X-Ftn-To: sirius 

"sirius"  wrote:
>>Ne. Nisam ja isao spajati kolaz od svega sto mi se cinilo zanimljivo,
>>nego sam sistematizirao svoju osobnu praksu tako da napravim tehnicki
>>sustav koji ima znanstvene karakteristike u smislu ponovljivosti
>>rezultata.
>
>Tehnicki sustav - znanost, mi kao da pricamo o industriji, a ne o duhu i
>idejama.)))) nista bez sistema......Gdje su sada one price da se sve
>dogadja slucajno i nastaje iz kaosa?)))

Citiram iz svoje knjige dio u kojem govorim o znanosti:

---
Idemo najprije pogledati ?to to znanost u stvari jest. Znanost je u
biti metoda prikupljanja i obrade informacija, ni?ta drugo. Znanstvena
metoda je otprilike ovo: najprije odredimo grani?ne uvjete onoga ?to
?elimo promatrati. Zatim vr?imo osnovno promatranje, i na osnovu njega
postavimo hipotezu. Na osnovi hipoteze vr?imo predvi?anje, i to
predvi?anje provjerimo pokusom. Ako su rezultati pokusa u skladu s
predvi?anjem, hipoteza je potvr?ena.
Samo to? Da, uglavnom samo to. To je ?itava filozofska osnova
znanosti.
Zar tu nema matematike, tajanstvenih laboratorija u kojima se vr?e
"znanstveni pokusi", svih onih zgodnih igra?aka? Nema. Uop?e nema
ni?ega od toga. Sve te stvari nastaju samo kao posljedica primjene
znanstvene metode na odre?eno polje prou?avanja. Fizika je nastala
primjenom znanstvene metode na materiju. Matematika je nastala
primjenom znanstvene metode na misaone apstrakcije. Psihologija je
nastala primjenom znanstvene metode na ?ovjekova psihi?ka stanja. I
tako dalje. Svako takvo podru?je prou?avanja zahtijeva posebne metode,
tako da ?e se metode matematike bitno razlikovati od metoda
psihologije ili kemije.
Znanost se, pak, postavlja kao osnovno mjerilo istinitosti, kao neka
vrsta svete krave koju se ne smije dovesti u pitanje, jer ina?e
slijedi bezumlje. Ponavlja se rije? "znanost", koja u svijesti
neupu?enih stvara jednak dojam kao rije? "evan?elje" u svijesti
srednjovjekovnih skolastika. Ve?ini ljudi, znanost je jedna
apstrakcija koja slu?i tome da im se ne?to proglasi istinitim i
valjanim: samo je potrebno re?i "znanstveno je dokazano?". Da ljudi
samo znaju kakve se stvari dr?e znanstvenim dokazima, i koliko je u
povijesti bilo pogre?aka u takvim "dokazima", ne bi im poklanjali
toliko vjere, nego bi svemu tome pristupali sa skepticizmom, koji je
tako?er nu?an dio znanstvene metode: znanstvenik uglavnom zna da je
njegovo opa?anje ograni?eno na podru?je njegovog promatranja, i da je
u krajnjoj liniji mogu?e da ?e ne?to izvan tog podru?ja, a ?to nije
obuhva?eno promatranjem, utjecati na sve to na na?in koji ?e njegovu
naizgled ispravnu hipotezu oboriti; i to je ne?to ?to se svakodnevno
de?ava, svakodnevno se smi?ljaju nove i bolje hipoteze kojima ?e se
objasniti stvarnost, i svakodnevno se stare odbacuju. To je nu?an
aspekt znanosti, relativizam u odnosu na vlastite zamisli, koje se
prihva?aju i odbacuju ovisno o opa?anju koje ih potvr?uje ili
opovrgava. Kad znanstvenik postane emotivno vezan uz svoju hipotezu,
do mjere da po?ne ignorirati opa?anje kako bi se njegova teorija
odr?ala, on prestaje biti znanstvenikom, i postaje dogmatikom. A
upravo to je ono ?to se desilo slu?benoj znanosti. 
Ako pitate znanstvenog dogmatika ?to dr?i o parapsiholo?kim
fenomenima, on ?e se nadmo?no nasmijati, re?i ?e da ti fenomeni nisu
znanstveno dokazani i da spadaju u podru?je nekakvog ?arlatanstva. Ako
pitate znanstvenika, on ?e re?i da je postojanje tih fenomena dokazano
mjerenjima na statisti?ki relevantnom uzorku, ?to zna?i da se
opstojnost fenomena ne mo?e negirati, ali narav fenomena je takva da
se ne mo?e uklopiti u postoje?e znanstvene paradigme (odnosno viziju
svijeta).
Razlika izme?u znanstvenika i dogmatika je u tome ?to je znanstvenik
osoba kojoj je istina na prvom mjestu, a dogmatik je osoba kojoj je
najva?nije biti u pravu. Znanstvenik ?e svoja uvjerenja prilago?avati
istini, a dogmatik ?e istinu poku?ati ograni?iti u svoja uvjerenja.
Kad se govori o znanstveniku, ljudi naj?e??e zami?ljaju sjedokosog
profesora s nao?alama i bijelom kutom, koji razmatra neka pitanja iz
podru?ja nuklearne fizike. Slika yogina koji meditira u pe?ini nikada
im ne?e pasti na pamet. A ipak, obojica su znanstvenici, jedino ?to se
predmeti njihovog prou?avanja i metode koje koriste razlikuju.
