1. NASTANAK BUDDHIZMA
Prema legendi, Siddharta Gauthama, Indijski princ, rodjen je u
podrucju danasnjeg Nepala. Kao dijete su ga odgajali u izuzetnom
obilju i sakrivali od njega sve prizore koji bi podsjecali na starost,
bolest, smrt i slicne svjetovne tegobe. Jednog dana se vozio u kociji
i vidio starca, bolesnika i redovnika. Duboko uznemiren pogledom na
starost i bolest, a potom na mir i sklad redovnika, odlucio je otici u
svijet kako bi otkrio razlog takvog mira u okruzenju bijede. Na
povratku iz te setnje primio je vijest o rodjenju svog sina, kojeg je
nazvao Rahula, sto u prijevodu znaci "spona, vezanost". Te noci
napustio je dvorac i otisao u svijet, i poceo zivjeti zivotom asketa.
U potrazi za uciteljima, najprije je naisao na poznatog mudraca Alara
Kalamu, i postao njegovim ucenikom. Gauthama je pitao ucitelja koje je
najvise stanje kojim je ovladao, na sto mu je ovaj odgovorio da je
ovladao stanjem ne-postojanja, stanjem bez stvari. Gauthama je ubrzo i
sam postigao to stanje, na sto mu je ucitelj rekao da su sada
ravnopravni u svakom pogledu. Gauthama tim postignucem nije bio posve
zadovoljan, buduci da je bio u potrazi za apsolutnom istinom,
nirvanom, te je potrazio drugog ucitelja, Uddaka Ramaputtu, koji ga je
naucio kako da postigne stanje ni-opazanja-ni-neopazanja, vise
misticno stanje od stanja ne-postojanja. Gauthama ni tim postignucem
nije bio zadovoljan, te je nastavio traziti. Na putu kroz pokrajnu
Magadha naisao je na petoricu pustinjaka, te se zajedno s njima
posvetio isposnistvu u razdoblju od sest godina. Ovdje je njegov opis
fizickog stanja do kojeg je dosao:

Because of so little nourishment, all my limbs became like some
withered creepers with knotted joints; my buttocks like a buffalo's
hoof; my back-bone protruding like a string of balls; my ribs like
rafters of a dilapidated shed; the pupils of my eyes appeared sunk
deep in their sockets as water appears shining at the bottom of a deep
well; my scalp became shriveled and shrunk as a bitter gourd cut
unripe becomes shriveled and shrunk by sun and wind; . . . the skin of
my belly came to be cleaving to my back-bone; when I wanted to obey
the calls of nature, I fell down on my face then and there; when I
stroked my limbs with my hand, hairs rotted at the roots fell away
from my body. 

U takvom stanju, jednom je toliko oslabio da se onesvijestio, te su ga
drzali mrtvim. Nakon toga, uvidio je da ga isposnistvo nece dovesti do
prosvjetljenja, te ga je napustio i poceo ponovo jesti normalne
kolicine hrane. Sablaznjeni time, isposnici koji su lutali s njim
napustili su ga. Nakon sto je povratio snagu, sjeo je pod stablo
pipala i zavjetovao se da nece ustati dok ne postigne prosvjetljenje.
Tada ga je dosao iskusavati demon po imenu Mara.
"Iscrpljen si, blijed, blizu smrti. Zivi, gospodine, zivot je bolji od
smrti. Cini vrla djela. Kakva je korist od tvojih stremljenja?",
upitao ga je demon.
"Pozuda je tvoja prva vojska, druga je nesklonost visem zivotu; treca
su glad i zedj, cetvrta su zelje, peta su inercija i lijenost, sesta
je kukavicluk, sedma je sumnja, osma je licemjerje, deveta je dobitak,
cast i lazna slava, desna je uzdizanje sebe i prezir prema drugima.
Mara, to su tvoje vojske. Slab covjek im ne moze odoljeti, a ipak
pobjedom nad njima postize se blazenstvo. Izazivam te! Neka sam
osramocen ako budem porazen! Bolje neka umrem u borbi nego da zivim u
sramoti."
Nakon tog Gauthaminog govora Mara je ozaloscen nestao.
Nakon sto je porazio Maru, Gauthama je proveo ostatak noci u dubokoj
meditaciji pod drvetom. U prvom dijelu noci stekao je znanje o svojim
prijasnjim zivotima. U drugom dijelu noci stekao je nadljudski
bozanski uvid, moc uvida u smrt i ponovno rodjenje bica. U posljednjem
dijelu noci usmjerio je um na unistenje posljednjih mrlja na svijesti
i tako spoznao cetiri plemenite istine. Po Buddhinim rijecima, "moj um
bijase ostvaren,... neznanje bijase rasprseno, a spoznaja je
nastupila; tama je nestala, a doslo je svjetlo."
Tako je Gauthama u 35-toj godini postigao prosvjetljenje na dan punog
mjeseca u mjesecu Vesakha (svibanj), i postao najvisi buddha.

