Buduci da su se zadnjih dana ovdje pricale nekakve nebuloze o
ucenicima i uciteljima i sljedbenicima i cemu sve ne, odlucio sam
napisati kraci tekst s pojasnjenjima. Necu ulaziti previse u detalje
pricama o tome kako je u strukturu samoga svijeta utkan sustav
duhovnog razvoja onoga sto opazamo kao pojedina bica (sto je vec
veliko pojednostavljenje), pretpostavljajuci poznavanje nekih
elemenata toga. Bavit cu se samo jednom, manje-vise zavrsnom epizodom
evolucije bica, izmedju pojave potrebe za uciteljem i prosvjetljenja.

Vec i iz uvoda se moze shvatiti da je ogranicavajuci faktor u citavoj
stvari upravo ucenik; ne moze svatko biti ucenikom, stovise, vecina
nije u stanju niti shvatiti sto bi to bilo. Takodjer, upravo kvalitete
ucenika odredjuju ono sto ce on drzati uciteljem; ako je netko sjeban,
naci ce si jos sjebanijeg tipa od sebe i uzeti si ga za ucitelja, i
tako dodatno razvijati kvalitete sjebanosti. Ako je netko ljigava
pizda, trazit ce jos ljigaviju pizdu za ucitelja. Ako je netko vec
skoro prosvijetljen, trazit ce nekoga tko je skroz prosvijetljen.
Izbor ucitelja ovisi dakle ponajprije o kvalitetama ucenika, jer
ucenik bira kvalitete koje ce drzati vrijednima usvajanja. Vec je u
startu, dakle, zagarantirano da ce sjebani tipovi naletiti na sjebane
tipove i tako se jos dodatno sjebati, a evolucijski faktor u tome
nastupa kad se tako par puta opeku pa shvate da su si sami krivi, jer
su krive kvalitete drzali spasonosnima. To se desava Hare Krishnama,
kad nakon pocetnog odusevljenja "autenticnim ucenickim nasljedjem"
skuze da je to jedna obicna brijacina i da je "guru" sjebani mrak. Kad
ih tako stvarnost odalami ciglom po glavi, mozda nece znati sto
istinska duhovnost jest, ali ce zasigurno znati sto ona nije.
Netko ce reci da covjeka vodi Bog u vidu njegovog unutarnjeg glasa. Ja
osobno svaki puta popizdim kad cujem takvo nesto, buduci da se radi o
totalnoj pizdariji. Naime, ako je netko sjeban, moze se Bog derati na
njega koliko hoce, zapravo moze mu doci Isus ili Krsna ili neki
slican, takav ga ne samo da nece prepoznati, nego ce ga ili htjeti
ubiti, ili raskrinkati kao laznog proroka, i to sve u Bozje ime. Tako
je Pavao proganjao krscane i to sve u Bozje ime. Gdje je bio njegov
unutarnji glas? U pizdi materinoj. Tek kad ga je Bog osobno zasamarao
na putu za Damask, shvatio je da grijesi. O tom "glasu" sam pisao u
knjizi, u onoj prici o izumitelju radio teleskopa. Covjek je njime
mogao snimati zracenje centra galaksije, ali samo dok nije radila
obliznja pilana, koja je takodjer emitirala radio-smetnje. Naime,
galakticka jezgra doduse jest jaca, ali je pilana bliza. Isto tako,
Bog se moze derati koliko god hoce, ali covjeku su njegove sjebanosti
na astralu daleko blize, i cim se neka od tih sjebanosti aktivira,
zaboravi Bozji glas, pojela maca. Takav oblik duhovnog vodstva dakle
nije upotrebljiv u kontekstu kriznog stanja, kada je covjeku ucitelj
jedino i potreban. Kad mu je dobro i nije sjeban, onda mu ucitelj ne
treba, onda ce se i sam snaci. Covjeku treba ucitelj kad ne zna kuda
bi se okrenuo i sto bi uopce proglasio duhovnoscu i njenim ciljem, a
kamo li nesto vise, a to je 99% vremena slucaj s 99% ljudi. Tek
rijetki su u stanju skuziti nesto vise, a i tada je moguce da prvo,
malo vise sranje, proglase Bogom i sjebu se, kao sto se desilo
Crowleyu i slicnim magovima, ili kako se desi nekim tipovima da vide
neko  mentalno bice, pa ga proglase za Boga ili Isusa, i takvome vise
ni dragi Bog ne bude objasnio da to nije sve, takav ce na to brijati
do kraja zivota, ili barem dok se posteno ne sjebe, pa bude onda mozda
razmislio.
