X-Ftn-To: Never 

acenever@hotmail.com (Never) wrote:

>To su termini tipa astral u svim oblicima.
>Krvari ti astral,sjeban ti je astral,tvoj astral,moj astral,astral ovo
>,astral ono.
>Zelio bi da mi netko (poradi izbjegavanja zabune) opise na sto tocno
>misli i o cemu se radi.
>Molim bez nepotrebnih digresija i konkretno da svi lijepo razumiju.

Astralna razina
----------------
Tre?a razina po redu, brojeno odozdo prema gore, jest astral[1],
podru?je uma želja (u ezoterijskoj terminologiji još postoji naziv
kama-manas, što u prijevodu zna?i "želje-um", dakle um želja, um koji
je obojen žudnjom). Astral je podru?je slika, utisaka, želja, težnji,
strasti, dojmova. To je podru?je kontrole, volje, usmjerenja i
upravljanja. Sve slike i utisci koji mogu unutar duha postojati
razdvojeni od stvarnosti jesu astral. Sam naziv "astral" je pomalo
?udno odabran - ne samo da se rabi u sasvim razli?itim zna?enjima,
nego je i ne-deskriptivan; kama-manas je bitno sretnije rješenje, ali
budu?i da nije u dovoljnoj mjeri rasprostranjeno, zadržat ?u se na
pojmu "astral". Problem u svakom pokušaju govora o astralu predstavlja
?injenica da se radi o razini koja u mnogobrojnosti svojih aspekata,
te u svojoj unutarnjoj raznolikosti daleko nadilazi materiju i pranu,
a stvar se još dodatno komplicira vezom izme?u astrala i tih razina,
koje ?ine nužnim detaljan opis svih njihovih me?udjelovanja. Sva
ljudska doživljavanja astralne razine obojena su u nekoj mjeri pranom
i materijom, jer su ljudska bi?a po samoj svojoj prirodi u stanju
opažati samo ono, što na supstanciji njihovog fizi?kog tijela, dakle u
njihovom mozgu, ostavi utisak neke vrste. U višim aspektima svog
postojanja možemo dakle doživljavati stvari koje daleko nadilaze svaku
mogu?nost poimanja od strane našeg fizi?kog bi?a, ali su sva ta
doživljavanja nužno obojena i ograni?ena sposobnoš?u našeg fizi?kog
uma da ih obradi, prikaže i osjeti. Vježbom i nadilaženjem nekih
uobi?ajenih linearnih obrazaca razmišljanja i osje?anja možemo postati
sposobnima osjetiti bitno više aspekata astralne razine, ali nikada u
onoj mjeri u kojoj to uspijeva bi?ima koja ne posjeduju ograni?enja
nametnuta postojanjem nižih tijela, koja su nama svojstvena. Isto
tako, iz toga slijedi da ljudsko bi?e nikada u svim svojim aspektima
nije inkarnirano, dakle utjelovljeno u fizi?kom, ve? i zbog same
?injenice da je astralna razina po svojim osobinama nadre?ena
materiji, a niže ne može obuhvatiti više u cijelosti. S druge strane,
ve? i samo djelomi?no opažanje astrala kroz fizi?ko tijelo predstavlja
izvjestan "kulturni šok" za ljudsko bi?e koje je naviknuto na stalna
ograni?enja koja na njega postavlja inertnost materije. Budu?i da je
nosiva materija astrala, dakle supstancija od koje je sve izgra?eno, u
biti supstancija misli i želja, a ne materije i energije, ovdje važe
sasvim druga?ija pravila igre - misli i želje su gra?evna supstancija
stvarnosti! Hajdemo za po?etak razjasniti o ?emu se radi. 
