imati privid smisla.
>
>Ajde da te cujemo... 

Nisi Ti u poziciji arbitra koji procjenjuje sto ostali imaju za reci;
naprotiv, Ti si jedan polupriuceni diletant koji je dosao prodavati
posvemasnje besmislice ljudima. Postavljas se u poziciju nekoga kome
nije odgovoreno na pitanja, a istina je da je odgovoreno, ali si Ti
odlucio ili jednostavno izbrisati stvari na koje nisi znao odgovoriti
(a koje su sacinjavale prakticki 100% ukupne mase mojih tekstova
upucenih Tebi prije nego sam ja izbrisao Tebe), ili jednostavno nisi
raspolagao dovoljnim intelektualnim kapacitetom za shvacanje
problematike. U svakom slucaju, nisam ja Tebe stavio na killfile zato
sto nisam imao odgovora na Tvoja pitanja, nego zato sto si toliko
uzasno bedast da se uopce s Tobom ne isplati raspravljati, i rasprave
s Tobom ruse opceniti dojam konferencije, buduci da prinudjujes ljude
da se bave stvarima koje su Tebi problem, a njima su trivijalne. Ti si
ono sto se desi kad ucenik osmog razreda dodje na PMF, upadne na
predavanje druge godine i pocne postavljati pitanja o razlomcima i
linearnim jednadzbama drugog stupnja, a osim toga nije bas previse
bistar. Ako mu ljudi odgovaraju, rusit ce razinu predavanja, a ako mu
ne odgovaraju, ovaj ce nastaviti srati da mu nije odgovoreno pa je
pobijedio u raspravi ili sto vec. Ako mu odgovore nesto previse
slozeno za kapacitet njegovog uma, bunit ce se da su nejasni,
nesuvisli i da mu nisu odgovorili.

>|Koji je krajnji uzrok patnje? Vedanta (advaita) kaze da patnja nastaje
>|kao posljedica pogresne identifikacije atmana (Jastva) s nekim od
>|upadhija (ogranicenja - tijela odredjene razine suptilnosti) zbog
>|neznanja (avidya). Dakle krajnji uzrok patnji je neznanje.
>
>Naravno da u istoj recenici iole razuman covjek odmah vidi 
>pitanje - koji je uzrok neznanja ... proglasiti neznanje 
>krajnjim uzrokom patnje moguce je samo uslijed neznanja samog...

Nije istina. Neznanje je doista krajnji uzrok, ali ne neznanje kao
negativna nego kao pozitivna kategorija, dakle ne neznanje kao
odsutstvo informacija, nego neznanje kao krivo smatranje, ona vrsta
neznanja zbog koje se dovoljno zivi san moze drzati stvarnoscu, i iz
njega se probuditi u drugi san koji opet glumi stvarnost. Ako netko
sanja da ga nabijaju na kolac, los lijek je da u snu smisli neko
rjesenje za taj problem. Stvarno rjesenje je da uoci da njegova patnja
u snu nije problem protiv kojeg se treba boriti, nego da je san
problem protiv kojeg se treba boriti - cak ne ni san, nego vjera da je
san stvarnost. Patnji je dakle uzrok neznanje, uvjerenje da je san
stvarnost. Sve dok postoji to uvjerenje, postoji i mogucnost patnje (a
ako sve sto se moze desiti, desit ce se). Trajni lijek za patnju prema
buddhizmu je razbijanje sklopova samskara koji sacinjavaju prividnu
licnost covjeka u snu. Analizom takvih konstrukcija dolazi do
prepoznavanja privida sebe u takvoj "licnosti". To je ono sto se u
buddhizmu zove anatman, nepostojanje jastva: spoznaja da nema onoga
tko pati. Ako nema onoga tko pati, nema ni patnje. Zato Buddha kaze da
su patnja, uzrok patnje, prestanak patnje i put do prestanka patnje u
covjeku: patnja je subjektivno, a ne objektivno stanje, i do njenog
prestanka dolazi ne promjenom okolnosti svijeta, nego uklanjanjem
nepravilnih asocijacija unutar osobnosti koje stvaraju patnju. Patnja
je virtualno stanje. Milarepa definira patnju kao posljedicu osam
svjetovnih reakcija, koje se u biti mogu reducirati na sklonost
ugodnom i nesklonost neugodnom. Rezultat tih svjetovnih reakcija je
patnja. Uklanjanjem tih reakcija nastupa nirvana, dakle stanje
postojanja nadredjeno sferi ogranicene osobnosti. Milarepa definira
pozitivno stanje prosvjetljenja na prakticki isti nacin kao i
Sankaracarya: jastvo nije u bicu, jastvo nije podijeljeno, jastvo nije
ukljuceno u djelatnosti. Privid da jest uzrok je patnje. Razrjesenje
patnje je u stanju svjedoka i neprosudjivanja: stvari su takve kakve
jesu. Nisu ni dobre ni lose. Prosudba o kvaliteti stvari u odnosu na
sebe i vlastite sklonosti uzrok je patnje. Sve se svodi na neznanje,
na pogresnu identifikaciju. Ako se pokusa ici dublje od neznanja, opet
se dolazi do neznanja kao problema.

