Ratko Jakopec wrote:
> On Sat, 21 Mar 2009 14:31:36 +0100, Danijel Turina wrote:
> 
>> Inače, kućni ljubimac mi sigurno nije bio, više volim mačke nego svinje.
> 
> A dobro, mozda je bolji izraz - domaca zivotinja. 

Inače, lik je totalna budala. Hoće dokazati da sam mu nešto lagao tako
da spominje neku pizdariju, a nije se sjetio da je najočitiji primjer
mjesta na kojem sam ja lagao to što sam mu dopustio da si misli da smo
si on i ja prijatelji. Tu sam lagao i to namjerno, išao sam iz pozicije
da je tu bitnije dati mu priliku da nešto napravi od sebe nego govoriti
istinu. Ali to sad ima veze s mojom definicijom istine, koju sam naveo u
prethodnoj poruci. Istina je Bog koji se očituje, dakle veća istina je
kad uzmeš lika koji je za kurac i daš mu priliku da se prosvijetli, nego
mu reći da je za kurac. Reći budali da je budala, to je niža istina.
Prešutjeti budali da je budala kako bi joj dao priliku da prestane biti
budala, to je rizik govorenja laži radi mogućnosti ostvarenja više
istine, koji sam ja preuzeo i koji mi se obio o glavu, jer je to u
osnovi laž s dobrom namjerom. Ja stvarnost ne gledam, ja ju stvaram.
Gledati može svaka budala, ali gledanje samo afirmira statičnost,
gledanjem se za loše opaža da je loše, za dobro da je dobro, i tu nema
ni promjene ni razvoja. Ali pokušati stvarnosti nametnuti svoju viziju,
modificirati loše tako da postane dobro, modificirati manje dobro tako
da postane veće dobro, to zahtijeva nametanje stvarnosti one vrste
pritiska kojom si u autohipnozi nametneš drugačiju viziju sebe i stvarno
se počneš mijenjati u tom smjeru. Dakle lako je hladnoj ruci reći da je
hladna, to može svaka budala. Problem je hladnoj ruci reći da je topla,
i da ona postane topla. Problem s ljudima je da oni pružaju jaki otpor
promjeni stanja, pa kad o sebi imaju mišljenje da ništa ne vrijede i da
su sitni prevaranti, kao recimo Felix, onda takvome ne možeš nametnuti
viziju po kojoj je to nebitno i on ima priliku stvarno postati nešto.
Takav onda zaključi da sam budala, jer da nešto vrijedim vidio bih da je
prevarant i da mi laže. Onda me počne iskušavati tako što više laže, i
stalno je sve uvjereniji da ja ne valjam, jer bih ga inače razotkrio. A
što ja radim, ja mu zapravo otvaram vrata za promjenu, dajem mu
mogućnost da prestane biti sve ono što on smatra neoprostivim i
nepromjenjivim, jer je on taj koji sebi ne može oprostiti, on vjeruje u
neoprostive grijehe, u Boga koji zgromi nekoga munjom ako ovaj napravi
grijeh. Upravo je nevjerojatno kolika je to naivna, djetinjasta budaletina.

-- 
http://www.danijel.org/