Re?eno je da se ovdje radi o supstanciji osje?aja i misli. Ti osje?aji
i misli formiraju manje-više složene i jasne objekte, koji se na toj
razini opažaju posve stvarnima; želja za automobilom stvara sliku
automobila u duhu. U astralu je ta slika fizi?ka kategorija, stvarni
predmet. Mi smo navikli, budu?i da djelujemo u materiji i energiji, da
je potrebno najprije zacrtati cilj, a zatim uložiti energiju koja ?e
modificirati materiju, kako bismo taj cilj ostvarili. U komunikaciji s
bi?ima astralne razine (?emu ?emo se posvetiti tek kasnije, budu?i da
se radi o širokom i izuzetno zahtjevnom predmetu) nalazimo se u
situaciji u kojoj je namjera istodobno ostvarenje; u kojoj je ideja
identi?na realizaciji, a misao je identi?na predmetu. Želje su
istodobno ostvarenje. Dakle željom i mislima mi ve? u startu stvaramo
predmet, a potom ulaganjem energije u njegovo ostvarenje pokušavamo
taj cilj ostvariti u materijalnom svijetu. Sve želje, stanja uma,
planovi, nade i strahovanja koji se nalaze unutar našeg duha, u biti
predstavljaju fizi?ke objekte na astralnoj razini. 
Kao što i u suptilnosti materije postoje agregatna stanja (krutina,
teku?ina, plin i plazma), kao što u suptilnosti i intenzitetu prane
postoje stupnjevi, isto tako i unutar astrala postoje stupnjevi,
agregatna stanja i slojevi, ali njihova složenost je tolika da bi
mogla ?ovjeka baciti u o?aj, ako bi ih namjerio sve prou?iti. Naime
astral je ?itava jedna nova dimenzija stvarnosti; teorije o podjeli
stvarnosti na dimenzije imaju dakle itekakvog smisla. Ako uzmemo da su
visina, širina i dubina tri dimenzije prostora, ako uzmemo pranu,
dakle energetsko stanje, kao dodatnu dimenziju, onda je astral peta
dimenzija stvarnosti. Vrijeme namjerno ne brojim kao ?etvrtu dimenziju
budu?i da držim kako je vrijeme svojstveno svim ostalim dimenzijama
kao posebna veli?ina, a osim toga protjecanje vremena je subjektivno
izrazito razli?ito na razli?itim razinama, tako da ?u ga ovdje ?isto
zbog jasno?e i razumljivosti izostaviti iz razmatranja; ?itava
situacija je, naime, i bez njega beznadno složena.
Osim što se o astralu može govoriti kao o dodatnoj dimenziji
stvarnosti, o njemu se istodobno može govoriti i kao o ?itavom
neovisnom svemiru, sa potpuno razli?itim kriterijima prostora, vremena
i stvarnosti od onih poznatih na nižim razinama. O ?emu se radi? Ako
imamo u vidu da su u astralu misli i želje gra?evni objekti
stvarnosti, onda je jasno kako misli i želje razli?itih bi?a mogu
stvarati ?itave svjetove, koji svi zauzimaju isti "prostor", u kojima
vrijeme ne te?e jednakom brzinom nego je ovisno o stanju duha tvorca
tih svjetova, i ?ija dora?enost izravno ovisi o sposobnosti njihovog
graditelja da uobli?i svoje želje i misli na jasan i složen na?in.
Isto tako, u astralu je i promjena fizi?ke lokacije stvar želje,
usmjerene volje. Dovoljno je poželjeti biti na drugom mjestu i istog
smo ?asa na njemu, promjena lokacije je trenutna. Za bi?a koja su
navikla putovati procesom, a ne namjerom, to je veliki šok, i sasvim
je ?esta situacija da neizvježbana bi?a u svojem dodiru s astralnim
svijetom ogromnom brzinom ?itavo vrijeme mijenjaju fizi?ki položaj, ne
shva?aju?i u cijelosti prirodu onoga što se dešava. Ali to i nije
najgore od svega; ako znademo da su u astralu misli djelovanje, ako je
želja ostvarenje, zamislimo kakav je užas u stanju po?initi
neizvježbano bi?e koje svojim nekontroliranim mislima i željama
mijenja stvarnost oko sebe. Mišljenjem o nekoj osobi mi doslovno
primjenjujemo na nju svoju volju, i izricanjem unutarnjeg suda
uobli?avamo je u kalup. Izricanjem sudova mi doslovno silujemo druge,
vršimo jasan ?in nasilja. A da ne govorimo o ja?im oblicima nasilja,
kakav je recimo zla namjera usmjerena prema drugom bi?u, želja za
njegovim uništenjem i sli?ne. Doslovno možemo mislima i željama parati
astralna tijela drugih bi?a i ubiti ih, ako ova nisu u dovoljnoj mjeri
izvježbana ili voljna da se od takvog nasilja obrane. Radi zaštite
bi?a astralne razine od takvih oblika zlouporabe postoje nadglednici,
takozvani ?uvari pragova. Takva bi?a spre?avaju nezrelim, nespremnim i
nerazvijenim stvorenjima pristup u otvoreni astral. 
