X-Ftn-To: Ervin Farago
"Ervin Farago" wrote:
>"Danijel Turina" wrote in message
>news:bv7qjugbcirqn05jirq3ockvhcm8vbjpu7@4ax.com...
>> To je i moj zakljucak.
>> Sto cemo sad s tim zakonom, sastaviti trust mozgova i pokrenuti
>> ustavnu tuzbu?
>>
>
>Ve? se razmi?lja o tome. Ako ima? bilo kakvu ideju, podijeli je s ostalima ili mi po?alji
>privatno na e-mail.
>
>Btw, zbog u?inkovitijeg rada na podru?ju sloboda savjesti i vjeroispovjedi ?lan sam Udruge
>za vjersku slobodu u RH. Preporu?am je svima (za sad imamo predstavnike iz 24 vjerske
>zajednice, ateiste i agnostike).
Svoje ideje o tome sam vec iznio u mailu koji sam svojedobno poslao na
adresu tvoje organizacije, a na koji nisam dobio nikakav odgovor, pa
ga mogu samo ponoviti ovdje, uz dopunu i prosirenje:
---
Štovana Gospodo,
Budu?i da je ovih dana u Saboru na razmatranju prijedlog zakona o
vjerskim zajednicama, iskoristio bih ovu priliku da napomenem
nekoliko stvari koje ne bi bilo mudro previdjeti prije izglasavanja
kona?ne verzije zakona. Po ovom sam pitanju osobno zainteresiran,
budu?i da vodim malu duhovnu zajednicu praktikanata yoge, te mi je u
interesu da narav novoga zakona bude takva, da nas u na?im
nastojanjima podr?i. Kako nisam imao prilike prou?iti tekst
prijedloga zakona, nego sam o njemu obavije?ten iz novinskih ?lanaka,
moje ?e primjedbe biti tek na?elne, i odnosit ?e se na dijelove
prijedloga s kojima sam imao prilike biti upoznat.
Naime, uo?io sam da su sastavlja?i teksta bili u tolikoj mjeri revni
u poku?aju da razdvoje sekte od legitimnih vjerskih zajednica, da su
po?inili nekoliko ozbiljnih pogre?aka, koje bi mogle dovesti do
prili?no ozbiljnih rezultata negativne naravi. Ja se sla?em s
?injenicom da su sekte prili?no ozbiljan problem, odnosno simptom
ozbiljnog problema, i da bi zloupotrebe te vrste trebalo na neki
na?in ograni?iti. Problem nastaje kad poku?amo definirati sektu.
Ve?ina ljudi pod tim pojmom smatra malobrojnu organizaciju sumnjivih
i ?esto ekstremnih vjerovanja okupljenu oko karizmati?nog vo?e. I
doista, mo?emo primijetiti da velik broj sekti odgovara tom opisu,
koji se ?ini intuitivno ispravnim. Ipak, kad malo bolje promotrimo,
uo?it ?emo da postoje prili?no brojne religijske zajednice koje ?emo
tako?er intuitivno prepoznati kao sekte (npr. Moonova crkva
ujedinjenja, Scijentolo?ka crkva, Jehovini svjedoci, Hare Kri?ne i
sli?ni), a koje imaju malo ili ni?ta od atributa obuhva?enih
definicijom - ve?ina ih nema ?ivog karizmati?nog vo?u, a znaju imati
i milijune sljedbenika, pa ih je te?ko odrediti kao malobrojne
zajednice. S druge strane imamo legitimne duhovne zajednice koje
posve odgovaraju definiciji sekte, ali to nisu, odnosno ne?emo ih
intuitivno prepoznati kao takve. Primjer toga ne moramo daleko
tra?iti - dovoljno je da otvorimo Bibliju. Isus je, naime, bio
karizmati?ni vo?a ?ija su vjerovanja dr?ana sumnjivim i nailazila su
na protivljenje slu?benih crkvenih krugova, koji se netolerantno
izra?avao o istima, koji je pozivao na razdor u obiteljima i koji je
imao samo dvanaest u?enika.
