X-Ftn-To: Ratko Jakopec 

Konacno nesto pametno na ovoj konfi, za promjenu.

ratko.jakopec@vz.hinet.hr  (Ratko Jakopec) wrote:
>Imam dojam da postoje dva razlicita shvacanja o, pa recimo o tome kako
>doci do Boga, u kojem odnosu smo mi, Bog i stvarnost i tome slicnim
>stvarima. 

Ja bih to sveo na nekoliko stupnjeva.
Prvi je kad ni o cemu nisi u stanju razmisljati, nego samo gledas kako
ces se najesti, gdje ces spavati, sto ces pojebati i sretan si.
Slijedeca faza je kad pocnes misliti. To isprva ide po sistemu da
mislis kako bi si bolje dobavio stvari iz prve faze, dakle kako ces se
bolje najesti, bolje jebati i spavati u boljoj kuci. Nakon nekog
vremena, ljudi pocnu razmisljati o necemu sto nadilazi nekakve
psihofizioloske potrebe nizeg i viseg reda, i tek tu pocinje ono sto
bi se moglo nazvati nekakvim visim razumom, dakle onim koji je u
stanju baviti se i necim sto nije bas neposredno povezano s vlastitom
fizickom egzistencijom. Yogi Ramacharaka to klasificira na slican
nacin. Po njemu, covjek prvo sebe dozivljava kao tijelo, a um je ono
sto mu sluzi da se podmiri. Kasnije, pocinje dozivljavati sebe kao um,
a tijelo dozivljava kao neku vrstu nuznog zla, to valjda treba imati
da bi um funkcionirao, ali briga o tijelu je nesto sto se na brzinu
obavi pa ides dalje misliti o necemu pametnom.
E sad, problem nastupa ako je covjek sjeban, pa recimo njegovim
misaonim procesima upravljaju nekakvi kompleksi, frustracije, ili u
gorem slucaju cisto ludilo. Onda imas prilicno cudno skretanje
misaonih procesa, koji se vrte unutar sebe i ne sluze nicemu
pametnome, frustracija radja motivaciju koja dovodi do misaone
aktivnosti, a onda misaona aktivnost djeluje u nadi da ce rijesiti
frustraciju i nekako se skrpati, a do cega nikad ne dolazi jer je
frustracija na dubljoj razini od misaone aktivnosti i tih famoznih
"rjesenja". Tako nastaju ljudi koje bi Ti klasificirao kao brijace;
brijac je sjeban i pokusava se nekako skrpati, i sad ovisno o
kvaliteti njegovog uma i stupnju uvida u stvari smislja nekakve
brijacine s kojima si racionalizira svjetonazor. Bedasti brijac
najcesce brije po nekakvoj totalnoj bedastoci; procita si nekakvu
knjigu koja mu se cini pametna, pa onda brije po njoj, a ako je ta
knjiga nekakvi sveti spis, ili on barem misli da je, jao si ga svima s
njim. Pametniji brijac radi manje-vise istu stvar, samo
sofisticiranije, buduci da on kuzi sto bi zvucalo bedasto, pa to
nekako pokusava racionalizirati, uviti u nekakav celofan, bespotrebno
zakomplicirati do nerazumljivosti ili nesto slicno. Imas brijaca koji
briju po kvantnoj teoriji i Heisenbergu, a sve kao racionalizaciju
jednostavne plitkosti njihovog uvida u svijet, a to je da svijetom
vlada kaos, da tu nema nikakvog dubljeg reda i smisla. Takav ce u
stvari htjeti reci da se nista pouzdano ne moze znati i reci o
svijetu, ali to ce argumentirati Schroedingerovim mackama i slicnim
pizdarijama. 
S druge strane, moguca je situacija u kojoj netko ima izuzetno duboki
uvid u stvarnost, ali nema toliko nabrijani um, pa ce reci nesto sto
manje obiluje pametovanjima, ali ide u bit stvari i pogadja sustinu.
To je zbog toga sto se ljudi specijaliziraju za razlicite stvari; neki
se specijaliziraju za duboko promisljanje, a drugi za pametovanje.