Postavlja se logi?no pitanje gdje se nalaze bi?a, koja koriste
supstanciju astrala, dakle misli, osje?aje i želje, te razli?ite
stvarala?ke namjere, ako im nije dopušteno slobodno kretanje u
otvorenom astralu. Odgovor je prili?no logi?an: u svojem osobnom
astralu. Osobni astral je "mjehur" od astralne supstancije, astralno
tijelo bi?a, u kojem su sadržane njegove osobne fantazije, želje,
vi?enja svijeta, maštanja i planovi. Takvo tijelo od želja-misli
svojstveno je svim nerazvijenim bi?ima, i predstavlja jednu vrstu
astralne maternice, osobnog svijeta u kojem bi?a žive i razvijaju se
prije nego se uzmognu roditi u otvorenom astralnom svijetu. 
Ti mjehuri nikada nisu u cijelosti izolirani i izdvojeni od ostatka
astralnog svijeta; naprotiv, povezani su mnoštvom niti, veza od
astralne tvari, koje spajaju astralna tijela bi?a koja uspostavljaju
dodir jedna s drugima, te s razli?itim ograni?enim aspektima astralne
stvarnosti, s kojima su ta bi?a u stanju stupiti u dodir. Sve
me?usobne veze bi?a uspostavljaju se samo obostranim pristankom.
Znanje o tome je od izuzetnog zna?enja, predstavlja doslovno dragulj
kojeg treba ?itavo vrijeme imati u svijesti - nitko, naime, s nama ne
može niti stupiti u dodir, a kamo li raditi nam zlo, bez našeg voljnog
pristanka. To zna?i da je dovoljno samo poželjeti da s nas spadnu sve
veze koje nisu za najviše dobro nas i drugih, i to ?e se istog ?asa
desiti. Jedini problem je u mogu?em, dapa?e prili?no ?estom vjerovanju
kako su stvari koje nam ?ine zlo u stvari za naše dobro, te da su zle
stvari koje ?inimo drugima u stvari za njihovo dobro. Zato se kaže
kako je put u pakao poplo?en najboljim namjerama. Veze izme?u bi?a
uspostavljaju se tako što jedno bi?e pomisli na drugo; budu?i da svako
bi?e ima svoj "okus", "mantru", "ime", naša misao s okusom tog bi?a
posegne i dotakne astralno tijelo drugog bi?a, gdje može biti
prihva?ena ili odbijena. Misao koja poseže ka drugome može se gledati
kao nit koja spaja bi?a - ?vrsto?a i debljina niti ovisna je o snazi
osje?ajne i misaone veze me?u bi?ima. Takav "zaziv" koji ima za cilj
uspostavljanje veze s drugim uop?e ne mora biti ograni?en samo na
astral, naime ako se priziva "ime" bi?a koje se nalazi u razinama
iznad astrala, ako zaziv rezonira s tom razinom, može se s tim bi?em
do?i u dodir. Zato se ispravno kaže da se zazivanjem Božjeg imena
postiže oslobo?enje. Naime, sposobnost "izgovaranja" Božjeg imena
zna?i prizivanje Boga u vlastitu svijest, i ako smo u vlastitoj
svijesti u stanju prizvati Boga, ako smo u stanju posegnuti prema Bogu
i dohvatiti ga, samim tim ?inom digli smo svoju svijest toliko visoko,
da sama sposobnost da se takvo nešto u?ini predstavlja osobinu
oslobo?enja. Ispravno je dakle re?i kako oni koji su postigli
oslobo?enje mogu zazivati Božje ime, dok to ostali ne mogu. Ve?ina
bi?a zazivanjem Boga u stvari zaziva nešto na nižoj razini, ali ?esto
iznad one na kojoj se oni sami nalaze, tako da je takav zaziv ipak u
pravilu od koristi; iako se njime ne priziva Bog, opet takav zaziv
?esto nailazi na blagotvoran odgovor iz svjetova an?ela i sli?nih
visokih bi?a. Zbog tog se razloga u nekim religijama i vjerovanjima
tolika važnost posve?uje mislima i govoru; o ?emu mislimo i govorimo,
s tim dolazimo u dodir, i to prizivamo u vlastitu svijest. 
