X-Ftn-To: Vladimir Danani? 

Vladimir Danani?  wrote:
>    To nije sporno. Dodao bih da se ni?ta ne doga?a bez valjana razloga.
>    Ova tvrdnja je prihvatljiva ?ak i ?ovjeku koji priznaje samo prirodne
>    zakone, odnosno koji ne prihva?a nikakvu metafiziku.

Sumnjam, naime takvi se najcesce pozivaju na teoriju kaosa, i tvrde
kako je prividni red tek aproksimacija stvarnog nereda, pri cemu se
cesto spominju Heisenberg, Bohr i slicna ekipa.

>   nekomu tko to uporno pori?e?). Ovim primjer?i?em ?elim samo iztaknuti
>   va?nost materijalnih dokaza. Materija se u ovomu svijetu smatra
>   objektivnom (ma ?to to zna?ilo). 

Dokazati nesto sto implicira prvenstveno nematerijalnu komponentu
nekome tko priznaje samo materijalnu nije moguce, odnosno, svaki moj
argument on moze odbiti prihvatiti. Ja mogu reci da sam sretao mnostvo
ljudi cije je sadasnje stanje ocito uzrokovano u njihovim prethodnim
zivotima, mogu navesti mnostvo argumenata poput ljudi koji su se
prisjetili svojih proslih zivota i koji su izricali detalje koji su se
mogli provjeriti, a koje nisu mogli nikako drugacije saznati, ali
netko moze odbiti povjerovati u te argumente. Ja po tom pitanju
zakljucujem da ja ne mogu nekome iznijeti toliko argumenata koliko ih
on moze odbiti prihvatiti, pa taj zadatak drzim uzaludnim, pogotovo u
svjetlu cinjenice da i dan danas imas ljudi koji iz nekih svojih
razloga odbijaju povjerovati u jasne i dokazive cinjenice poput one da
je Zemlja okrugla, da se Zemlja okrece oko Sunca, da je Sunce vece od
Zemlje, da su ljudi bili na Mjesecu, i da su zvijezde u stvari jako
velika a jako daleka nebeska tijela po naravi slicna Suncu. Ako ima
onih koji nece povjerovati u stvari za koje postoje jaki materijalni
dokazi, nemam razloga vjerovati da netko nece odbaciti argumente koji
nisu toliko cvrsti i direktni. Ja sam naime razgovarao s ljudima koji
su osporavali moje argumente o postojanju Dopplerovog efekta, tako da
sam navikao na svasta i nemam neke posebne zelje nekome nesto
dokazivati, i ne vjerujem u apsolutnu snau dokaza. Cak i neporecive
dokaze je moguce odbaciti ukoliko ih netko nije u stanju shvatiti, ili
to ne zeli, a u podrucju duhovnosti je dokazni postupak daleko
suptilniji, i materijalni dokazi su manjina.

>   Konkretno, u ovoj pri?i o
>   reinkarnaciji logi?ki se mo?e izvesti zaklju?ak da, pod predpostavkom
>   da reinkarnacija postoji, mora postojati *ne?to* ?to je nedvojbeno
>   isto u barem dva, ili vi?e, vrjemenski i prostorno podpuno nepovezanih
>   ljudskih ?ivota. To *ne?to* recimo da se zove jastvo. Pitanje je
>   vrlo jednostavno--ima li jastvo nekakav svoj "DNK", koji se na neki
>   na?in o?ituje u materijalnomu svijetu, i koji se mo?e ustanoviti
>   na sli?an na?in kao i ovaj uobi?ajeni DNK, kojim se puno toga mo?e
>   dokazati glede identiteta odre?ene osobe?
>   Ili druga?ije: postoje li, i ako postoje koji su, materijalni aspekti
>   jastva?

