X-Ftn-To: Andrej 

"Andrej"  wrote:
>> Sto je Jastvo, ako ne vjecni subjekt?
>
>Da a kako apsolutno moze biti subjektivno?
>Onda sve mudrosti u svetim spisima su subjektivne?
>Isus je pricao subjektivno?

Ma daj malo razmisli i procitaj sve to skupa ponovo. Bog je ono, po
cemu je Jastvo subjektivno, po cemu je blazenstvo blazeno, po cemu je
spoznaja zbiljska i stvarnost stvarna. U Bogu nema niceg objektivnog,
jer nema podjele na objekt i subjekt, kao ni na odnose medju njima. 
U slucaju da je Jastvo prekriveno necistocama i vezanostima,
dozivljavanje je zaprljano, i takvo "subjektivno" dozivljavanje je
necisto, a navodnike stavljam zbog toga sto ono nije posve
subjektivno, nego je rezultat interakcije subjekta i objekta, a zbog
vezanosti i necistoca. U takvom "subjektivnom" opazanju, udio subjekta
je prakticki nikakav, jer svjetlost Jastva jedva da i osvjetljava
razlicita tijela sacinjena od supstancije razina prirode (u prijevodu,
astralno, pranicko, fizicko i ostala tijela), a tu pojavu zovemo
inflacija ega. Sto je netko manje utemeljen u Jastvu, vise se bavi
"sobom", a to cini zbog osjecaja ugrozenosti, koji nije neosnovan,
nego naprotiv vrlo osnovan, jer se prije ili kasnije iz njegovog
svijeta izgubi svaki trag zbilje. Takav oblik dozivljavanja se zove
subjektivnim zbog toga sto se sav dogadja unutar ega, odnosno netko
brije nesto sto nema veze ni sa cim, i proizvod je njegovog ega, a ne
opazanja stvarnosti. Percepcija koja je utemeljena na opazanju
stvarnosti zove se objektivnom, zato sto je ovisna o objektu, a ne o
misljenju. Ipak, krajnje objektivna percepcija je ona, u kojoj
percipira atman/brahman, odnosno Jastvo, jer je Jastvo samo drugo ime
za Apsolut, koji je temeljna stvarnost, i jedini objektivan.
Sad opet dolazimo do toga da je moja percepcija takva, da po vlastitim
reakcijama na nesto mogu opazati objektivne kvalitete toga.

>> Ma sve postoji zbog Boga, samo je pitanje koliko Boga odrazava.
>> Problem s nistavilom kao alternativom Bogu jest u tome sto ono nije
>> oblik postojanja, nego nepostojanje. Postoje, naime, oblici postojanja
>> koji teze punini Bozanskog ocitovanja, kao i oni koji teze potpunom
>> nepostojanju, ali ga jos nisu posve postigli. Ti mozes reci da i ono,
>> sto tezi nepostojanju, postoji po Bogu, ali onda mozes reci i da nece
>> jos dugo.
>
>Tako je. Mene ovo "dugo" muti. Nije niti cilj postojati dugo, pored
>vjecnosti.

Procitaj ponovo sto sam napisao. 

>Moj razvoj mi nije izgledao kao "pobjede", nesto sam pobijedio, nego kao
>porazi, napokon me porazilo! zgnjecilo neki aspekt moga zadovoljstva samim
>sobom.

To nije sporno, ali kao primjer pada u nistavilo nisi primjenjiv ti,
nego Tomislav, a na njegovom primjeru mozes vise nego dobro vidjeti
istinitost mojih stavova o nistavilu. 

>> >Cak i oprecno Bogu, moze postojati samo u odnosu na Boga.
>>
>> Velim, nije problem to sto sve postoji po Bogu, ali po odredjenoj
>> analogiji, i kompjutorski virusi postoje u racunalu i po racunalu, ali
>> samo smetaju.
>
>Kako kome! Mozda oni su cisto zlato kao pojava da bi se razvili sigurniji i
>otporniji sistemi. 