Nakon prosvjetljenja, Buddha je proveo nekoliko tjedana u
kontemplaciji raznih aspekata dharme koje je spoznao, s posebnim
naglaskom na uzrocnim odnosima, koja sve stvari gleda kao relativne i
medjusobno ovisne, te naucava nepostojanje vjecnog i nepromjenjivog
ili apsolutnog, poput duse, jastva ili ega, u covjeku ili izvan njega.
Razmisljajuci o tome, zakljucio je da ljudi koji su takvi kakvi jesu,
vezani, neznalice i obuzeti tamom, ne mogu shvatiti njegovo
naucavanje. Nato mu se ukazao Brahma, stvoritelj svijeta, i pokazao mu
sliku lotosa od kojih su neki neotvoreni pod vodom, neki su na izlasku
iz vode, neki su otvoreni a neki poluotvoreni. Tako je Buddha dobio
uvid u postojanje evolucije: svijet je ispunjen bicima na razlicitom
stupnju razvoja. Nakon toga odlucio je propovjedati svoj uvid.
Razmisljao je o tome tko bi mogao razumjeti njegovo naucavanje. Prvo
se sjetio svojih ucitelja, ali buduci da su oni umrli, potrazio je onu
petoricu isposnika s kojima je lutao, i pronasao ih u Varanasiju
(Benares). Oni su ga odbili slusati, buduci da su drzali kako netko
tko se okanio isposnistva ne moze spoznati nista vrijedno. Kad ih je
jednostavno upitao jesu li ga ikada prije culi ovako govoriti,
posumnjali su i poslusali ga. Rekao im je da je on sada arhat
("savrsen"), samasambuddha ("posve probudjen"), te kako je spoznao
besmrtno (amata), te kako ih zeli poduciti dharmi.

Ucenje se sastoji od slijedeceg. Covjek koji se odrekao svijeta ne
smije podleci ekstremima samopovladjivanja ili samounistenja, jer je
on, Buddha, otkrio srednji put, koji je poznat kao plemeniti
osmerostruki put, koji se sastoji od ispravnog razumijevanja (vjera u
ucenje i cetiri plemenite istine), ispravnog razmisljanja (odlucnost u
prakticiranju vjere), ispravnog govora (izbjegavanje laznosti,
klevetanja i zlostavljanja govorom), ispravnog postupanja
(izbjegavanje oduzimanja zivota, kradje, i nepravilnog seksualnog
ponasanja), ispravnog zivota (odbacivanje principa koji su u
suprotnosti s buddhistickim naukom), ispravnog napora (izbjegavanje
losih i razvoj dobrih mentalnih stanja), ispravnog stava (svijest o
tijelu, osjecajima i mislima), te ispravnog usmjerenja (meditacija).
Prva plemenita istina jest da je covjekova egzistencija dukkha
(patnja), puna sukoba, nezadovoljstva, zalosti i patnje. Druga
plemenita istina je da je sve to uzrokovano covjekovom sebicnom
zeljom, odnosno zudnjom. Treca plemenita istina je da postoji
izbavljenje, oslobodjenje, i sloboda koju ljudska bica mogu postici od
svega toga, a koja je nirvana. Cetvrta plemenita istina je plemeniti
osmerostruki put, koji predstavlja put do tog izbavljenja. 

-- 
Web (Kundalini-yoga): http://danijel.cjb.net
If a stone could think, it would think that it falls of free will. 
(Descartes)