Kratki odgovor: to se ne moze ustanoviti fizickim sredstvima.
Dugi odgovor: Jastvo nije razlicito za dva bica, jer je Jastvo u sebi
nepodijeljeno, jedno u svim bicima, a prividna podjela se opaza zbog
podjele tijela. Upanisadski argument spominje mnostvo refleksija
jednog Mjeseca na raznim vodenim povrsinama kao analogiju, te jedan
prostor podijeljen raznim posudama, kao i prividno odvojene valove na
jednom moru. Razlika medju bicima je u transparenciji energetskih
tijela nacinjenih od supstancije razina stvarnosti nadredjenih
fizickoj, dakle razlikuju se primjerice kauzalno, mentalno, astralno,
pranicko i na kraju fizicko tijelo. 
Pojednostavljeno receno, bica se utjelovljuju kad je utjelovljenje
nuzno po karmickom zakonu, odnosno kad karma "dozrije" i krene se
ocitovati. Tada po zakonu rezonancije osobna karma bica pronadje
idealno mjesto i uvjete svog ocitovanja, i tako se karmicko tijelo
bica poveze s fizickim tijelom bica koje je upravo zaceto, gdje su
zacece i utjelovljenje rezonancijom povezani dogadjaji. Identitet bica
je moguce ustanoviti suptilnijim nacinima, pronalazenjem njegove
osobne "mantre", odnosno jedinstvenog identifikatora, ali problem je u
tome da se bice ocitovanjem karme moze dostatno promijeniti da cak ni
to nije moguce napraviti. Primjerice, ocitovanje jako teskog karmickog
tereta moze posve razbiti dusu pojedinca na nekoliko nizih bica, koja
se posebno i odvojeno inkarniraju. Isto tako, moguce je da se
inkarnacijska linija pri silasku zbog nekog razloga podijeli, pa onda
imas nekoliko bica koje dijele isto kauzalno, mentalno i ponekad
astralno tijelo, a imaju odvojena pranicka i fizicka tijela - primjer
za to su jednojajcani blizanci, cija je karma prakticki identicna, i
to je dokazano na primjeru slicnosti zivotnih dogadjaja takvih
blizanaca, sto nije na kvalitetan nacin objasnjivo materijalistickim
teorijama. To je dobar, iako posredan dokaz o funkcioniranju karme.
Ipak, imam dojam da fizickim sredstvima ne bi bilo moguce dobaviti
neposredan dokaz o tome kako dusa napusta jedno tijelo i utjelovljuje
se u drugom, a iz nekoliko razloga. Jedan je taj, sto dusa u procesu
dezinkarnacije i inkarnacije nadilazi fizicki plan, a time i
materijalne metode opazanja. Drugi je moguce veliko vremensko
razdoblje izmedju dva utjelovljenja, kao i veliki raspon mogucih
mjesta i uvjeta ponovnog utjelovljenja. Ukratko, dokaz ne moze biti
dobavljiv fizickim sredstvima.

>   Prihvatim li ovo kao istinu, moram konstatirati da je tu rije? o
>   neobi?no preciznoj mehanici. 

Da, to mora biti tako, i ta mehanika nuzno mora nadilaziti prividno
kaoticna nacela kvantne mehanike i Heisenbergovu "neodredjenost", jer
je inace ne moze biti.

>   Naprimjer, u nekoj zrakoplovnoj
>   katastrofi istodobno, i na istomu mjestu, pogine dvjestotinak
>   ljudi, razli?ih ?ivotnih dobi, spola, podrijetla, jezika i kulture,
>   me?usobno podpuno nepovezanih (barem prividno nepovezanih) bilo kakvim
>   krvnim vezama, podpuno razli?itih ?ivotnih pri?a. I svi oni su, ba?
>   tada i ba? tamo, zajedno primili pla?e za svoja nedjela iz svojih
>   pro?lih, ili ovih, ?ivota.
>   Uob?e, kak' to ide s kolektivnim stradanjima? Zar Bog sakupi odre?eni
>   veliki broj ljudi, koji su svi zaslu?ili nekakvu groznu kaznu za
>   svoja grozna nedjela, i onda ih uni?ti?

Mislim da nista od toga nema veze s Bogom - to prirodne zakonitosti
djeluju na savrseno uravnotezeni nacin, a taj nacin je utemeljen u
dubljem redu koji je pak utemeljen u Bogu. Bog je dakle izvor reda,
ali se ne bavi uvodjenjem reda u svijet. Svijet je vec i samim time
sto je utemeljen u Bogu savrseno uredjen.

>   Sjetih se pri?e o Sodomi i Gomori.
>   Što je s onima koji su sredstvo provedbe kazne? Naprimjer, pilotima
>   koji su bacili atomske bombe na Hiroshimu i Nagasaki?
>   Mo?e li tko uob?e po?initi ikakav zlo?in? Jer, ako su ?rtve odre?enoga
>   zlo?ina samo primile svoju pla?u, u ?emu je krivnja zlo?inca?

Nuzan uvijet karmicke retribucije je svijest, inace dolazimo u cudne
situacije po kojima bi more trebalo biti karmicki kaznjeno zato sto se
netko u njemu utopio, ili kamen zato sto je nekome pao na glavu i ubio
ga. Netko ce biti kaznjen ili nagradjen zbog onoga sto je zelio
napraviti, odnosno zbog svojih namjera i sklonosti svijesti, a ne zbog
samog djela. Mozda je netko namjeravao napraviti neko dobro, pa je to
izaslo na zlo - on dakako nece biti kaznjen. Isto tako, ako je netko
namjerio uciniti zlo, pa je to usprkos njemu izaslo na dobro, on ce
biti kaznjen za zlo koje je zelio uciniti, a ne nagradjen za dobro
koje je ispalo. 
Netko, dakle, moze ici u crni pakao zato sto je namjerno uvrijedio
nekoga u kome je prepoznao vrlinu i dobro, jer je time namjerno
odbacio sve sto taj predstavlja, a moze ici u raj zato sto je ubio
tisuce ljudi u ratu, ako je to cinio u nesebicnoj zelji da obrani
svoju zemlju od napadaca.

>   Dobro, ti si prista?a metafizi?ke precizne mehanike. 

Tocno. Smatram da su karmicke zakonitosti egzaktne i precizne, iako
iznimno slozene. Analogija je s prognozom vremena: zakonitosti koje
djeluju u atmosferi i morima jednostavne su i egzaktne, ali u praksi
moze postojati ogroman broj medjudjelujucih sila, te je tesko vrsiti
predvidjanja, iako nije ukljucen nikakav neshvatljivi faktor.