Prema zakonskom prijedlogu kakav on sada jest, Isus ne bi mogao
osnovati kr??ansku zajednicu, jer bi imao premalo sljedbenika.
Ukoliko to zanemarimo, njegova bi sljedba opet bila neprihvatljiva
zakonu, jer se netolerantno i uvredljivo izra?avao prema onima koji
razli?ito misle[1], pozivao je na razdor obitelji[2] i ?inio ostale
stvari koje obi?no ?ine vo?e sekti, primjerice govorio je za sebe da
je sin Bo?ji i tome sli?no. Dakako, sad se s pravom mo?ete pobuniti i
re?i da je Isus sve govorio istinito i ?inio dobro, jer je on od
Boga, za razliku od vo?a sekti koji nisu. To je upravo ono ?to ja
?elim re?i: religijske zajednice treba razlikovati po onome ?to one
jesu, a ne po onome ?to ?ine i kako izgledaju. Zakon koji bi
diskriminirao religijske zajednice po onome ?to one ?ine, vjerojatno
bi bio zakon koji bi Isusa osudio i odbacio, a Farizeje dr?ao
legitimnom religijskom sljedbom.
Ako mene pitate, ja bih sektu definirao kao pseudoreligijsku
zajednicu koja ?ini sli?ne stvari kakve ?ini i istinska religijska
zajednica, ali to ?ini bez istinskog duhovnog sadr?aja, iz ni?ih
svjetovnih pobuda poput ?astohleplja ili megalomanije, ili ?ak
psihi?ke bolesti osniva?a. Takva sekta ?e predstavljati karikaturu
duhovnosti, sramotnu sprdnju i bogohuljenje, ali ne zbog svoje
malobrojnosti, odvajanja roditelja od djece i ?udnih vjerovanja, ve?
zbog ispraznosti, la?nosti i niskosti koje su takvoj zajednici
svojstvene.
Dakako, nije izvedivo na?initi zakon koji bi propisivao da sve
religijske zajednice moraju biti od Boga da bi se kao takve uvele u
popis religijskih zajednica, jer bi za takvo ?to trebalo imati
objektivni kriterij ?to je od Boga a ?to nije, a vjerojatan bi
rezultat bio masovni progon neistomi?ljenika po vjerskoj osnovi. S
druge strane, ako se dr?imo povr?inskih kriterija vrednovanja, ispada
da ?emo zajedno s kukoljem po?upati i ve?inu ?ita.
Što, dakle, ?initi? Lako je ustanoviti koji je kriterij prosudbe
pogre?an; u svakom slu?aju, kriteriji poput brojnosti nisu valjani, a
ukoliko njih odbacimo, ostaje nam malo toga, na ?to se mo?emo
pozvati, i upravo je stoga pitanje sekti toliko problemati?no u
svjetskim razmjerima.
Ja bih, stoga, preporu?io da se zakon o vjerskim zajednicama posveti
prvenstveno jednostavnim i opipljivim pitanjima, i da kao legitimne
religijske zajednice prizna sve grupe ljudi koje su okupljene oko
zajedni?ke posve?enosti nekoj duhovnoj ideji, a da se problemom sekti
pozabavi na druga?iji na?in. Sekte nisu pale s Marsa, one su odraz
odre?enih sociolo?kih i psiholo?kih kretanja, i predstavljaju oblik
zadovoljavanja neke vrste psiholo?kih potreba. Roditelj ?ije dijete
postane ?lanom sekte sklon je kriviti sektu, jednako kao ?to je
roditelj ?ije se dijete drogira sklon kriviti sve i sva?ta, ali
rijetko ?e priznati kako su mogu? razlog toj situaciji izme?u ostalog
i manjkavosti u njegovom odgoju, nedostatak ljubavi u obitelji,
nedostatak osje?aja prihva?enosti i voljenosti, nedostatak smisla u
?ivotu i op?enito nedostatak sklada i unutarnjeg ispunjenja, pri ?emu
neki ljudi bje?e u drogu i alkohol, neki bje?e u ekstremno i
problemati?no pona?anje i kriminal, a neki bje?e u sekte. Ukoliko
zabranimo sekte, ne?emo rije?iti sam problem, a svakom je elektri?aru
jasno da se osigura? ne mijenja dok ne ustanovimo za?to je pregorio.
