X-Ftn-To: Predrag Timotic 

"Predrag Timotic"  wrote:
>U prvoj verziji, mojoj verziji u kojoj Bog ne postoji, ja ne gubim nista.
>Zivim svoj zivot, uzivam. Jos sam mlad. Nadam se da cu zivjeti bar 60-70
>godina i da cu se 'nazivjeti' za to vrijeme. Ako ne - sta se moze. U toj
>verziji, ti apsolutno gubis, jer citav zivot posvecujes necemu cega nema!
>Mucis se na neki nacin, gubis vrijeme bez potrebe (dzamija/crkva, molitva,
>post...).
>U drugoj verziji, onoj tvojoj, u kojoj Bog postoji, ja opet zivim ovaj zivot
>i uzivam. Ti ne. Kad umremo ti uzivas, a ja ne.

Ovo podsjeca na Pascalovu matricu 2x2: Bog mozda postoji, a mozda i
ne. Ja mogu u njega vjerovati, ili ne. Jedina situacija u kojoj lose
prolazim je ona u kojoj Bog postoji, a ja nisam u njega vjerovao. :)

To je, doduse, glupost. Nije pitanje postoji li Bog, nego sto je
temelj stvarnosti, sto je stvarnost, i moze li se ona spoznati. Imas
jako puno sljedbi s razlicitim definicijama zagrobnog zivota, od kojih
neke, recimo neke protestantske sekte i jehovci uopce ne vjeruju u
zagrobni zivot. Jehovci recimo vjeruju da je krv dusa i da u covjeku
nema nikakve besmrtne komponente. Drugi, pak, vjeruju da, pazi sad ovu
nebulozu, covjek ima besmrtnu dusu koja se stvara njegovom rodjenjem
(odnosno zacecem, alternativno), i ta dusa, koja je nastala u tocki u
vremenu, nastavlja postojati do u vjecnost, gdje je njena sudbina
_zauvijek_ odredjena postupcima za zivota u tijelu. U smislu, nadjes
se u nekakvim groznim okolnostima gdje te kolju i siluju, pa se onda
ti naucis klati i silovati, a buduci da si u takvom sranju nemas
razloga vjerovati ni da Bog postoji ni da te voli, pa u njega ni ne
vjerujes. Onda usred tog ocaja umres i po takvim religijama ides u
pakao, za vjecnost. Ne tisucu godina, ne milijun, ne milijardu, nego
vjecnost. Naravno, vecina onih koji u to vjeruju se, kad im kazes kako
to izgleda, sjete da dobri Bog sigurno ne bi sudio covjeka nepravedno,
nego po sistemu kome se puno daje, od njega se puno i ocekuje, i
obratno. Ostaje, pak, veliki problem u takvom svjetonazoru: zasto se
ljudi, i situacije u kojima se nalaze, toliko razlikuju? Netko se rodi
s milijardu dolara a netko umre od gladi u prvom mjesecu zivota.
Nekoga maze i paze, a drugoga siluju, tuku i ubiju. Netko je genijalac
a netko debil. Citava stvar je previse slozena za takve
pojednostavljene teorije, i zato takvi kazu da je to misterij, Bog sve
zna a mi ne znamo nista, nas je posao vjerovati a kad umremo cemo biti
nagradjeni.
Meni sve to izgleda smijesno.

Druga razina takvih svjetonazora je definicija Boga. Nije to sad
moguce pojednostavniti po sistemu da ili vjerujes u Boga ili ne, pa
ako vjerujes u njega onda ces dobiti cokoladicu, a ako ne vjerujes
onda ce se Bog naduriti jer si se usudio ne vjerovati u njega, a
buduci da je Bog beskrajan onda se moze i beskrajno duriti, a ako se
beskrajni Bog beskrajno naduri onda se moze i beskrajno najebati. ;)

Onda se nekoliko pametnijih ljudi sjetilo da ako ih je beskrajni Bog
smjestio u ovakvu situaciju bez da ih je ista pitao, i jos se usudi
duriti, onda neka se duri koliko hoce i smjesti ih i u pakao ako hoce,
jer takvo nesto jednostavno nije pravedno; oni ce raditi ono sto im se
cini pametnim, a Bog neka ide u vrazju mater. Takvi se cesto
deklariraju ili kao ateisti ili kao sotonisti ili sto vec, a kad ih
prodje frustracija cesto pocnu kuziti slijedecu fazu.

Netko od takvih se sjetio procitati neki pametniji sveti spis (ne
Kuran ili stari zavjet, nego recimo novi zavjet), u kojem je nasao
stvari koje su se savrseno mapirale u njegov koncept onoga sto bi Bog
trebao biti, a, za divno cudo, nemaju gotovo nikakve veze s konceptom
Boga koji kaznjava/nagradjuje ovisno o tome kakve je volje, pa ako mu
se ulizes dovoljno duboko u guzicu, dobijes cokoladicu, a ako neces,
onda si ga najebo.

