X-Ftn-To: Majorinc, Kazimir 

kmajor@public.srce.hr (Majorinc, Kazimir) wrote:
>|To je posvemasnja besmislica, buduci da ako ne znas namjenu, ne mozes
>|suditi o funkciji patnje. Pretpostavljam da ima ljudi koji nece znati
>|funkciju kompjutora, i drzat ce ga nekom vrstom egzoticne skulpture, a
>|potrosnju struje drzat ce nepozeljnom nuspojavom koja kompjutor cini
>|nesavrsenim. Tako meni izgleda Tvoja logika. Ne znas nista, a donosis
>|krajnje sudove o tome sto ne znas. Jako uvjerljivo, za posrat se.
>
>Dakle, ili je namjena patnja sama, ili nesto drugo. Ako sama 
>patnja nije namjena, onda je ocito ona nuspojava, neki produkt 
>koji se pojavljuje na putu do cilja. Moze li se do tog cilja bez 
>patnje ili ne? 

Cuj, patnja je nuzna nuspojava cinjenice da je nekima Bog
preintenzivan pa bi ga htjeli malo razrijediti i razblaziti, dakle
htjeli bi se odvojiti od savrsenstva, makar na godisnji odmor. Buduci
da odvojenost od savrsenstva povlaci za sobom ogranicenja, a
ogranicenja povlace za sobom patnju, onda je patnja samo nuspojava
neceg drugog, nije niti krajnji cilj niti ima neku posebnu svrhu, i
pametnije se je baviti pitanjem kako to da smo se uopce nasli u
svinjcu i rokcemo. To sto nas povremeno zakolju i sto nas grizu buhe
je patnja, ali je sporedna stvar.

>Jedino ako je cilj patnja, onda je logicki 
>nemoguce doci do cilja bez patnje. U svakom drugom slucaju, 
>logicki je moguce doseci taj cilj bez patnje. 

A cuj, onome tko bi se malo odvojio od Boga pomoci ce kad uvidi da to
nije sam tak, dakle da nuzno povlaci za sobom sve vrste sranja. Onda
kad skuzi da Bogu nema alternative onda ni patnja vise nece biti u
podrucju dozivljavanja.

>Konacno smo se slozili. Upravo kao sto je svojedobno rekao i 
>Jerotic na jednom predavanju i sto ja govorim cijelo ovo 
>vrijeme. U principu, slazem se da znanje rijesava neke patnje, 
>samo ovisi koliko daleko stignemo... Zasto je bilo potrebno 
>toliko muke da se napokon slozimo? Mozda zbog licnog antagonizma 
>!?... 

Nekako mi se ne cini da smo se mi slozili po bilo kojem pitanju, naime
ja pod znanjem podrazumijevam izravni uvid, a ne slaganje mentalnih
kockica.

>|Nije OK, ja zapravo ne vidim kako Ti uopce smatras da je moguce stanje
>|bez Boga koje ne bi imalo patnju kao krajnju konsekvencu. Sve sto je
>|ograniceno, u sebi nosi sjeme patnje. Dakle Bog nije mogao stvoriti
>|nista sto bi bilo slobodno od patnje, osim da je klonirao samog sebe.
>
>Ne mora ogranicenost nuzno dovesti do patnje. 

E tu si se grdo zajebao. Ogranicenost je nuzan i dovoljan uvijet
patnje. Ne postoji moguci protuprimjer.

>Vezivanje za 
>stvari koje moraju nestati dovodi, to je istina... to sto ja ne 
>vidim citati na 200 m udaljenosti mi ne izaziva patnju...

To sto ne vidis citati na 200 metara je zbog toga sto si fizicko bice
koje ostvaruje vizualni kontakt s okolinom pomocu dviju kuglica
zelatine, elektricni signal iz kojih se prenosi u hrpu sive sluzi
stvarajuci sliku o svijetu. Vec je i ta okolnost patnja do jaja. Kaj
bi jos?

>|>Svijet je sve sto postoji. 
>|
>|Laz. Svijeta uopce nema. Zabluda o postojanju svijeta uzrok je patnje.
>|
>
>Ovo o svijetu je bila definicija. Po njoj, svijet sadrzi makar 
>boga, i mozda nista drugo. 

Bog sadrzi svijet, a ne obrnuto.

>|Nema svijeta, nema ni patnje, nema nuznosti. Postoji jedino Bog,
>|savrseno i krajnje slobodan, jedan bez drugoga. Sve ostalo je maya.
>|
>
>Za mene je manje bitno da li je patnja maya ili nije. U obadva 
>slucaja ona postoji, a to maya, ne-maya je ontolosko odredjenje 
>patnje. 

Vjerovanje da postoji nesto sto nije brahman jest avidya, a posljedica
avidye je maya.

-- 
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net
There is no spoon. (Matrix)