Na fore tipa unutarnjeg vodstva se mogu furati samo oni koji su tako
cisti, da su i u kontekstu teskog stanja sposobni odrzavati
kontinuitet objektivnosti, to jest, ne sjebati se cak i onda kad im se
um i osjecaji raspadaju od sjebanosti, i usprkos tome odrzavati
nekakvu ravnotezu. To je meni nekako uspjelo, uz uzasne muke i
pizdarije. Je ne znam koliki broj ljudi postoji da im je takvo nesto
uspjelo, mogu se sjetiti Isusa i mozda jos koga, ali to su uglavnom
frajeri koji su se prosvijetljeni rodili, najcesce uz nekakvu
andjeosku najavu i zaceti iz plavog svjetla i cega vec ne, ali cak ni
to nije neki jamac, recimo Sai Baba je zacet iz plave svjetlosti i
Aurobindo je vidio silazak velike snage na dan njegovog zaceca (ili
rodjenja, ne sjecam se vise), pa se opet uspio sjebati, i ne samo to,
nego je postao veliki problem "deckima gore". Ako se dakle cak i takav
mogao spizditi i nije mu bio zagarantiran uspjeh, jasno je zasto sam
jako skeptican prema New Age pricama o tome da je svatko sam sebi
ucitelj, ili da mu je ucitelj Bog ili priroda ili takvo neko sranje.
Pa, bez ucitelja covjek najcesce nije u stanju skuziti ni sto je
stvarnost a sto je obicno sranje, a kamo li nesto drugo, a svaka
pizdarija s astrala mu se moze uciniti kao Bog. To je kao da covjek
pokusava preplivati more i onda se uhvati za morskog psa u nadi da ce
ga odvesti do druge obale. Dakle nije bas da je vjerojatnost uspjeha
velika. 
Isto tako, postoji fora da ucenik treba iskusati ucitelja prije nego
ga prihvati. To je u teoriji super, naime imas pun kurac laznih
ucitelja i sad treba nekako skuziti koji je koji. Odes jednome,
pogledas malo kako funkcionira, vidis je li to ono sto ti pase, pa ga
ili prihvatis ili ne prihvatis. Super teorija.
U praksi, stvari malo drugacije funkcioniraju. Kao prvo, da bi netko
mogao tako iskusavati ucitelja, mora biti kvalificirani ucenicki
kandidat, a ne budala s ceste. Tako mogu iskusavati ucitelje Tea i
Felix, takav se stane kraj nekoga i gleda sto se desava s njegovim
unutarnjim stanjima, pa ako mu se pale pametne stvari, moze zakljuciti
da ima posla s pametnim covjekom, a ako mu se pali astral, po svoj
prilici ima posla s idiotom. A cak i ako mu se pale pametne stvari,
opet ne moze biti siguran je li taj njegov ucitelj, ili je samo neka
velika faca, ili sto je. To opet vazi za fizicku prisutnost, jer se u
fizickoj prisutnosti ucitelja fokusiraju njegovi visi atributi, ali
sto ces recimo skuziti preko pisanog teksta? Citas nesto pa ti se
zapali astral. OK, ali kako znas je li taj astral tvoj ili njegov,
pogotovo ako se radi o marginalnom slucaju? Tesko i nikako, opet imas
isto sranje kao s unutarnjim glasom, koji puta sljaka a koji puta ne. 
Jos je vece sranje kad netko ni u fizickoj prisutnosti nije u stanju
skuziti nista pametno, zato sto nije dovoljno osjetljiv. Sto onda
napraviti? Takav moze ili bilo koga odbaciti, ili bilo koga
prihvatiti, pa vidjeti sto ce biti, ako gadno najebe onda ce znati da
je odabrao krivoga, a ako se prosvijetli onda je valjda odabrao
pravoga.
S druge strane, imas vise vrsta ucitelja. Neki ce biti prilicno
strpljivi s ljudima, dok ce drugi biti izuzetno ostri. Strpljivog
ucitelja koji nema sto pametno za raditi mozda i mozes iskusavati, ali
takvi strpljivi ucitelji su najcesce nizeg ranga, najcesce su i dosta
nesigurni sami u sebe, pa ce se deset puta propitivati prije nego
nekome nesto ostro kazu, zato sto jos ni sami sa sobom nisu rascistili
neke stvari. Takav ce si uvijek misliti "a tko sam ja da velim da je
ovo nuzno lose, ili nuzno dobro?". Zato sjebani pseudo-ucenici, koji
bi iskusavali ucitelje, najcesce ili nalete na mraka koji ce
namontirati tocno onakvu masku kakvu oni ocekuju, pa ce ih pojebati ko
zutu ovcu u grmu, ili ce u boljem slucaju naci ucitelja nizeg reda,
koji ce odavati dojam velike face, skromne velike duse koja je
nesigurna pred Bogom i sl., a samo zato sto takvome spoznaja nije
stopostotna pa se ne usudi jasno reci sto je istina a sto nije, a bit
ce cesto vodjen ili zaljenjem ili suosjecanjem ili nekim slicnim
porivom, tako da ce jako tesko nekoga odbiti.
Druga je stvar s uciteljima viseg reda. Takav ce uglavnom sve
potencijalne ucenike odbiti, pocevsi od onih koji bi ga iskusavali.
