X-Ftn-To: Darko Majdic 

Darko Majdic  wrote:
>> U tom slucaju morat ce prihvatiti ili
>> a) da je Bog, pri stvaranju duse ex nihilo, prije njenog ulaska u
>> tijelo, stvorio dusu gresnom, odnosno DA JE BOG TVORAC GRIJEHA I UZROK
>> LJUDSKE GRESNOSTI, ili
>> b) da je dusa egzistirala prije ovog tjelesnog zivota, te u toj
>> prethodnoj egzistenciji sagrijesila.
>
>Neke su mi stvari nejasne kod nauka o reinkarnaciji:
>
>1. Da li je dusa vjecna ili samo besmrtna?
>2. Da li je dusa stvorena ili nestvorena?
>
>3. Bez obzira na to koji su odgovori na prva dva pitanja, mislim da stvar 
>stoji odprilike ovako:

Ne bi Ti bile nejasne da si procitao ono sto sam o tome pisao, u
desetak navrata, u nekoliko proteklih godina. Jednako tako, da si
procitao moju knjigu, u kojoj sam se time pozabavio, ne bi Ti bilo
"nejasno". Da ne bi bilo nejasnoca, citirat cu dio knjige koji se time
bavi:
-----
Duša i reinkarnacija

Što je duša? Koja je naša izvorna i stvarna priroda, i postoji li ona?
Je li sve po?elo našim ro?enjem, i ho?e li sve završiti našom smr?u?
Nekome, tko unato? prili?no uvjerljivim dokazima o postojanju duše
koja nadživljava smrt fizi?kog tijela (iskustva tik-do-smrti, astralne
projekcije, prisje?anja na prošle živote) ne vjeruje u njeno
postojanje, ja zasigurno ne?u pokušati nešto dokazati, jer ako je
netko odlu?io unaprijed odbaciti sve argumente, bez obzira kakvi oni
bili, ja posve sigurno ne?u mo?i ponuditi nešto što on ne?e odbaciti.
Onome, pak, kome se ?ini da bi tu ne?ega moglo biti, mogu ponuditi
nekoliko mogu?nosti za razmišljanje.
Naj?eš?e spominjana definicija duše, koja nije sama po sebi
proturje?na, jest da je duša neka vrsta duhovne ?estice, koja se
povezuje s tijelom, ali ga nadživljava. 
Takva definicija, iako sa strogo ?injeni?ne strane dvojbena,
predstavlja s gledišta prakti?ne upotrebljivosti najkorisniji radni
model, kojeg se može na smislen na?in i vrlo ukratko dopuniti tako da
odražava ?injenice u najve?oj mjeri.
Kao prvo, treba imati u vidu da se duša ne inkarnira izravno u fizi?ko
tijelo, nego pri silasku do fizi?kog tijela obla?i tijela sa?injena od
materije svih energetskih slojeva koji stoje na putu od to?ke s koje
se inkarnira do fizi?kog tijela. Najniža bi?a koja se inkarniraju u
ljudsko tijelo kao duše su definirana na astralu, dakle astral je
najviša razina na kojoj ta bi?a posjeduju svjesnu prisutnost, kao
bi?a, i na kojoj imaju definiciju sebe. Najviša bi?a koja nose ljudsko
tijelo inkarniraju se izravno iz puruše, obla?e?i sve slojeve prakrti
na putu do fizi?ke razine; takva bi?a zovu se avatarima, Božanskim
inkarnacijama. Ve?ina ljudi ne spada ni u jednu grupu, ve? se nalazi
negdje izme?u; inkarniraju se ili iz mentala, ili iz nekog sloja
kauzala; rijetke velike duše inkarniraju se iz atmi?ke ili
paranirvani?ke razine. U biti, pravilo je da duša, koja odbacuje
tijelo, odbacuje sva tijela koja ne sadrže njene stvarne elemente
li?nosti, što naj?eš?e zna?i da odbacuje sva tijela osim svojeg
najvišeg dosega, neprekidno boravi u najvišem stanju svijesti koje je
uspjela osjetiti za vrijeme svog posljednjeg života u fizi?kom tijelu.
Odluka za idu?u inkarnaciju uvijek je odluka za nastavak razvoja, za
prekid održanja statusa quo, i tada duša po?ne "rezonirati" sa oblikom
utjelovljenja koji na najbolji na?in može ostvariti njenu želju za
rastom. Kako rezonira sa situacijom sve više i više, spušta se dublje
u kreaciju, sve dok ne dostigne najvišu to?ku na kojoj je mogu?e
ostvariti takav oblik rasta; to je naj?eš?e najniža vibratorna razina
uop?e, dakle materija. Dakle ako je nešto mogu?e ostvariti u astralu,
ne?e biti potrebno inkarnirati se u fizi?kom tijelu, nego ?e najniže
tijelo duše biti ono astralno. Ako se, pak, duša treba inkarnirati u
fizi?ko tijelo, proces podudarnosti sli?nog, rezonancije sli?nosti,
bira idealno fizi?ko tijelo za takav poduhvat, dakle ono koje svojim
fizi?kim svojstvima, kao i socijalnim položajem pruža idealnu priliku
za razvoj. Budu?i da je preciznost takve rezonancije neposredno ovisna
o snazi i veli?ini duše koja se inkarnira, starije, ve?e duše odabrat
?e upravo takvo tijelo kakvo im najbolje odgovara, a koji puta ?e ga
?ak i izravno stvoriti nekim oblikom materijalizacije (bilo
materijalizacijom zigote u maternicu, bilo materijalizacijom odraslog