Uzmi si ih doma. 
Fora je u tome da se onima, koji zele u Bozjoj slici stvaranja biti
analogni kompjutorskim virusima, desava to, da se pokrene antivirusni
softver i onda ih vise nece biti.

>Onaj koji ih stvara iz svoje zlobe, samo jaca one koji
>bezkompromisno zele stvoriti nesto sigurnije.
>Kao da kazes da virusi u prirodi samo smetaju i ne vidis njihovu Bozansku
>prirodu.

Da, tocno to, ne vidim njihovu Bozansku prirodu, JER ONI NEMAJU
BOZANSKU PRIRODU, oni imaju demonsku prirodu, svrha im je negacija
svega Bozanskog, smisao im je protivljenje Bogu i treba ih unistiti da
bi se Bogu sluzilo. To je jednostavna istina, i ja stvarno ne vidim
nikakvog razloga zasto je sustavno odbijas uvaziti, osim onog ocitog,
da se tebi osobno ne dopadaju konsekvence toga.

>> A cuj, ako te to veseli, mozes tvrditi da je nistavilo oblik
>> postojanja, ali ja ne bih zvao dobrim zakljuckom.
>
>Pa sunce sije jednako pravednim i nepravednim, kisa pada isto tako.

Je, a nepravedni onda idu u pakao gdje je mrak i skrgut zubi (po istom
spisu).

>> >Kao da kazes, da odsustvo Boga, moze postojati bez Boga.
>>
>> Naravno. Ali fora je u tome da nepostojanje ne postoji, u njemu nema
>> stvarnosti i ono nije. To je mjesto na koje odlazi vatra kada se
>> ugasi.
>
>Ali sam kazes da sve sto dozivljavamo od izdvojenih pojava da postoji, je
>inzinjerski privid. 

Cuj, hajdemo ovako.
Imas red i sklad koji su uvijet postojanja. Da bi bice funkcioniralo
svi njegovi dijelovi moraju skladno medjudjelovati, a i ono mora
skladno medjudjelovati s okolinom. E sad, imas neka bica koja recimo
zakljuce da je njima dosta tog sklada, i da bi oni malo nesklada i
nereda, cisto da se pokaze njihova "kreativnost", naravno razlicita od
Bozje, jer necemo valjda svi samo slijepo imitirati i slijediti, i
baviti se obozavanjem Boga - to je za luzere (Copyright (C) Lucifer,
All rights reserved). E, onda takav ide raditi sve po svome, kako si
zamislja da bi trebalo, i sav je kreativan i samostalan, i po putu
prekrsi zakon koji definira nuzne uvjete postojanja, i onda ga na putu
izrazavanja te njegove samostalnosti, kreativnosti i slobode prestane
biti, iz jednostavnog razloga sto je "samostalnoscu" od Boga isao u
samostalnost od istine, reda, sklada i vrline, i zbog silnog kaosa se
prvo poremetila njegova veza s drugim bicima, kojima bi htio vladati i
podvrgavati ih svojoj volji, i ne moze ih dopustiti da samostalno zive
i biraju oblik svoga postojanja, a istodobno se poremetila i veza
izmedju elemenata koji sacinjavaju njegovu osobnost, pa ima gadno
razjebana duhovna zbivanja, svijest mu postaje kaoticna, ispunjena sa
sve vise agresije, mrznje, prkosa, pakosti i ludila, i na kraju svaki
element njegove svijesti takodjer pozeli biti samostalan, individualan
i kreativan, i oslobodi se ropske stege koja ih drzi zajedno, i tako
se u shizofreniji njegova licnost raspadne, a nakon smrti nema vise
nicega. Jesam li sad jasan, ili trebam dubiti na trepavicama?