Ja bih, stoga, savjetovao bri?nim du?ama koje su uznemirene pojavom
sekti da se pozabave op?enitim stanjem u dana?njem dru?tvu, koje
odlikuje op?eniti osje?aj besmisla i bezna?a, te plitko??u sustava
vrijednosti koji u tom dru?tvu vlada, a ?to sve pogoduje pojavi i
bujanju problemati?nih i sabla?njivih pojava, izme?u ostalog i sekti.
Ljudi kojima se sekte ne dopadaju ne moraju biti njihovim ?lanovima.
Ukoliko zakonom odredimo da religijske zajednice ne smiju nasilno i
protiv njihove volje regrutirati sljedbenike, napravili smo ?to se
napraviti dalo - ukoliko netko od svoje volje ?eli pripadati nekoj
sekti, on je svoj ?ovjek i sa svojim ?ivotom mo?e ?initi ?to god
?eli, i u njegov se izbor ne treba uplitati ili ga u tome ometati.
Treba ljudima ostaviti slobodnu volju da se odlu?e za ovo ili ono, pa
makar i grije?ili i birali krivo. Ljudi svakodnevno ?ine gre?ke,
?esto i fatalne - ukoliko je netko u stanju pijan sjesti za volan i
ubiti se, ili nepa?ljivo prelaziti cestu i pasti pod kamion, tada je
za o?ekivati i da ?e netko prigrliti krivo u?enje i mo?da si
upropastiti ?ivot. Dr?ava ne mo?e biti dadilja i spre?avati ljude da
se upropaste - netko ?e mo?da ulo?iti sav novac u posao koji ?e
propasti, dok ?e netko drugi ulo?iti svoj ?ivot u pogre?no vjerovanje
i upropastiti se. Netko se, pak, mo?e vjen?ati s krivom osobom, i
tako si upropastiti ?ivot. Ukoliko dr?ava ne ?eli postati toliko
agresivna da propisuje ljudima kako trebaju ulagati novac i za koga
se smiju o?eniti, ne vidim kako bi mogla propisivati kakvo vjerovanje
smiju prigrliti, i koliko brojna smije biti zajednica koja ?e njihovo
vjerovanje dijeliti.
Ipak, jednako kao ?to dr?ava mora ograni?avati kriminalce, varalice i
dilere droge u njihovim djelatnostima, mora u?initi ne?to i protiv
duhovne verzije dilera droge, odnosno protiv manipulatora i
zlostavljatelja koji ?e ljude sustavno navoditi u zabludu s ciljem
njihova iskori?tavanja. U takvom slu?aju nije rije? o religiji, nego
o obi?noj prijevari, a za to ve? imamo odgovaraju?e zakone, pa
ukoliko se nekome doka?e prijevara, on ?e zbog toga odgovarati.
Dakako, u duhovnim sferama je prijevaru daleko te?e dokazati nego u
opipljivoj sferi, jer svatko mo?e ustvrditi da ga Crkva vara zato ?to
daje priloge godinama, a jo? nije vidio Boga, a nije ni siguran da ?e
biti spa?en ili da uop?e postoji zagrobni ?ivot. Netko, pak, mo?e
tvrditi da su sve religije prijevara, zato ?to on osobno ne vjeruje
da Bog postoji, i sve religije dr?i trgovcima maglom.
Sve u svemu, ne bih volio biti u ko?i onih koji poku?avaju sastaviti
valjan prijedlog zakona, i mogu im jedino ponuditi svoju podr?ku u
njihovim hvale vrijednim nastojanjima, te ovim pismom ukazati na
problemati?na pitanja, kao i ponuditi svoju pomo? ukoliko je po?ele
prihvatiti.
Sa ?tovanjem,
Danijel Turina, u?itelj DarÂśana yoge.