tijela od tvari viših energetskih razina). Slabije i mla?e duše imaju
bitno slabiju energetsku prisutnost po razinama, tako da je i
preciznost kojom biraju tijelo ograni?ena; spol duše, fizi?ki izgled,
ponekad ?ak i biološka vrsta tijela mogu varirati u odre?enom rasponu,
ali je bitno znati da je takvim dušama bilo kakvo tijelo u tom datom
rasponu dovoljno dobro za ostvarenje njihove namjere, i da preciznost
nije toliko nužna kao što je to slu?aj s naprednim, starim dušama koje
imaju to?no odre?ene misije u životu, koje uklju?uju i druge duše.
Zbog takvih okolnosti ?est je slu?aj da se inkarnira ?itava grupa
karmi?ki povezanih duša odjednom, i ostvaruje zajedni?ke namjere.
Istina je, dakle, da biramo vlastite roditelje, kao i situacije u
kojima ?emo se na?i, ali ne po kriteriju onoga što bi nama bilo
ugodno; mi izražavamo našu životnu namjeru, a Bog se brine o svemu
ostalome (ovdje je Bog mišljen u smislu dharme, dakle univerzalnog
sveprožimaju?eg zakona koji se o svemu brine i zadovoljava sva?ije
istinske potrebe).
Zaboravlja li duša u procesu inkarnacije svoju istinsku prirodu, svoju
misiju, te svoju prošlost? U jednom smislu da, ali uistinu ne. Novo
tijelo u koje se duša utjelovljuje naravno ne posjeduje sje?anja u
fizi?kom mozgu, koja bi imala veze s iskustvima prošlih utjelovljenja,
ali ?itava egzistencija duše proizvod je prošlih utjelovljenja.
Jednako kao što na fizi?kom planu nero?eno dijete u maternici prolazi
sve faze evolucijskog razvoja, tako u svom životu ?ovjek prolazi,
dakako ubrzano, sve evolucijske faze svojeg prethodnog duhovnog
razvoja, s tim da brzina tog prolaska ovisi o starosti i veli?ini
duše; starije duše ve? ?e u ranoj mladosti pokazivati razumijevanje
koje mla?e duše ne?e pokazati ni u dubokoj starosti tijela. Sje?anje
na prošle živote, dakle, ne postoji u vidu sje?anja na doga?aje, nego
u vidu osobnih kvaliteta koje se postupno kristaliziraju u životu
?ovjeka, a koje me?usobno razlikuju ljude. Ne prenose se informacije,
prenosi se mudrost, prenosi se iskustvo, prenosi se znanje o onome što
je vrijedno iskušavanja i onome što valja izbje?i. Informacije, svi
doga?aji i iskustva iz svih prošlih života, ostaju sa?uvani u Božjem
umu, kojem su poznati svi doga?aji, kao i u dubokom sje?anju duše.
Ponekad je te informacije mogu?e dovesti do svijesti za života, ali
naj?eš?e to nije slu?aj.
Toliko o gledanju na dušu kao na pojedina?ni entitet, "atomsku dušu".
Postoji i paralelno gledište, koje zajedno s ovim tvori nešto što je
sasvim blizu stvarnosti. 
Zamislimo izvor svjetlosti, sunce, žarulju ili što ve?. Uzmimo
nekoliko staklenih plo?a premazanih bojom. Posložimo plo?e jednu pred
drugu, i sve ih zajedno stavimo pred izvor svjetla. Izvor svjetla
predstavlja purušu, a obojene plo?e prakrti. Recimo da je svjetlo u
odnosu na boju korozivno, te je vremenom razlaže - za to je potrebno
dosta vremena, ali postupno boja gubi svoja svojstva i u komadi?ima
otpada. Kako boja nestaje sa stakla, tako se s druge strane po?inje
nazirati svjetlost, u to?kicama. Te to?kice svjetla na staklu
predstavljaju živa bi?a. Postupno to?kice postaju svjetlije i
svjetlije, kako se boja gubi - to predstavlja evoluciju bi?a. Kad boje
posve nestane sa svih stakala na odre?enom podru?ju, to predstavlja
prosvjetljenje bi?a, jer se njegova bit puruše, svjetla s one strane,
savršeno prenosi na drugu stranu stakla, bez mrlje. Recimo da je
svojstvo nekih plo?a takvo da se bezbojne površine stakla ponovo
oboje; to predstavlja smrt nekog od tijela bi?a. Ali na plo?ama bližim
svjetlosti bezbojne mrlje ostanu otkrivenima, i njihova otkrivenost
olakšava koroziju boje na udaljenoj plo?i, tako da ?e se uskoro na tom
mjestu boja ponovo oljuštiti; tako se bi?e reinkarnira, preuzima novo
tijelo.
Ali u svemu tome, privid je da je bi?e svijetla površina na staklu,
bezbojna mrlja. Bi?e je svjetlost s one strane stakla, uvijek i u
svemu tome, neovisno o igri svjetlosti na staklima. Svjetlost s one
strane istinska je stvarnost u svim bi?ima, sunce koje sja podjednako
dobrima i zlima.
----
"Pristup Yogina", Copyright (C) Danijel Turina, All rights reserved.

>Sto se, pak tice nauke KC o istocnom grijehu, shvatio si je vrlo povrsno. 

Shvatio sam je ja u cijelosti, samo sto je to obicna pizdarija.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org