Petar Stanojevic wrote:
> In article , invalid@invalid.invalid says...
>> Naravno da nema vrata, pa tko Felixu brani da izađe iz svojeg pakla? Jel 
>> ga tko drži zavezanog u podrumu i sili ga da ždere sir od kojeg će imati 
>> tristo kila s kojima će si strgati srce i kičmu? Jel mu tko zabranio da 
>> se pokaje za svoje grijehe i ispriča se ljudima koje je sjebao? On može 
>> izaći iz pakla, ali problem s paklom je da oni koji su unutra ne žele 
>> izaći zato što im je to daleko užasnije od ostanka unutra. Na paklu nema 
>> vrata ali isto je kao da ima.
> 
> Sto ako sa felixom upravlja njegovo lose psihicko stanje, ako je toliko 
> depresivan da ne moze izaci iz zacaranog kruga, bez pomoci izvana ? 

Netko tko je depresivan a nije grešan ponaša se drugačije. Isto tako
netko tko nije grešan, u smislu da mu je grijeh preferirano stanje
svijesti, kad napravi nešto loše reagirat će tako što će se pokajati,
ispričati, objasniti svoju grešku, pokušati se iskupiti, ukratko
napravit će nešto što vodi izbavljenju. Ja znam po sebi da kad vidim da
sam se negdje zajebao, velim da sam se zajebao, ne pravim od toga
svjetonazor i ne racionaliziram vlastite greške do beskraja. Ako sam se
zajebao, zajebao sam se, što sad. Ali neki izgleda nisu u stanju
funkcionirati iz takve fleksibilne pozicije, pa kad naprave neko sranje
to im je kraj svijeta, oni smatraju da su greške neoprostive, i radije
će crknuti nego se kajati, i od svojeg grijeha naprave svjetonazor i sve
pokušaju obrnuti tako da ispadne da je njihov izbor dobar a dobri su u
krivu.

> Nisam siguran, ali kada je covjek psihicki slomljen, onda navlaci milion 
> stitova kojima se izolira od stvarnosti, brani se cinizmom, sarkazmom i 
> poricanje stvarnosti je mehanizam neodvojiv od njegove licnosti.

Iskreno, jebem ti se u takve racionalizacije. Tko želi beskrajno
propadati u grijehu, neka slobodno izvoli, ali put u spasenje ide kroz
hrabrost za pokajanje.

>> Ja ne bih rekao da to tako funkcionira. Daleko realnija slika se dobiva 
>> kad pogledaš kako grešne duše funkcioniraju za ovog života i onda samo 
>> napraviš misaoni eksperiment u kojem fizički svijet zamijeniš astralnim. 
>> Hoće li grešnik kreirati svoj astralni balon izoliran od objektivne 
>> stvarnosti i ispuniti ga svojim fantazijama, ili će ga neko više biće na 
>> silu suočiti s objektivnom stvarnošću njegove egzistencije, ili je 
>> toliko grešan da će se naprosto raspasti nakon što nestane fizičkog 
>> tijela koje održava privid kontinuiteta egzistencije, to je vjerojatno 
>> individualna stvar.
> 
> Dobra je ova teorija, ozbiljno. :) 
> 
> Nesto me uvijek mucilo u vezi pakla, jedna prilico banalna sitnica... 
> Danas nitko normalan ne sumnja u evoluciju, i ako uzmemo da su ljudi 
> "izmigoljili" od neke linije primata, i svijest se takodjer razvila 
> postepeno, ostaje pitanje, kada su tocno ljudi "dobili" dusu, i kada su 
> prvi ljudi zakoracili u pakao ? 
>  
> Da li su one prve linije neandertalaca imale besmrtnu dusu, i gomila 
> slicnih pitanja ostaje otvorena, pitanja koja nisu imala smisla do 
> nedavno(zadnjih 100ak godina), a danas ima malo suvislih materijala o 
> tome.

Ako ozbiljno pitaš, onda je ozbiljan odgovor da je i duša evoluirala od
jednostavnije u kompleksniju formu, i daleko od toga da su sve duše iste
ili ravnopravne. Nitko nije "dobio" dušu, nego ju je razvio. A pakao, on
je rezultat razvoja duše u krivom smjeru, dakle degenerativnog procesa
kojim se obrće složeni i dugotrajni proces razvijanja sve suptilnijih
duhovnih kvaliteta.

-- 
http://www.danijel.org/