Sjedokosi profesor odre?uje podru?je prou?avanja: to je recimo fizika
atomske jezgre. On postavlja hipotezu, recimo da ?e udar neutrona u
jezgru te?kog elementa izazvati njeno cijepanje. Zatim vr?i pokuse
kojima ustanovljava u kojim ?e slu?ajevima do?i do cijepanja jezgre, i
na osnovu toga ?e izvr?iti predvi?anje, koje ?e tada provjeriti novom
serijom pokusa. 
Podru?je yoginovog prou?avanja ne?e biti atomska jezgra, nego Bog i
njegova vlastita svijest. Yogin ?e najprije prou?iti relevantne
tekstove i razgovarati s ljudima koji se sami bave nekim oblikom
duhovne prakse, i tako prikupljaju?i podatke odrediti sa ?ime se od
svega toga isplati baviti, odnosno za koju metodu postoji najve?a
vjerojatnost da ?e ga dovesti do cilja. Kao ?to ?e nuklearni fizi?ar
odbaciti neke mogu?e metode razbijanja atomske jezgre, kao ?to su
recimo udarac ?eki?em, molitva Bogu, zazivanje demona i skakanje s
tre?eg kata, i yogin ?e analizom raspolo?ivih sredstava utvrditi koja
su besmislena ili ne vode cilju koji on ?eli posti?i, ili pak ne vode
tom cilju dovoljno brzo i u?inkovito. Ako ?eli spoznati Boga i
ustanoviti svoju istinsku prirodu, on ?e odbaciti metodu tipa "ple?emo
goli po mjese?ini, zazivamo vraga i onda mu ?rtvujemo kozu", zato ?to
je pogledao kako izgledaju oni koji tu metodu prakticiraju i vidio je
da mu ba? i ne li?e na ljude koji su do?li u dodir s najvi?om
stvarno??u. Na jednak na?in ?e eliminirati i druge mogu?e metode, za
koje se u praksi pokazuje da ne vode prosvjetljenju. Kad tako
eliminira o?ite besmislice, ostat ?e mu mali broj smislenih rje?enja
od kojih ?e poku?ati odabrati njemu najprimjerenije. Zatim ?e se o
tome ?to je odabrao jo? podrobnije obavijestiti, a potom ?e se u
cijelosti posvetiti odabranoj praksi. Ako nakon produljene prakse
ustanovi da ona ne donosi rezultate, on ?e preispitati svoje
razmi?ljanje, kako bi ustanovio je li problem u njemu ili u samoj
metodi. Ako je problem u njemu, ispravit ?e ga i nastaviti s praksom,
a ako je problem u metodi, napustit ?e je i potra?iti bolju. Naime
onaj kome je primarni interes Bog vrednovat ?e sve metode po tome
koliko ga pribli?avaju Bogu, a ako ga ne pribli?avaju, odbacit ?e ih.
O?ito je iz navedenog da potraga za Bogom mo?e biti u velikoj mjeri
znanstvena; za?to, dakle, stav slu?bene znanosti o Bogu iznose
fizi?ari, a ne yogini? To je zanimljivo pitanje, naime slu?beni stav
znanosti o protonima ne iznose povjesni?ari nego fizi?ari. Za?to se
uop?e fizi?are i?ta pita? Oni ?e re?i da postojanje Boga nije
dokazano. Ma tko ka?e da nije dokazano? Neka mi fizi?ar u akceleratoru
doka?e postojanje Julija Cezara. Naravno, ne?e mo?i, jer je to
podru?je prou?avanja povjesni?ara. Ako pitamo fizi?ara je li postojao
Julije Cezar, on ?e o tome mo?i ne?to re?i jedino iz op?eg znanja o
povijesti, jednako kao ?to ?e mo?i re?i i o Bogu. Za?to bismo, dakle,
kod ne?eg toliko va?nog konzultirali teologe-amatere, ili
povjesni?are-amatere, meni je nejasno. Za?to se o postojanju Boga ne
pita yogine koji su Boga vidjeli? Oni su za to podru?je mjerodavni, a
ne fizi?ari ili povjesni?ari. Oni imaju izravno iskustvo predmeta
svojeg prou?avanja. 
Tko je, u biblijska vremena, bio dr?an mjerodavnim za pitanja Boga,
proroci ili zanatlije? Proroci, dakako. ?esto im nisu vjerovali, ali
kad se ono o ?emu su ovi govorili ispunilo, povjerovali su im.
Na?alost, kao ?to je uvijek bilo la?nih proroka, tako je uvijek bilo i
la?nih yogina, osoba koje su govorile da su imale iskustvo Boga a
nisu, jer se ili radilo o njihovim halucinacijama i zabludama, ili o
namjernim la?ima. Zbog toga nije pametno samo tako vjerovati nekome
tko ne?to takvo ustvrdi, nego je najprije potrebno promotriti kako
takav funkcionira, kakav dojam imamo o njemu kao osobi, kakvi su
plodovi njegovih djela, a i tada mo?emo pogrije?iti. Te?ko?a je u tome
?to se ovdje ne radi o egzaktnoj znanosti; slo?enosti i raznolikosti
duhovnih stanja daleko nadilaze probleme s kojima se suo?ava fizika, i
upravo zbog toga su odgovori koje fizika daje postojaniji. Ali,
na?alost, oni ne dodiruju ono ?to je ?ovjeku uistinu bitno, oni se
bave perifernim pitanjima, a pitanja tko smo, odakle smo i kamo idemo,
ta pitanja njome ostaju nedirnuta.
---

-- 
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net
Ignorance is bliss. (Cypher, Matrix)