Koncept Boga u krscanstvu u osnovi glasi da je Bog otac svih bica, i
da se prema njima ponasa kao otac, a ne kao tiranin ili robovlasnik.
Bog je ljude stvorio da mu budu prijatelji, odnosno djeca, a ne sluge
i ulizice. Ako koji covjek napravi seriju pogresaka i upropasti se,
Bog nije taj koji ce ga zbog toga kazniti. Bog previse cijeni covjeka
i njegovu slobodnu volju da bi mu zapovijedao i pokusavao upravljati
njegovim zivotom, ali cinjenica je da Bog predstavlja sustinu svega
dobrog, i da ce onaj, tko se protivi Bogu, zavrsiti u nekakvom teskom
sranju, gdje vladaju mrznja, strah i bijeda. Takav ce kazniti sam
sebe, nece ga Bog kazniti. Bog predstavlja suprotnost kazni, kazna
nastaje kad neces imati veze s Bogom.

Nakon uvida u to, dolazi slijedeci uvid: Bog nije stvar pored drugih
stvari, nego temelj stvarnosti, ono po cemu sve jest. Bog je kao
kompjutor u kojemu se izvrsava mnostvo programa, a jedan od tih
programa je cijeli ovaj svemir, i mnostvo njemu slicnih. Bog u tome
nije jedna stvar na koju bi se moglo pokazati, jer ako si u programu,
onda mozes pokazati samo na drugi dio programa, ali ne i na kompjutor.
Kompjutor je temeljna stvarnost svega. Ova analogija je toliko dobra
da se u nju sve zivo da mapirati. Kao sto danas imas pokusaje
pravljenje virtualne stvarnosti u kojoj mozes, ako imas dovoljno dobre
strojeve, napraviti citav virtualni svijet s virtualnim osjetilnim
iskustvima, tako je i ovaj nas svijet vrlo slicna stvar. Potraga za
Bogom je dakle pokusaj da se izvadis iz jebenog programa i probudis se
jer ti je vec lagano dosta takvog sporta, a uvijek postoje grozno
bedasti ljudi koji su si napravili slicicu svetog kompjutora koji im
je objavio sveti Kuran ili Bibliju i onda se tom sranju klanjaju,
umjesto da se probude. Dosta davno je Buddha rekao takvima da je to
sve skupa kurac, da se treba probuditi a ne sanjati bogove i vragove,
da je problem taj sto se covjekova svijest sastoji od velike kolicine
necega sto se moze genericki nazvati sjebanostima, i onda covjek koji
je napravljen od sjebanosti ima sjebanu sliku stvarnosti. Takvu sliku
treba postupno razrusiti i ponirati sve dublje u stvarnost, krecuci se
od premise da mi trenutno znamo kurac i da u sto god vjerujemo, to ce
biti kurac. Nije dakle stos u tome da se prihvati neko novo
vjerovanje, ili da se bira izmedju nekoliko spisa, nego da se sve to
skupa baci i pocne se nastojati na tome da se dodje do temeljne
stvarnosti. Ljudima je taj princip jako tesko skuziti zato sto je
neuobicajen u religijskim krugovima, u kojima ljudi koji vjeruju u
jedan spis pokusavaju druge, koji vjeruju u drugi spis, uvjeriti da je
bolje vjerovati u taj spis nego u neki drugi. Nije bas uobicajeno da
netko veli da od spisa nema nikakve koristi, osim nekakve
orijentacije, da vide cega tu sve ima i cemu su se ljudi sve uspjeli
domisliti u pokusaju da shvate prirodu svijeta i stvarnosti. Ima tu
jako pametnih stvari, ali i grozno bedastih. Pod pametne spise bih
stavio recimo Bhagavad-gitu, neke Upanisade (recimo Katha, Kena, Isa,
Advayataraka, Darsana, Yogakundalini, Dhyanabindu i sl.), neke Purane
(npr. Bhagavata), buddhisticke sutre i tantre, Patanjalijevu yoga
sutru, Vyasinu vedanta-sutru, Sankarine tekstove tipa Vivekacudamani i
Atmabodha, i recimo novi zavjet, da bas ne ispadne da u zapadnim
religijama nista ne valja. Od besmislenih sranja najgore koje sam do
sada vidio je Kuran, odmah iza njega je stari zavjet. Kako recimo
izgledaju Indijski tekstovi?
Primjer:

