X-Ftn-To: Ratko Jakopec 

ratko.jakopec@vz.hinet.hr  (Ratko Jakopec) wrote:
>Meni se to nekako cini dvojbeno, naime, ispada da me samo treba
>dovoljno dugo drzati zatvorenog samo s muskarcima pa cu se na kraju s
>njima poceti seviti. 

Tu se radi o statistickoj raspodjeli, naime ocekivao bih da postoji
nekoliko psiholoskih profila ljudi, od kojih neke nikad neces moci
pretvoriti u homoseksualce, a drugima ce biti dovoljno da se uklone
nekakve psiholoske inhibicije, pa da homoseksualni odnos pocnu
dozivljavati kao normalnu stvar - citao sam dosta tekstova koje su
pisali homoseksualci koji su se recimo u vojsci poceli seviti s
frajerima, zasto, zato sto vecina ljudi ima negdje nekakve
homoseksualne sklonosti, u nekoj mjeri prisutne, pa je sad jedino
pitanje hoce li takve stvari doci do izrazaja ili ne. Negdje sam citao
da je nekakva grozno velika brojka (mislim 40%) muskaraca u Americi
priznala da su se barem jednom u zivotu posevili s frajerom. To je
daleko veca brojka od broja onih koji su se uvijek dozivljavali kao
homoseksualci jer im je takva fiziologija mozga. Takvih ima odredjeni
postotak, ali posve sam siguran da je broj takvih manji od broja onih
koji su imali nekakvi homoseksualni odnos, zapravo, rekao bih da ih ne
moze biti vise od 10% u populaciji. Homoseksualnost moze biti
posljedica nemogucnosti uspostavljanja nekakve ljudske komunikacije s
osobama istog spola, pa kad se takva komunikacija stvori, ljudi
naprave ono sto i inace rade u takvim situacijama, dakle poseve se. To
je opet neumjereno reagiranje, koje bi se dalo bez problema rijesiti
kad bi ljudima nekakav oblik fizickog kontakta, tipa zagrljaja, bio
normalna stvar kroz koju se izrazava bliskost. Ako toga nema, onda ces
imati stvaranje naboja koji se nekako mora potrositi.

>A sto ja znam, istina je da je tesko nesto
>sigurno reci prije nego se proba, ali sva moja iskustva koja sam do
>sada imao u slicnim situacijama, doduse daleko blazeg tipa su bila da
>sto sam dulje bio i sto je bilo vise muskaraca to su mi vise isli na
>zivce. Konacno, kad bi to bilo tako, onda bi psihoterapija trebala
>uspjesno lijeciti homoseksualnost, ili barem jednako dobro kao druge
>poremecaje, a to se, koliko ja znam ne dogadja. 

Ja nisam bas primjetio da psihoterapija bilo sto lijeci, uglavnom se
to svodi na to da uvjere covjeka da se nauci prilagoditi.

>Inace cuo sam da je u pocetku svaki mozak zenski, a muski nastaje tako
>da se u odredjenom stadiju trudnoce izlaze priblizno 4 puta  vecoj
>koncentraciji muskih hormona nego ju ima odrasli muskarac. Ako tijekom
>tog procesa nesto krene krivo, dobio si zenski mozak u muskom tijelu. 

To se zove transseksualnost, ne homoseksualnost. 

-- 
Homepage: http://www.danijel.org