Bas si nesto mislim, sigurnost i samopouzdanje su vrlo zanimljiva
stvar. S jedne strane imas tipa koji kurca ne zna, nikad nista nije
vidio sto mu nisu pokazala najgrublja osjetila, nista suptilno nije u
stanju shvatiti, a ima samouvjerenosti za popizditi, prakticki niceg
osim samouvjerenosti u takvome nema. S druge strane, gledam kako ja
razmisljam: citavo vrijeme preispitujem nekakve svoje stavove, do
toliko bolesne mjere da cu dva tjedna nakon sto sam s Bogom bio na
kavi sumnjati u svoje iskustvo, kao, a sto znas, to je ipak samo
nekakvo sjecanje, mozda se krivo sjecam, mozda ovo, mozda ono. Napisao
sam hrpu knjiga u kojima sam izlozio sve relevantne argumente koji bi
ikome uopce mogli pasti na pamet, ali ne, pojavi se nekakva budala na
newsima i ja sad imam potrebu ponovo izlagati iste argumente kakve sam
vec napisao u "materijalu", a zasto, zato sto ja nekako smatram da
uvijek ponovo trebam neke stvari objasnjavati i dokazivati. Ma hocu
vise kurac, nema teorije da to vise idem raditi, povlacim se s newsa,
na yoga forumu cu odgovarati na relevantne stvari, ali vise mi ne pada
na pamet ikome obrazlagati nesto sto ne shvaca; postoje knjige, unutra
su objasnjenja, citajte. Tko nece citati, nece znati, i to je to.
Bas gledam dokle ide to moje bolesno preispitivanje, nasao sam desetke
primjera gdje mi dodje totalno blesavi tip bez ikakve pameti, znanja i
duhovne suptilnosti, prosere nekoliko totalnih gluposti, i sad se ja
spustim na njegovu razinu i iz te pozicije idem s njim razgovarati -
pa, vec i time sto sam to napravio, sebe sam odrezao od svojih
unutarnjih resursa, buduci da se ja ne bih smio spustati na neciju
razinu, nego eventualno njega podici na svoju. Ali ne, onda ja pocnem
brijati nesto na temu da bi ljudima trebalo pomagati, da sam ja tu da
bih njima pomogao da shvate, i tome slicno. Kao da cu ikome biti od
koristi ako se spustim na njegovu razinu; mozes misliti. 
Jedino zalim sto "materijal" nije tiskan u obliku knjige, da mogu
ljudima reci neka si to procitaju, ali nema veze, uskoro ce valjda
biti, a do tada, oni koji su na yoga listi, imaju URL i citali su
tekst jos dok sam ga pisao. 
Stvarno vise nemam nikakve volje sudjelovati u raspravama ovog tipa;
zadnja situacija u kojoj sam bio sretan zbog toga sto imam on-line
vezu s ljudima je bila prije par dana, kad me je neki Amerikanac pitao
kako da si uravnotezi energetsku rotaciju u podrucju ajna cakre, pa
sam skoro svrsio od gusta, po sistemu, hajde konacno da me netko
pametan pita nesto pametno, i da ne moram bas citav zivot odgovarati
totalnim idiotima na proizvode njihovih bolesnih mozgova. Uglavnom,
jasno mi je zasto je Ramakrishna Nareni, kad ga je prvi put sreo,
rekao: "Konacno si stigao! Sad konacno imam kome povjeriti svoje
misli! Bilo je okrutno od tebe sto si me pustio cekati toliko dugo.
Moj um je gotovo posve unisten slusanjem gluposti svjetovnih ljudi."
Tako se i ja nekako osjecam, totalno sam traumatiziran slusanjem
idiotarija kojima se domisljaju budale, vec sam se navikao na to kao
magarac na batine, i samo cekam kad ce doci sljedece sranje te vrste.
Sva sreca da tu kraj sebe imam Romanu, koja me povremeno pita stvari
tipa "zbog cega se za kauzalno tijelo u Vivekacudamani kaze da je
anandamaya", pa se malo prisjetim da postoje ljudi koji se bave vrlim
stvarima, a ne samo poremeceni psihicki bolesnici, i malo zivnem, jer
sam inace toliko zatrovan slusanjem i gledanjem gluposti, da je samo
pitanje kad cu od svega toga popusiti organsko ostecenje mozga, pa cu
i ja postati glup, zao i lud kao i oni koje slusam i gledam. Sad sam
se nedavno prisjetio da postoje ljudi koji se bave yogom i da postoje
stvari iznad nizeg astrala, kad je Felix poceo raditi s vajrom, pa sam
i s njim mogao pricati o necemu pametnom za promjenu, umjesto da
lijecim frustracije hrpa budala koje su starci sjebali po pitanju
vlastite vrijednosti pa sad idu okolo i dokazuju se, ili im je pak
proljece aktiviralo hormone pa samo gledaju s kim bi se mogli
pojebati. Stvarno sam vise bolestan od svega toga, osjecam se kao
Frodo iz gospodara prstenova, onda kad veli da je ranjen prokletim
nozem, i zalcem, i dugim nosenjem tereta, i da ne zna kako ce od svega
toga ikada naci mir. Jako mi je dobro poznat feeling. Ovaj svijet je
totalni pakao u kojemu vecinu stanovnistva cine totalni mrakovi,
blesave zivotinje koje idu okolo i krice kad je nogometna utakmica, a
razina suptilnosti im je "hrvatska hrvatska". I onda ja tu dodjem i
pricam ljudima o obliku fokusa svijesti kakav treba imati da bi se
osjetilo predanost Bogu, na svijetu na kojem ce se vecina totalno
sablazniti vec i na samu ideju da bi se s Bogom uopce moglo stupiti u
dodir, koliko su ogrezli u bezboznosti i zaboravu istine.
Fakat cu poludjeti ako se to ovako nastavi.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org
Books:    http://www.ouroboros.hr