"Samo zbog neznanja atman izgleda kona?an.
?im je neznanje razoreno, sebstvo se, bez
ikakve mno?ine, objavljuje sebi po sebi, kao
sunce kad ga mimoi?e oblak.
Ponavljanjem vje?be znanje pro?i??ava ?ivu 
ukaljanu neznanjem. Tada nestaje, kao prah
katake po?to je razbistrio vodu.
Svijet, ispunjen privla?nostima, odbojnostima i 
ostalim, je poput sna (za budnog). U neznanju 
izgleda stvaran, a nakon bu?enja postaje nestvaran.
Svijet izgleda stvaran tako dugo dok se ne
spozna ne-dualni brahman, temelj svega ?to
postoji. To je poput iluzije srebra u ?koljci.
Svi razli?iti oblici postoje samo u duhu
promatra?a. Bit je vje?an i svepro?imaju?i duh
(Vi?nu) ?ija je priroda postojanje i inteligencija.
Imena i oblici su poput nakita, a Vi?nu je
zlato.
Kao ?to svepro?imaju?a aka?a izgleda druga?ija
zbog svog povezivanja s razli?itim upadhijima,
a postaje jedno razaranjem upadhija, tako i 
Hr?ike?a izgleda druga?iji zbog svojih 
povezivanja s razli?itim upadhijima, a postaje jedno
razaranjem upadhija.
Zbog povezivanja s razli?itim upadhijima, ideje
kao ?to su klasa, boja ko?e i polo?aj nametnute 
su na atman, kao ?to je okus, boja itd. na vodu.
Grubo tijelo, instrument pomo?u kojega atman
do?ivljava zadovoljstvo i patnju, odre?eno je
pro?lim djelovanjima, a izgra?eno je od pet
mahabhuta u procesu pan?akarana.
Suptilno tijelo, instrument pomo?u kojega 
atman do?ivljava, sastoji se od pet prana, deset
organa, manasa i buddhija oblikovanih od
osnovnih elemenata prije njihove podjele i
me?usobne kombinacije.
Avidya, neopisiva i neuhvatljivog po?etka naziva
se uzrok, ona je upadhi nametnut na atman.
Spoznaj da je atman druga?iji od tri osnovna upadhija.
Zbog sjedinjenja s pet ljuski, ?isti atman izgleda
kao da poprima njihove osobine, kao u primjeru
kristala koji poprima boju, poput plave ili
crvene, podloge plave ili crvene tkanine.
Pomo?u razlikovanja treba odijeliti ?ist i 
transcedentalni atman od ljuski s kojima je 
pokriven, kao ?to se odjeljuje zrno ri?e, pomo?u
tu?ka, od ljuske i pljeve."
(Atmabodha 4-15)

Nekoliko takvih tekstova postoji na staroj verziji mojeg weba, na
adresi http://members.nbci.com/dturina/hr_knjige.html , pa si to
pogledaj ako Te zanima kako izgledaju spisi koji nisu bedasti.
Naravno, to nisu spisi tipa Kurana i Biblije, gdje nadrkani Bog nesto
sere, to su vise orijentacijske upute koje ukazuju na smjer u kojem
treba traziti stvarnost, i koje govore kako stvar funkcionira i kako
se probuditi iz iluzije. 

Dakle, da skratim, uopce nije fora zamijeniti jedno vjerovanje drugim,
jer sto se mene tice, vjerovanje da Bog postoji i vjerovanje da Boga
nema su jednako sranje i ne drzim jedno takvo sranje boljim od drugog.
Fora je zamijeniti neznanje znanjem, a ne vjerovanjem, jer je
vjerovanje koji puta jos gore sranje od neznanja. Naime, onaj tko ne
zna stiti se od cinjenice da ne zna, pa pokusava vjerovanje
zamaskirati i prikazati ga kao znanje. Sto se toga tice, i onaj koji
Tebi veli da budes najebao ako ne vjerujes u Kuran i Muhameda, i Ti
koji mu velis da smatras da nema ni duse ni zagrobnog zivota a da je
religija sranje, ste u istoj poziciji. Mozda si Ti u boljoj, jer Ti
manje-vise kuzis da ne kuzis, a on jos nije dosao do tog stupnja, on
misli da mu je nesto jasno i da nesto zna, tako da ce se prvo morati
okaniti te zablude, priznati da nista u stvari ne zna i da je sasvim
moguce da je istina ono sto ja velim o Muhamedu i Kuranu, a u tom
slucaju je on u polozaju da ce mu se poslije smrti Bog smijati zato
sto je vjerovao u to, ispast ce bedast. Daj si zamisli iznenadjenje
onih koji su ubijali u ime neke religije, i onda umrli i ustanovili da
je to sve skupa kurac. Isto vazi i za one koji su radili pizdarije u
uvjerenju da nema zivota nakon smrti, pa su ustanovili da ima i da je
njihova buducnost odredjena kvalitetom njihove proslosti, odnosno da
postoji zakon po kojem zanjes sto si posijao. Pretpostavljam da takvi
nece biti previse odusevljeni.
Zato se meni ni ne da previse pricati s vjernicima, oni imaju svoj
spis i na njega briju, i sto god da im ja velim, oni briju dalje.
Takav ce meni pricati da ja nisam dobro shvatio Kuran, kao da je to
prvo sranje koje sam vidio u zivotu pa ne znam kako sranje izgleda. To
je kao u onom vicu kad dva bedaka vide drek na cesti, pa ga prvo
pomirise, onda ga liznu, pa ga pojedu pola da budu sigurni, i onda svi
sretni zakljuce da je to stvarno drek i da je dobro da u njega nisu
stali. :)

-- 
Homepage: http://www.danijel.org