>|To je Sankaracaryin nauk koji je u cijelosti porazio Buddhizam, tako
>|da mi se ne da navoditi inferiorne buddhisticke teorije o patnji,
>|buduci da su teorije vajrayana sustava ionako posve slicne
>|Sankaracaryinim po tom pitanju, a razlike su prisutne na drugim
>|mjestima. Ukratko, svi istocni pravci drze da je krajnji uzrok ljudske
>|patnje zabluda, neopazanje stvarnosti i vezanost za nezbiljsko.
>
>Oni koji to proglase za krajnji uzrok tako naivno zele sakriti 
>svoje neznanje da je bijeg od istine ocit. 

Nisi rekao nista pametno, a prosrao si se ko jato golubova u niskom
letu.

>Odmah se postavlja 
>pitanje sto je uzrok zablude, neopazanja stvarnosti i vezanosti 
>za nezbiljsko. 

Koji je uzrok toga da se u mracnoj sobi konopac doima zmijom? Ima vise
uzroka: prvi je mrak, drugi je slicnost konopa i zmije u mraku. To je
ono sto se moze nazvati objektivnim okolnostima. Uoci da onaj tko ne
zna sto je zmija nece osjetiti nikakav strah, jer u njegovoj svijesti
ne postoji samskara koja definira zmiju kao opasnu, i koja definira
zmiju kao nesto sto lici na smotani konop kad je mrak. Problem je
dakle u samskari - zabluda je unutar duha. Konop postoji, mracna soba
postoji, ali strah nastaje zbog zablude - zabluda je ovdje definirana
kao samskara, kao utisak u duhu, ali opet je to zabluda. Ova analogija
izvrsno opisuje problem.
Jednako je tako i s patnjom. Recimo da je covjek bolestan i trpi neki
oblik fizicke neugodnosti. Ako on dozivljava sebe kao tijelo koje je u
losoj situaciji, on ce po svoj prilici patiti. Isto tako ce patiti i
ako dozivljava druge kao tijela, i vidi da oni dozivljavaju neugodne
okolnosti - patiti ce zbog suosjecanja pomijesanog sa zabludom. Tu
zabludu je Krsna razrijesio Arjuni: onaj koji je Jastvo u bicima, niti
se radja niti umire. Oblaci pomracuju sunce, ali sunce nije pomraceno,
sunce je s one strane oblaka, i oblaci mogu zakloniti jedino zemaljske
oci. Dobro i zlo, definirani kao ugodno i neugodno, samo su zabluda:
dobro je jedino Bog, i nista drugo, a sve ostalo je zlo. Nesto moze
biti dobro samo ako se u tome odrazava i ocituje Bog, ne drugacije. 

Covjek sanja i u snu pati. Koji je krajnji uzrok patnje? On spava,
spavanje omogucuje san, san moze biti ugodan i neugodan, dakle
spavanje je neposredni uzrok patnje u snu. San je nestvarno stanje
koje se zbog neznanja moze drzati stvarnoscu. Neznanje je razlog koji
omogucuje patnju u snu.