Naime, takav ce ispravno zakljuciti da onaj kome treba iskusavanje
nije dovoljno duhovno razvijen da kurca napravi od sebe, jer da jest,
onda bi lako vidio nesto toliko nepogresivo jasno kao sto je golema
svijest takvog ucitelja. Takav ucitelj jako dobro zna i tko je i sto
je, i sto ima za dati i kako se to moze osjetiti i tko to moze
osjetiti, pa ce s pola kurca vec po nekakvim osnovnim reakcijama na
sebe isfiltrirati one s kojima se isplati raditi od onih koje je bolje
prepustiti nekim nizim silama, kao sto su karma i reinkarnacija, ili
pak nizi ucitelji. 
To lici na situaciju kad si pametan covjek trazi zenu. On si nece za
zenu uzeti bedastu plavusu koja kurca ne kuzi, nego ce traziti zenu
koja mu je ravna, ili skoro ravna, ako vec ne moze naci onu koja je
bolja od njega. Trazit ce nekoga s kim je u stanju podijeliti snagu
svoje svijesti, a ne samo rupu u koju ce izdrkati kurac. Slabiji
karakter ce si radije odabrati nekog jos slabijeg od sebe, da si malo
poslata ego u smislu gle kak sam ja relativno faca, ima glupljih i od
mene.
Isto tako, kad si jak karakter trazi zenu, onda ju trazi na nacin da
ocekuje da ga ona isti cas prepozna bez greske, u smislu da ako ona
ima nekakvu alternativu njemu, neka si ju slobodno uzme, njemu treba
zena koja je dovoljno pametna da vidi da je on takva faca da mu nema
alternative. Ne treba mu blesava plavusa koja ce zavrsiti u krevetu s
prvim luzerom koji naidje, a zato sto je prebedasta da vidi razliku
izmedju prave stvari i jeftine kopije. Dakle, veliki ucitelj ce kao
ucenike prihvacati samo one ljude koji su dovoljne face da ga odmah
prepoznaju kao svoj jedini izbor, koji nemaju potrebe ni traziti dalje
niti ga iskusavati niti mu nesto srati, nego su samo jako sretni sto
su ga nasli i zahvaljuju Bogu na svojoj velikoj sreci. Buduci da ce
veliki ucitelj ionako imati nekoliko takvih, velikih faca za ucenike,
s drugima ce se baviti samo ako bas nema sto pametno za raditi, ili u
ocekivanju pravog, sposobnog ucenika. Zbog toga takvi najcesce imaju
jednog ili dvojicu velikih ucenika, i dosta polu-ucenika, odnosno
ljudi dovoljno velike sposobnosti da nesto skuze, a nedovoljno velike
da prime cjelokupni kapacitet ucitelja u sebe i da se iniciraju do
kraja. Primjeri su recimo Ramakrsna, koji je imao za ucenike
Vivekanandu i jos puno ljudi koji su kurca napravili u usporedbi, i
Yuktesvar, koji je imao za ucenika Yoganandu i isto tako hrpu ljudi
koji nisu bas obiljezili povijest ljudskog roda.
Ja imam isto tako situaciju da imam nekoliko velikih i izuzetno
sposobnih ucenika, i dosta ljudi koji uce sporijim tempom i u skladu
sa svojim ogranicenjima, i koji ce stvarno nesto napraviti od sebe,
ali nije bas da ce se raditi o nekakvim epohalnim dostignucima. 
Imajuci to u vidu, dakle da imam nekoliko uzasno sposobnih ucenika
koji fakat kuze stvari nevjerojatnom brzinom, ciji je um manje-vise
savrseno cist i koji imaju tek tu i tamo koju sjebanost, nije bas da
mi se da previse zajebavati s nekakvim primadonama koje bi iskusavale
jesam li ja dovoljno dobar ucitelj za njih. Zaboli me kurac za njih,
neka si drugdje traze luzere po svom ukusu, ja i ovako imam puno posla
i to s ljudima s kojima se isplati raditi, samo mi jos fali pola
milijuna sjebanih tipova kojima ce za svaki kurac puknuti astral pa ce
mi dolaziti s nekakvim "ti mene ne volis" ili "ti mene ne razumijes"
forama. Radije cu raditi s nekim kome je dosta da kraj njega sjednem i
popijem s njim kavu, pa da mu se sredi astral i pocne mu se
razjasnjavati smisao njegovog postojanja na ovom svijetu.
Dakle nije bas da sam ja u poziciji da bih imao volje luzerima
dokazivati da sam dobar ucitelj za njih, jer ako im ni to nije jasno,
onda neka si odu u Hare Krishne, tamo imas gurua tri za deset kuna. Ja
znam tko sam i sto mogu, pa tko je dovoljno razvijen da u tom znanju
sudjeluje, dobro po njega, a tko nije, sto mu ja mogu. Nije bas da u
meni ima sumnji po tom pitanju, pa da bih se morao dokazivati okolo.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org