Kad govorimo o uspostavljanju veza s drugim bi?ima, ipak treba imati u
vidu da je ve?ina ljudi toliko obuzeta sobom, da nikada i ne
uspostavlja stvarne veze sa stvarnim bi?ima, nego u svojem astralnom
mjehuru stvara slike, doga?aje i stanja koje drži stvarnima, i koje u
sebi poistovje?uje sa stvarnoš?u. To je možda i sre?a, jer nije ugodno
ni pomisliti što bi bi?a, koja su u toj mjeri obuzeta sobom da uop?e
ne opažaju druga bi?a kao stvarna, nego više kao predmete i objekte
koje treba iskoristiti i kojima treba manipulirati, bila u stanju
?initi tim drugim bi?ima da su u stanju s njima do?i u dodir.
Tragedija nižih razina, dakle fizi?ke i prani?ke, jest u tome što
omogu?uju takav dodir, dakle poistovje?enje stvarne druge osobe sa
slikom unutar vlastitog astralnog tijela. Tada imamo primjere užasnog
postupanja prema drugim bi?ima, prema kojima se odnosi kao prema
predmetima, nikada ih se uistinu ne osje?a, nego se na njih
projiciraju vlastite frustracije i unutarnji mrakovi. Takav oblik
projekcije proizvodi užasna djela i nesre?u na svijetu. Naime kad bi
se druge prihva?alo kao druge, onda se nikada njima ne bi pokušavalo
upravljati na na?in na koji upravljamo vlastitim unutarnjim slikama,
nego bi se prema njima odnosilo s prihva?anjem, uvažavanjem i
štovanjem. Bez fizi?kog i prani?kog tijela, nikakav dodir izme?u druge
osobe i takvih unutarnjih slika ne bi bio mogu?.
Isto tako treba imati na umu da postoji i obrnuti postupak: da su
ljudi privu?eni drugima upravo zato što u njima opažaju osobine koje
njima samima nedostaju, koje im trebaju. Zato se "zaljubljuju" u
druge, ostaju s njima dok ne nau?e potrebnu lekciju ili dok ne razviju
željena svojstva, a tada drugoga napuštaju kao nezanimljivog. To je
loš na?in postupanja, bolje je naime u vlastitom astralu osvijestiti
idealnu osobu/osobinu, i postepeno je usvojiti i integrirati u sebe,
pa tada ne?e biti potrebe za projiciranjem vlastitih nedostaju?ih
dijelova na druge.