>   Ali, da bi se
>   ne?ije nekakvo djelo moglo nazvati zlo?inom, mora postojati netko
>   tko je ?rtva zlo?ina. 

To uopce nije potrebno - bitna je namjera da se ucini dobro ili zlo,
jer je bitno kako se covjek odredi, sto on zeli biti, i iza cega je
stao svojim djelovanjem. Posve je nebitno sve ostalo, odnosno, ako i
nije nebitno, marginalno je. Postoje, dakako, nize zakonitosti po
kojima nije bitno znanje o tome da se cini dobro ili zlo, jer cin sam
po sebi nosi posljedice; primjer toga je dijete koje ce se opeci ako
stavi ruku u vatru iako ne zna da vatra pece, ili covjek koji ce
umrijeti od raka pluca zato sto je pusio, a neovisno o tome zna li ili
vjeruje li da se od pusenja dobiva rak. Ipak, to su zakonitosti tipa
da ce se jedan kamen okrhnuti ako njime udaris drugi kamen, a neovisno
o znanju mehanike.

>   S metafizi?ke to?ke promatranja, da bi zlo?in
>   zaista bio zlo?inom, ?rtva mora biti nedu?na. 

To je posve irelevantno. Naime, ako je netko zlocinac, a ja ga ubijem
misleci da je neduzan, ja cu odgovarati za ubojstvo neduzna covjeka.

>   Po ?emu je ubojica zaista ubojica, ako je, s to?ke gledi?ta karmi?ke
>   mehanike, njegova ?rtva zaslu?ila to ?to joj se dogodilo?

Pogresno je tako misliti, jer cemo doci do toga da ne treba pomagati
ljudima koji pate, buduci da su ionako sami sebi krivi, jer su u
prethodnim zivotima ili u ovom radili zle stvari, pa sada ispastaju
svoju kaznu. To je sve sigurno istina, ali nama je posve nebitno: mi
pred sobom imamo situaciju sa kojom moramo nesto napraviti, mi se
moramo odrediti prema toj situaciji. Dakle, necija karma nije nikakvo
opravdanje ni za sto, ona jedino moze biti objasnjenje. Ako je netko u
proslom zivotu napravio zlo i sad ga je udario auto, ja cu napraviti
zlo ako mu ne pomognem, neovisno o tome kakva je on osoba i za koje
djelo sad ispasta.

>> To bi bilo moguce jedino u slucaju kad bi sve bolesti imale isti
>> uzrok, ali to nije slucaj. Jedini zajednicki "uzrok" svim bolestima
>> (odnosno nuzan uvjet njihovog postojanja) je rodjenje u fizickom
>> svijetu, pa se moze reci da je krajnji lijek za sve bolesti
>> oslobodjenje od vezanosti za ovaj svijet.
>
>   Ne?to kao "budi u svijetu, ali nemoj biti od svijeta"?

Za pocetak, ali idealno bi bilo "ne budi ni od svijeta ni u svijetu".
Naime, u ovom svijetu se i svecima desavaju lose stvari, a zbog same
naravi svijeta, koja je takva, da je ovaj svijet bolje opisiv pojmom
pakao nego pojmom raj.

>> Da.
>> Zlo, kako ga ja definiram, stanje je opiranja Bogu, koji je krajnje
>> dobro.
>
>   Dodajem: zlo je od Boga uvjetovana sila, koja svojim djelovanjem
>   nastoji udaljiti ?ovjeka od Boga.

Od Boga uvjetovana? Ja bih prije rekao da zlo sa Bogom ima samo toliko
veze, koliko je potrebno da mu bude suprotnost, i da ne postoji
nikakva kauzalna veza izmedju Boga i zla. Zlo je prije nekakva
nuspojava nuznih uvjeta postojanja ovog naseg svijeta, gdje su stvari
definirane kroz svoje suprotnosti, i u kojem je Bozja prisutnost jako
"prigusena". U takvom svijetu je zlo ne samo moguce, nego i nuzno mora
postojati, i stoga i postoji. Ipak, koliko god je na ovom svijetu zlo
nuznost po prirodi svijeta, toliko je na visim svjetovima postojanje
zla nemoguce po prirodi tih svjetova - recimo, tamo ne moze postojati
nesto razlicito od istine, kao ni nesto nezbiljsko i odvojeno od Boga,
pa dakle nije moguce ni postojanje zla. U krajnjoj liniji, i po
Bibliji je vrag pao u trenutku kad je odabrao zlo, sto se prevodi kao
nemogucnost njegovog postojanja u takvom stanju na visim planovima,
cime je bio osudjen na premjestaj tamo, gdje je njegovo postojanje u
takvom stanju moguce. Kad malo razmislis, tako dolazimo i do razloga
zasto smo se mi ovdje nasli: ovo mjesto omogucuje oblik postojanja
kakav smo za sebe odabrali, sto o nama ne govori laskave stvari.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org