Buduci da to nisu sinonimi, moguce su izuzetno duboke misli sa jako
skromnim alatom njihovog iznosenja i obrazlaganja, kao suprotnost
prvom primjeru plitkog uma sa sofisticiranim metodama obrazlaganja.
Recimo, imas svetaca koji su cijeli zivot gledali Boga ali nisu u
stanju srociti pet pametnih recenica o Bogu, ali tih pet recenica ce
pokazivati upravo na sustinu. S druge strane, mozes imati nekoga tko
je studirao teologiju na pet fakulteta i zna sve svete spise i njihove
komentare na pamet, a plitki je glupan koji ni o cemu pametnome nema
sto za reci, cisto zato sto mu je hipertrofija intelekta neka vrsta
proteze kojom kompenzira atrofiju duha.
Zanimljiva je jedna podvrsta brijaca: to su oni koji briju na
stvarnost; odnosno, na nekakvu ogranicenu percepciju stvarnosti,
onoliko koliko su oni u stanju skuziti, a sve u funkciji da se pokaze
kako su svi osim njih u stvari stoka i radi opravdanja vlastitih
sjebanosti i mentaliteta. Takav dakle nije skroz u svojem astralu u
kojem si brije brijicu, nego malo iz njega i izlazi, i nesto i opaza,
ali to sto opaza je opet u funkciji njegovih sjebanosti i pizdarija i
sluzi samo tome da moze raditi veca sranja i prilagodjavati stvarnost
sebi. 
Bilo bi prilicno grubo podijeliti ljude na grupu koja se bavi svojim
pizdarijama i na drugu grupu koja se bavi spoznajom stvarnosti, buduci
da mi se cini da se vecina bavi necim sasvim drugacijim, a to je da od
beskrajne primitivnosti i ne-svijesti narastu u nesto bolje, u
nekakvoj teznji za visim dobrom. Sukladno njihovom razvoju razvija se
i koncept viseg dobra. Prvo je to na razini kruha i picke, onda na
razini da bi trebalo procitati neku zanimljivu knjigu i slusati obru
glazbu, pa sve do razine da se covjek pocne propitivati o ishodistu
svih dobrih stvari, odnosno o krajnjem dobru, sto zavrsava s jedne
strane usvajanjem dobrih kvaliteta, a s druge strane spoznajom Boga,
dakle cilj je spoznati Boga i sve njegove kvalitete odabrati i
nadrediti svemu od njih razlicitom, i za taj izbor posvjedociti svojim
djelima. To je ono sto bih ja nazvao prosvjetljenjem, odnosno
oslobodjenjem od svijeta, jer kad netko dodje do tog stupnja, onda mu
svijet stvarno vise ne treba ni za sto. 

>Uz gore navedene stvari, postoje jos dvije koje su jako vazne, a prva
>je svakako koliko tko ima ljubavi u sebi, naime jedna stvar je koliko
>tko stvarnosti percipira, a sasvim druga je sto radi na temelju te
>percepcije. Ljubav odredjuje sto cemo raditi na temelju percepcije.

To je istina, ali mislim da je malo nezgrapno gledati na ljubav kao na
neku stvar koja je posve odvojena od percepcije; ja bih cak bio sklon
reci da ljubav predstavlja percepciju viseg reda; onaj tko percipira
Bozje aspekte, koji se mogu opisati kao beskrajno blazenstvo savrseno
ciste i beskrajno mocne svijesti, taj ce ocitovati nesto od tog
opazanja, a rezultat ce biti ono sto ce ljudi moci opazati kao ljubav
prema svima, zelja da se pomogne i da se s drugima podijeli svoje
obilje. Dakle ljubav bih ja odredio kao posljedicu dubokog uvida, a
uvid bez ljubavi je kurac a ne uvid, to je uvid u nekakvu iluziju koja
se predstavlja kao opazanje stvarnosti, ali tamo gdje nema blazenstva,
nema ni stvarnosti, to tako ide.

-- 
Homepage: http://www.danijel.org