?est primjer takve projekcije jest projekcija vlastitih elemenata
li?nosti spola suprotnog od spola vlastitog fizi?kog tijela na osobu
"savršenog ljubljenog/ljubljene", ili identifikacija vlastitog
"nedostaju?eg spola" s roditeljem suprotnog spola prema kojem se mjere
"idealni partneri". Lijek za taj problem je prepoznati ono što smo
izmjestili iz sebe i dali drugome, vratiti taj izgubljeni element
li?nosti, prepoznati ga kao svojeg i kao sebe, i u sebi prona?i
cjelovitost. To je jedan oblik unutarnje tantre: sjedinjenje sebe-žene
i sebe-muškarca, vo?enje ljubavi izme?u ta dva aspekta osobnosti i
njihovo sjedinjenje. Tada ?emo biti u stanju osjetiti drugoga, bez
projekcije, stvarnu osobu, i ako se tada razvije ljubav izme?u osoba,
potpunih osoba, a ne ljubav prema vlastitim nedostaju?im osobinama,
tada ?e ta ljubav biti mo?na i postojana, utemeljena na stvarnim i
?vrstim temeljima, i rezultirat ?e trajnim zajedništvom. Nekako mi se
?ini da bi seksualna veza izme?u dvoje iznutra upotpunjenih ljudi
mogla biti daleko najbolja, budu?i da bi bila utemeljena na ljubavi
prema osobi, a to u svakom slu?aju daleko nadilazi glad za vlastitom
potpunoš?u, kakva obi?no tvori burne, ali plitke i kratkotrajne veze. 
Astralna razina je me?u ljudima duha op?enito na zlu glasu, a sada ?e
se vidjeti i zašto. Naime o?ito je da unutar astrala vladaju prividi -
slike, dojmovi, stanja, prostori i vremenski tokovi koji ?esto uop?e
nemaju nikakve veze s ni?im objektivnim, nego naprotiv predstavljaju
odraz i proizvod stanja duha onoga tko ih dovodi u postojanje. Zbog
toga se astral ?esto naziva svijetom iluzija, a ponekad i svijetom
zla. Svi uzroci zla, op?enito i prakti?ki bez iznimke, imaju svoj
izvor u astralu, i bi?ima koja u njemu borave. Unutar astrala, nije
mogu?e uo?iti razliku izme?u istine i privida. Izvježbana bi?a, dakle,
mogu o sebi stvoriti privid koji se razlikuje od njihove biti. Takva
bi?a zovu se ?arobnjacima, magovima. Oni sebe me?usobno dijele na crne
i bijele, ovisno o smjeru u kojem vole držati da djeluju, ali bi?a
istine njih sve zajedno drže lašcima i bi?ima koja žive u zabludi,
koja primjenom svoje volje na neskladan i nasilan na?in ometaju volju
drugih, stvaraju?i veliku pomutnju u svijetu. Škole koje obu?avaju
?arobnjake u?e ih primjeni astralnih zakonitosti u svrhu provedbe
vlastite volje; "bijele škole" nau?avaju primjenu tih zakonitosti na
neškodljiv i blagotvoran na?in, dok "crne škole" nau?avaju primjenu
tih zakonitosti na bilo koji na?in, jer se volja i dobrobit maga
pretpostavlja volji i dobrobiti svih ostalih bi?a, i drže kako mag
smije raditi sve što je u stanju provesti, i da nema drugih
ograni?enja osim njegove sposobnosti. I jedne i druge škole služe se
prakti?ki identi?nim tehnikama, a izme?u njihovih su pripadnika mogu?i
krvavi obra?uni u kojima zna nastradati ili jedna strana ili obje, a
budu?i da se jedni drugih boje i ?uvaju, postoji neka vrsta pakta o
nenapadanju koji se jako rijetko krši. Jako rijetko ?e mag napasti
drugoga maga, ili osobu za koju ima osje?aj da bi se mogla obraniti od
napada i uzvratiti. Iznimka su potpune budale me?u njima, koje nemaju
dovoljno inteligencije i mjere kojom bi obuzdavale vlastitu opaku
narav, pa se znaju namjeriti na mo?nijeg mraka od sebe, i tada ?esto
nastradaju. Bolje prolaze ako se namjere na bi?e viših razina koje
zbog neke potrebe obitava u nižim razinama, jer ?e to bi?e podesiti
stvari tako da se energija napada usmjeri na na?in koji ?e proizvesti
najve?e dobro svima. Tada se ?esto crnom magu može dogoditi da dobije
lekciju koja ?e ga odvratiti od zla i natjerati na kajanje.
U školama magije se kao temeljne vježbe nau?avaju izme?u ostalog i
op?enito korisne stvari, kakve su vježbe koncentracije svijesti na
objekt, vježbe odvajanja svijesti od nepoželjnih ili ometaju?ih
ut