Sve sto moze postojati, postoji. Svijet moze postojati, ovakav kakav
jest. Svi ostali svjetovi koji su moguci, isto tako postoje. Oni su
jednostavno takvi kakvi jesu. Njihovo postojanje projicira se na
svijest, proizvodeci utiske i privid "ja" i "moje". Zbog pogresne
identifikacije, u kojoj se san svijeta drzi stvarnoscu, moguce je
iskustvo patnje. Niti postojanje vise stvarnosti na koju se svijet
projicira, niti svijet kao takav nisu dovoljni uvjeti za postojanje
patnje - takav uvijet je pogresna identifikacija neogranicenog kao
ogranicenog, privremenog kao stalnog, te nestvarnog kao stvarnog.
Neznanje je krajnji uzrok patnje. Samo se bojim da ovo toliko nadilazi
Tvoje sposbnosti da ces opet napisati nekakvu pizdariju i da se neces
potruditi ni razmisliti o tome - kao i obicno. Pametan covjek bi se
pet puta prosvijetlio od onoga sto sam ja Tebi napisao do sada.

>I budizam kao jedina religija koja otvoreno 
>priznaje da nema odgovore na krajnja pitanja, ali i smatra da ta 
>pitanja nisu bitna. Vedanta se po meni moze sakriti ...

Buddhizam je porazen od vedante u izravnom suceljavanju zato sto je
nudio inferiorne odgovore i ima ogromnih rupa u sustavu (barem onaj
izvorni, kasnije su na Tibetu te probleme rijesili). Tebi je buddhizam
prirastao srcu zato sto si smatrao da si konacno nasao filozofiju u
kojoj ne treba ni Boga ni duse, samo sto njime nisi mogao pravdati
svoj hedonizam i vezanost uz nezbiljsko (koja je uzrok Tvoje patnje),
pa si izmislio vlastiti sustav, koji je inferioran svemu i pada na
najlaksem povjetarcu.

>|Krscanstvo ima vrlo jasno objasnjenje za kranji uzrok patnje: izvorni
>|grijeh, kojim se covjek kao bice odvratio od Boga i istjeran je iz
>|raja. I ovdje se moze zakljuciti da je uzrok patnje u covjeku - makar
>|se ovdje naglasava krivi izbor kao uzrok patnje, a ne neznanje.
>|Krscanstvo dakle vjeruje da je uzrok patnje u primjeni slobodne volje
>|na nacin koji nije u skladu s Bozjom voljom; ponekad patnja nije
>|rezultat grijeha, nego nacin da se proslavi Bog.
>
>Nemoj mi reci da ne vidis koja pitanja se istog trena 
>postavljaju. Nevjerojatno da ti ih ja moram reci nakon toliko 
>bavljenja religijom.

Najvise pitanja postavljaju oni koji nisu u stanju nista razumjeti, i
koji ne vide odgovore kad se ovi pred njih postave. Takvi zive u
stanju neprestane sumnje i neznanja, a zbog svoje nesposobnosti.
Romani sam jednom demonstrirao bit skepticizma. Uzeo sam predmet i
pokazao joj ga. Predmet postoji, on je tu, ona zna da ga ima. Nakon
toga sam sakrio predmet. Ona vise ne zna da predmet postoji, ne opaza
ga, moze jedino vjerovati da predmet postoji. Predmet vise ne postoji
u njenom iskustvu, samo u sjecanju. U njega se moze sumnjati.
Zbog takvog razmisljanja su skeptici osudjeni na propast: cak i da im
se Bog osobno ukaze, nakon pet minuta bi u to posumnjali i opet
iznosili stavove da Boga nema, da im se mozda nesto samo ucinilo, jer
ipak je to samo slika u sjecanju. U jos gorem stanju su oni koji nisu
u stanju prihvatiti cak ni ono sto vide, jer toga ne smije biti. 

>|Ne znam sto o patnji govore Islam i druge religije, ali ocito je da
>|dobri odgovori postoje.
>|
>
>Odgovori postoje samo ako ne postavljas pitanja.

Odgovori postoje ako izvadis bananu iz uha.

>Dakle: niti jedna religija uopce ne nudi odgovor na pitanje koji 
>je krajnji uzrok patnje, niti jedno misticno iskustvo ne nudi 
>odgovor na to pitanje. 

Ti si ovom mojom porukom porazen po svim tockama. Uzmi lopatu i
zakopaj se negdje.

-- 
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net
There is no spoon. (Matrix)