--
1 Mt 23, 13-33; Iv 8, 44-45
2 Mt 8, 21-22; Mt 10, 34-37
Korisni linkovi:
http://www.religioustolerance.org/brain_wa.htm
http://www.factnet.org/rancho2.htm
http://www.csp.org/development/code.html
http://www.csj.org/studyindex/studymindctr/study_cultmindctr.htm
http://www.sivanandadlshq.org/discourse/jul98.htm
---
Dakle, problem s ovim novim zakonom se da svesti na sljedece: kriterij
brojnosti nuzan za osnivanje vjerske zajednice je posve proizvoljan,
protivan uobicajenoj praksi i medjunarodnim poveljama, te neustavan.
Naime, ukoliko uzmemo Bibliju kao autoritativan tekst za odre?ivanje
sto jest, a sto nije religijska zajednica, najbolje ce biti da se
pozovemo na Mt 18, 19-20: "Nadalje, ka?em vam, ako dvojica od vas na
zemlji jednodu?no zai?tu ?to mu drago, dat ?e im Otac moj, koji je na
nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i
ja me?u njima."
Dakle, svaka zajednica ljudi, dakle sve iznad jedne osobe, se po
biblijskim kriterijima moze opravdano drzati vjerskom zajednicom, jer
se radi o grupi ljudi koji dijele zajednicko duhovno uvjerenje i odnos
s transcendentalnim. Ocito pisci ovog zakona znaju bolje od Isusa sto
je dobro. To je smjer u kojem treba ici osporavanje zakona.
Druga problematicna tocka je stav da bi se religije morale medjusobno
uvazavati i tolerirati. Kad sam zadnji put gledao, cinilo mi se da
svaka religija, pocevsi od katolike crkve, za sebe drzi da je
najispravnija i da jedina nudi puninu spasenja. Ukoliko KC djeluje na
tim temeljima, moglo bi je se temeljem ovog zakona kazniti zbog
vjerske nesnosljivosti. To je posve pogresno: posao je svake religije
da brani svoje jedinstvene stavove, jer inace pluralizam religija gubi
smisao. Religije bi se mogle tolerirati jedino ukoliko medju njima ne
bi postojale dogmatske razlike. Buduci da su neke od tih razlika
nepremostive, religije medjusobno nuzno moraju biti suprotstavljene i
naucavati razlicito, te se kriticki izrazavati o naucavanju drugih. To
je jasna stvar. Primjerice, Islam vjeruje da je Isus obican prorok, te
da ne postoji istocni grijeh i njegovo otkupljenje. Katolicka crkva
naucava da je Isus sin Bozji, te da je svojom smrcu na krizu otkupio
istocni grijeh. To su nepomirljive teoloske razlike; ili ce katolici
morati odbaciti Isusovu ulogu Mesije, ili ce muslimani morati
redefinirati koncept Boga tako da Bog moze imati sina - nema srednjeg
rjesenja. Dakle, ili ce katolici postati muslimanima, ili muslimani
katolicima; u medjuvremenu, moraju imati suprotstavljena vjerovanja, i
svatko ce po prirodi stvari, ukoliko mu je do njegovog uvjerenja
stalo, isto braniti i tvrditi kako je ispravno. U tome nema niceg
loseg - bilo bi posve dosadno kad bi postojala samo jedna religija;
dobro je da postoje razlicite misaone opcije, jer ce u raspravama
strane istrazivati istinu i spoznati mnogo toga, sto ne bi spoznale
kad takvog dijaloga ne bi bilo. Jedini problem kojeg se ja uzasavam je
ta opsjednutost tolerancijom, kao da je to nekakvo vrhovno bozanstvo
kojemu se treba klanjati uvijek i svugdje. Po meni, to vodi u misaonu
anesteziju, buduci da se istina cesto spoznaje kroz konflikte
misljenja i pozicija. Uokoliko se s tolerancijom ide dovoljno daleko,
doci cemo do toga da ce biti zabranjeno iznositi bilo kakav stav, s
kojim se netko nece slagati ili ce neko njime biti uvrijedjen, te ce
jedini dopusteni oblik izrazavanja biti sveden na nekakav zajednicki
nazivnik sivila s kojim se svi slazu, dakle nekoliko opcenitih,
manje-vise besmislenih fraza.
--
Homepage: http://www.danijel.org
Books: http://www.ouroboros.hr
|