Obrnuta je situacija s bicem koje ne zeli biti samostalno, jer u
njegovoj samostalnosti nema nikakve radosti, nego ono svim svojim
bicem obozava Boga i zivi jedino za to da Mu moze sluziti i diviti se
Njegovoj velicini. U tom obozavanju svi elementi bica koji su
razliciti od Boga nestaju, i, paradoksalno, zbog toga sto je Bog
krajnja i jedina stvarnost, takvo bice obozavanjem poprima sve
kvalitete obozavanog, i postaje prvo veliki svjetionik Bozanske
svjetlosti, mocna uma, siroke svijesti, oceanske ljubavi i krajnje
stvarnosti. Zbog tih svojih kvaliteta privlaci druga bica koja teze
Bogu i Bozanskim kvalitetama, i tako objedinjuje ne samo svoju svijest
s Bozanskom, nego djeluje i kao faktor reda i kohezije unutar svijeta,
gdje povecava sklad i red medju bicima, i tako povecava mjeru u kojoj
se Bog ocituje u svijetu. Osim, dakle, sto sam postaje Bozanskim, on i
svijet cini Bozanskim. On, dakako, ne misli da on nesto cini i jest,
jer je jedini koji jest Bog, i sve sto on cini je Bozansko i od Boga,
i zato ni o sebi ne moze govoriti kao o razlicitom od Boga, jer bi to
bila laz, a on laz ne moze izreci jer je protivna njegovoj naravi.
Njega mrze i protive mu se oni koji su utemeljeni u lazi i iluziji, i
ljubomorni su na njega zato sto njemu uspijeva ono u cemu su oni
osujeceni, i definiraju se kao suprotnost njemu, rugajuci se svemu sto
on predstavlja, te u svojoj zabludi ne biraju sredstva kojima ce mu se
protiviti, sto nema nikakvih losih posljedica po Bozansko bice, ali
demonska bica time dodatno ubrzavaju proces vlastite propasti i
raspada.

>Bitan je razvoj koji mozemo ostvariti u tom inzenjerskom prividu. Ne shvacam
>kako da mrak manje volim od svjetlosti, kad mi mrak pomaze da vidim
>svjetlost.

Ako volis svjetlost, volis je stoga sto je mraku suprotnost. Daj malo
razmisli prije nego ides nesto napisati. Problem je sa ovim svijetom
taj, sto su sve stvari definirane kroz vlastite suprotnosti, do te
mjere da ljudi gube dodir s visim razinama postojanja u kojima su
stvari samoosvijetljene i definirane su kroz vlastito blazenstvo i
stvarnost, a njihove suprotnosti nema, jer je njihova stvarnost takva,
da sve ostalo porazava i nad time stoji u trijumfu. Na najvisem obliku
postojanja postoji samo Bog, jer nicemu drugome tamo nema mjesta. Na
najnizem obliku postojanja, kakav je na ovom svijetu, na istom mjestu
mogu postojati i Bog i vrag, a stvarnosti ima toliko malo, da cak ni
razlika nije pretjerano ocita - Bog veli "ja sam Bog", vrag veli "ovo
je lazljivac, nemojte mu vjerovati i slusati ga", a priroda svijeta je
tako slabasna da vrag tu uopce moze postojati i izricati svoje lazi, i
nije smjesta negiran u svojoj biti, sto bi mu se desilo da je to
probao reci na samo jednoj razini vise - sto je jamacno i razlog zasto
se mota ovdje.

>Bez mraka bi bio izgubljen. 

Ma fakat, bez mraka (metaforickog) bi sve stvari u tvom duhu
osvjetljavala savrsena istina njihove naravi, i nista ti ne bi bilo
sakriveno. Dakako, tada ne bi morao po svojim sklonostima razlikovati
svjetlost od tame, pa ne bi postojala mogucnost niti da proslavis Boga
tako sto si Ga uvijek odabrao, cak i u teskom okruzenju tame, a ne bi
postojala ni mogucnost da odaberes tamu misleci da je svjetlost,
misleci da se bez nje ne moze, i tako zatamnis svoju svijest u toj
mjeri, i naviknes svoje oci na tamu u toj mjeri, da ces od svjetlosti
bjezati jer ce ti donositi bol, na jednak nacin na koji Bozja
svjetlost nanosi bol demonima, i oni je mrze i na nju sikcu svoje
pakosne lazi.
Jebem ti se u mrak, nosi si ga doma, meni ne treba i samo mi smeta.

