Vidim po quotanom tekstu da se pise velika kolicina svacega, pa bih to
kratko prokomentirao.

Govori se o uzrocima slobodne volje, i, slijedom toga, o uzroku
grijeha. Isto tako se govori o patnji kao o navodno jako velikom
problemu kojeg bi Bog morao rijesiti jer ce se u protivnom na njega
Kazimir naduriti a onda je Bog najebao.

Ako je Bog stvorio covjeka kao slobodnog, i dao mu mogucnost da se
odluci ili za njega, ili za nesto drugo (gdje je "nesto drugo" skup
svega stvorenog), i ako je Bogu bitno samo ono za sto ce se covjek
odluciti, onda je besmisleno zamjerati Bogu to sto ne sprecava patnju.
Svijet ima samo jednu svrhu, a to je profiliranje volje i svijesti
bica na nacin da mogu donijeti odluku za Boga ili protiv njega. Ako
donesu odluku protiv Boga, tezit ce nistavilu i na kraju nestati, a
ako se odluce za Boga onda ce Boga i doseci. Stvar se dodatno
komplicira ako se uvedu pojmovi reinkarnacije i ponovne sanse koja se
daje onima koji u zadnjem zivotu nisu uspjeli postici stanje u kojem
mogu donijeti konacnu odluku, u bilo kojem smjeru. Kad dodamo pojam
karme, odnosno ispravljanja proslih gresaka, stvari postaju jos
slozenije. Ali u svakom slucaju vazi slijedece: Boga boli kurac ima li
na svijetu patnje ili je nema. To je posve nebitno, jednako kao sto je
nebitno to sto u nekim igricama ima jako puno crvenih piksela na
ekranu. To nije prava krv, nema pravih povreda, to je sve iluzija.
Iluzija moze biti kakva hoce, to je potpuno nebitno, ali ako hoces
dobar Quake, mora biti virtualne krvi, jer se inace ne zna ko je kome
razbio picku, ili kako to igraci vole reci, ko je kome kikao es. :) 
U biti, igrac moze pokazati svoju vjestinu i opredjeljenje makar iz
njegovog virtualnog tijela frcali crveni pikseli; moze se vidjeti je
li netko kukavica koja ce se sakrivati pod stol da ga ne ubiju, ili ce
se boriti do kraja. U svakom slucaju prije ili kasnije netko zgasi
kompjutor pa je svejedno je li "prezivio" ili nije, osim sto ce mu
ugled kasnije ovisiti o tome kako je igrao. Isto je i sa svijetom, ako
igras kao govno i kukavica onda se s tebe sprdaju "oni gore" i bace te
u smece, a ako si pokazao vrlinu, hrabrost i predanost najvisim
idealima i slijedom toga Bogu, ugled ce ti biti visok i povjerit ce ti
se velike stvari.
E sad, kad netko uzme Quake jako ozbiljno, onda mu frcanje crvenih
piksela iz virtualne glave izaziva patnju - poznata je stvar da se
ljudi tako sazive s igricama da ih boli kad dobiju virtualni metak. A
spoj svijesti i virtualnog svijeta igre nije toliko kvalitetno izveden
kao spoj svijesti i ovog fizickog plana. Moze se dakle zamisliti da ce
biti onih koji ce ovaj svijet uzeti jako ozbiljno i ful se
identificirati s likom kojeg igraju, umjesto da se sjete zasto igraju,
ili, jos bolje, tko su oni u stvari. Zbog te identifikacije ce patiti,
pa je zato Buddha i rekao da treba takve lance identifikacija i
vezanosti prekinuti i probuditi se u stvarnosti, jer je svo ovo sranje
prolazno i nema stvarni znacaj. Patnja je dakle kurac, ona je
posljedica iluzije i vezanosti i ne znam zasto bi se Bog isao njome
baviti, niti ju je on napravio niti je bitna niti kome smeta u bilo
kojoj mjeri - ako zelis Boga, onda ti je svejedno u kakvom je stanju
tvoj virtualni lik. Takav stav je vidljiv kod svetaca, kojima tijelo
nije znacilo nista, i koji su cesto trpjeli svakakve fizicke nedace
bez da su im posvecivali neku pozornost; oni, pak, kojima je bilo do
"uzivanja" u svijetu, su itekako patili zbog trivijalnosti tipa
fizickog bola ili necije smrti, i durili se na Boga zbog toga sto im
oduzima tako divne stvari. U biti, oni su time pokazali da im nije do
Boga nego do tih stvari, padajuci tako na testu. 

Sto se pak tice prolaznosti, procitao sam na Romaninom stroju nesto od
cega sam se povaljao od smijeha, naime Fritz veli da su dozivljaju
Boga, koje su iskusili sveci, prolazni, jer imaju pocetak, trajanje i
kraj, pa iz toga Fritz zakljucuje da se ne treba baviti prolaznim
stvarima. 
Kad bi slijepac, koji je slijep rodjen, progledao na pola sata, a
zatim ponovo oslijepio, nekako sumnjam da bi on zakljucio da je svijet
prolazan, jer je eto imao pocetak, trajanje i kraj, nego je
vjerojatnije da bi zakljucio da je njegov vid prolazan, jer ima
pocetak, trajanje i kraj. On bi imao razloga sumnjati u svoj vid, koji
je uzrok prolaznosti njegovog opazanja svijeta, a ako bi izvukao
zakljucaj da je svijet prolazan, morali bismo zakljuciti da nesto
opasno nije u redu s njegovim misaonim procesima, odnosno da je lud
ili glup.

Isto tako, sveci usprkos ogranicenjima koja pred njih postavlja
fizicka materija uspijevaju iskusiti Boga. Ta iskustva su najcesce
kratka i rijetka, ali pokazuju vrlo jasnu sliku vise stvarnosti. Tako
svetac ima prilike vidjeti ono za sto se odlucio, pa uz to jos jace
prione. Naravno, onaj kome bi uspjelo dati takvom iskustvu atribut
trajnosti istog bi casa ostao bez fizickog tijela; primjer toga je
mahasamadhi, napustanje tijela od strane yogija. To je kao kad u igri
pritisnes , pa dobijes menu, i onda kazes "Exit". Mozda ce oni
koji u igri ostaju opazati "les" onoga koji je izasao, a mozda ce on
jednostavno nestati, svejedno je. U svakom slucaju, ostaje na onima u
igri da umuju o prolaznosti svega, jer je eto jedan igrac bio, trajao
i sad ga vise nema u igri, a to sto je on konacno izasao iz svijeta
prolaznosti, to njima nista ne znaci, buduci da iluzija i neznanje
uvjetuju njihovu sliku svijeta.

Meni u citavoj toj prici ostaje da se sablaznjavam nad tim koliko
astral nekih ljudi moze biti sjeban. 

-- 
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net
If a stone could think, it would think that it falls of free will. 
(Descartes)