Drazen Simunic wrote:
> "Lord Corwin"  wrote in message
> news:gq0jch$mog$1@sunce.iskon.hr...
>> "felix"  wrote to Bloodstar
>>
>>>   Danijel NE LAZE! NIKAD! On je olicenje ISTINE! On ima direktan uvid u
>>> vrhunsku bozansku stvarnost i zato malo pripazi na svoj rijecnik!
>>>
>>> Zapisi si da on NE LAZE, on samo .. zaobilazi istinu, govori NEISTINE.
>>> Ali NIKAD ne laze!
>> Jasno. Zaboravio si napisati da je ponekada (i) u zabludi ... (.)(.)
>> A i zbog "dualne prirode svijeta" svakome "pametnom" je savrseno jasno da
>> "zakoni dualnosti sile i njega da ponekad govori neistinu", iako naravno
>> ne bi on to nikada svojom voljom ...
> 
> Hm, jasno mi je da felix tvrdi da Danijel laze ali ti, onaj isti koji tvrdi
> da nema referentne stvarnosti to potvrdjujes? Jesi li ti konacno shvatio
> svoju brijacinu ili samo felixu drzis lojtru uz primisao "au sto je ovaj
> glup pa nema refernetne stvarnosti"?

Ja mislim da je Bakija naprosto preglup da shvati bilo što od onoga što
ja pišem, on je totalno dvodimenzionalna, kartonska osobnost koja živi u
svijetu birokracije, papirologije, procedura i socijalnih ograničenja, a
bilo kakve priče o tome kakva je referentna stvarnost i ima li je, to su
njemu isfuravanja bez ikakve veze s njegovom stvarnošću. Taj nije u
stanju shvatiti razliku između apsolutne temperature sunca i relativne
percipirane temperature sunca koja između ostalog ovisi o debljini
oblačnog sloja i upadnom kutu. Dakle taj će filozofirati o nepostojanju
referentne stvarnosti, ali kad mu u praksi počneš raditi s iole
kompliciranijim slučajem u kojem postoji veći broj faktora koji
međudjeluju i utječu na percipiranu rezultantu, lik se totalno pogubi,
to mu je prekomplicirani iskorak u apstrakciju i on traži sigurnost u
svojem kartonskom svijetu pojednostavljenih stereotipa. On je zapravo na
Felixovoj mentalnoj razini i nije ni čudno da se tako dobro slažu.

Isto tako, Felix meni cijelo vrijeme govori da lažem zato što smatra da
nikad ne lažem, da mi je istina bitna i da će me s takvim tvrdnjama
izbaciti iz takta. U stvarnosti, on uopće ne razumije što je meni
istina. Meni je istina kad Bog prevlada i manifestira se bez
ograničenja. Meni je istina kad dobro prevlada zlo. Dakle kad tri
četnika progone bosanca i hoće ga klati, on se sakrije u šupu i oni me
pitaju gdje je, ja ću im reći da je pobjegao meni iza leđa i ne znam
kamo je otišao, ali vjerojatno je u kukuruzištu jer se tamo lakše
sakriti. Zašto? Veća je istina čovjekov život nego informacija o mjestu
gdje se sakrio. Mjesto na kojem se sakrio je istina, a oni koji ga
progone su laž koja se bori protiv istine. Ja afirmiram istinu
pojačavajući njegovu zaštitu protiv onih koji su u laži. Kako to?
Brahman je sat-ćit-ananda, a u relativnom se manifestira između ostalog
kao dharma. Dharma je najveća istina relativnog svijeta, ona je linija
po kojoj se manifestira brahman. Ono što je protivno manifestaciji
brahmana, što je u funkciji utamnjenja, protivno je toj istini. Zato
treba istinu procjenjivati po tome koliko u tome ima dharme, i koliko to
vodi uspostavi dharme. Dakle nije istina da je bosanac u šupi; to je
karikatura istine. Istina je da je bosanac pravedniji od ubojica koji ga
progone, i istina je da pravednoga treba štititi pred zlotvorima. Istina
je, dakle, da zlotvore treba navesti u zabludu kako bi se obranilo
dobro. Idealno bi bilo govoriti istinu ubijanjem zlotvora koji progone
pravednika, ali ako to nije moguće zbog omjera sila u relativnom
svijetu, onda se protiv njih treba boriti na druge načine, između
ostalog osujećivanjem njihovih planova i namjera. Istina je da
izgovaranje neistinitih stvari povećava vjerojatnost diskreditacije
onoga tko ih govori i tako će osujetiti njegovu namjeru i možda ga
dovesti u opasnost. Zato zlotvora treba navesti u zabludu ali tako da se
izbjegne laganje, iz čisto praktičnih razloga. Ne treba zlotvoru reći
istinu koja će mu olakšati činjenje zla, nego istinu koja će osujetiti
njegovu namjeru, a vrlo je lako kombinirati pojedinačno točne tvrdnje
koje zajedno tvore iluziju. U relativnom svijetu, paradoks je da
obmanjujuća narav svijeta osujećuje namjere i dobrih i zlih. Korolar
toga je da korištenje istine za rasvjetljavanje puta zlima može olakšati
posao zlu i na takav način umanjiti prisutnost kvaliteta brahmana na
svijetu, što znači da se nižom istinom, na razini riječi, može ubijati
višu istinu, na razini stvarnosti. Ipak, izricanjem laži na razini
riječi vrlo teško se može dugoročno afirmirati istina na razini
stvarnosti, tako da laž treba u svakom slučaju izbjegavati, jer nju u
osnovi tvori obmanjujuća narav svijeta, koja je pravi neprijatelj protiv
kojega se treba boriti. Njome se uvijek koriste zli da bi se borili
protiv dobrih, uvijek su sredstvo zlih laži, klevete i iluzije, a istina
samo u onoj mjeri u kojoj ju se može izokrenuti i izopačiti u zle svrhe.
 Iz toga slijedi da je laganjem moguće kratkoročno postići neko
ograničeno dobro, ali dugoročno gledano laž zamišljena kao instrument
dobra sabotira vlastitu svrhu i stoji kao Damoklov mač koji prijeti
uništiti svako dobro koje je na njoj sagrađeno. Iz čisto praktičnih
razmatranja, dakle, slijedi da čak i svjetonazor koji je izvorno
indiferentan prema formalnoj istini dovodi do konzekvenci koje laž
odbacuju kao kontraproduktivnu.

-- 
http://www.danijel.org/