>Ionako je sve to nevazno u odnosu na Boga a

Nevazno je u odnosu na Boga, ali ti zato mozes najebati. Bog ne moze.

>Nije mi jasno kako Bog ne moze komunicirati sa onim sto je sam stvorio,
>omogucio?

Pitanje je zasto ono sto je stvorio ne zeli komunicirati s Njim?

>Kako je moguce da osjeca odvratnost prema nestvarnom, kad je nestvarno On
>stvorio.

Ma nije On stvorio nista, Bog ne moze stvarati. Bog je sveobuhvatna
krajnja stvarnost, i na nju se ne moze nista dodati. Postoji samo
mogucnost stvaranja perspektive opazanja u kojoj bi se opazale stvari
razlicite od Boga, alternativne Bogu. Jedna od tih mogucnosti je
nistavilo. 
Moje je misljenje da ovako nista neces shvatiti, jer kreces od krivih
pretpostavki, nisi se bavio yogom i um ti je ispunjen zeljama da
stvari budu ovakve a ne onakve, i sve dok je tako, ovo sto ja pisem je
kao da gluhome velim "dobro jutro".

>> >Da bi bilo
>> >odsustvo, neophodno je da imas prisustvo.
>>
>> Pa da, imas Boga kao onog po kojemu sve postoji, i nistavilo kojeg
>> nema, pa ukoliko zelis biti u punini, okreni se Bogu, a ukoliko zelis
>> ne biti, okreni se sebi.
>
>Punina je u svemu. 

Punina je jedino u Bogu, i nigdje drugdje. Izraza te punine ima
mnostvo, ali isto tako ima mnostvo njenih ne-izraza.

>> Je, ali to znaci da ako nisi utemeljen u tom Jednom, ne postojis,
>> odnosno nisi.
>
>Sve je istina ali ne razumijem Boga koji dio svoje tvorevine ne voli, 

Fora je u tome da dio tvorevine ne voli Boga. Bog ne voli nikoga i
nista, Bog je krajnji predmet teznji i krajnje ispunjenje, krajnje
blazenstvo, a koliko si u Njemu utemeljen, toliko imas ljubavi i
ispunjenja, i onda mislis "Bog me voli". Nije istina, nego si ti
odabrao Boga, koji je stvarnost, istina, ljubav, spoznaja i vrlina, da
nabrojimo samo Njegove nize kvalitete. Koliko si u Bogu, toliko imas
ljubavi, a koliko nisi, toliko si prazan.

>kada
>je cijela tvorevina sklad i upravo tako skladna omogucuje nama da dozivimo
>sebe i odredimo sebe, tko sam ja ili tko ja zelim biti. 

Je, a daj sad malo razmisli o tome da je moguce odabrati i totalnu
suprotnost Bogu, sto je totalni kurac, da se blago izrazim.

>Ako zavrsim u paklu
>paklenom, ma savrseno ako sam to sam punim plucima odabrao, svaki udarac
>bicem je premalo koji dobijem. 

Nema u paklu udaraca bicem, ima samo unutarnje praznine koja izjeda u
pakosti i mrznji, prije nego prestane biti.

>Ako zavrsim u raju jos bolje, ali ne zelim
>birati zbog straha jer to je kukavicki dvolicno. Ako osjetim strah, upravo
>tamo idem da konacno tog andreja porazim ili da otkrijem da je i to privid.

Pa ne velim ja da treba odbaciti pakao iz straha, nego iz dobrog
ukusa, naime pogledaj si Tomislava, to je pakao, a on je tek poceo
kako spada padati u njega, jedino sto je vec presao tocku nakon koje
mu nema povratka. Pogledaj si ga i razmisli zelis li to biti. Ne
zelis, jer je to sranje. Frajer je mentalno lud, zivot mu je razjeban
skroz naskroz, rastrzan je nizim strastima poput mrznje i pakosti, i
"zadovoljstvo" nalazi u pokusajima da zbuni ljude i odvrati ih od
Boga. Pa ne treba ti nikakav strah da bi se odlucio za suprotnost
tome, treba ti dobar ukus i osjecaj za estetiku, to je posve dovoljno.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org