felix wrote:
> Danijel Turina wrote:
>> felix wrote:
>>> Zapisi si da on NE LAZE, Ali NIKAD ne laze!
>>
>> Tako je. Nikad ne lažem i utjelovljenje sam istine.
>>
>>> p.s. NE TRUDI SE nesto mu objasniti. On je UVIJEK u pravu.
>>
>> A, ne, nisam uvijek u pravu. Ponekad sam u krivu.
> 
>    A KAD SI U krivu.. sto onda izgovaras AKO NIKAD Ne LAZES?

To je tebi preteško za shvatiti.

> Kako se u tvom rijecniku naziva izjava kojU NAPISES, IZGOVORIS  A ONA ne
> odgovara stvarnosti??

Štefek, daj se educiraj, odi si uzmi rječnik i pogledaj što u njemu piše
pa ćeš vidjeti što ja mislim. Ja za razliku od tebe nemam svoj
specifični "rječnik pojmova". Ako hoćeš vidjeti što ja mislio o nekom
pojmu odi na wikipediju i tamo ćeš vidjeti, budući da komuniciram
standardnim, lako shvatljivim konstrukcijama kako bih minimizirao
mogućnost krivog shvaćanja. Tek tamo gdje za nešto ne postoji već
stvoreni termin ja uvodim svoj.

Dakle, izgovorena izjava koju napišeš ili izgovoriš a ne odgovara
stvarnosti zove se neistina. Ona se bitno razlikuje od laži po tome što
je laž definirana kao iznošenje tvrdnji kojima je cilj namjerno dovesti
nekoga u zabludu, s tim da tvrdnje kojima se laže uopće ne moraju biti
neistinite. Moguće je namjerno dovoditi nekoga u zabludu iznošenjem
tvrdnji koje su pojedinačno istinite, ali su tako sročene i poredane da
onaj tko ih kao takve usvoji mora pasti u zabludu. Isto tako je moguće
lagati izostavljanjem bitnih elemenata iz naracije, ili stavljanjem
naglaska na različite elemente s ciljem da se stvori dojam koji je
različit od stvarnosti.

Dakle postoje kategorije neistine, zablude i laži, koje su bitno
različite, a neuvažavanje njihove različitosti je korisno za laganje i
demagogiju.

Isto tako treba kvantitativno i kvalitativno vrednovati pojam neistine,
tako da uključi funkciju vremena, te kreativno i transformacijsko
djelovanje. Recimo, arhitekt može pokazati na livadu i reći "ovdje će
biti sportsko-rekreativni kompleks s devet teniskih terena i teretanom",
a istinitost te izjave zahtijeva vrlo složeni iskorak u matematičku
simboliku kako bi ga se egzaktno prikazalo. Naime, arhitekt je možda
napravio projekt tog zdanja, a možda nije. Ako ga je napravio, možda ga
promijeni tako da bude šest ili deset teniskih terena, a teretanu možda
proširi tako da uključi i igralište za rukomet, tako da će finalno
zdanje odudarati od izvornog koncepta i time modificirati istinitost
izvorne tvrdnje. Njegov projekt može biti realiziran ili ne, ovisno o
financiranju, stanju na tržištu, stanju ekonomskog sustava, političkoj
situaciji i sličnom. Dakle istinitost te tvrdnje nije izraziva Booleovom
notacijom, nego je potrebno posegnuti za kompleksnijim sredstvima kojima
bi se buduća stanja izrazila kroz vjerojatnost.
Isto kao što je neodređenost problem u vrednovanju istinitosti tvrdnji o
budućnosti, tako je i koncept zablude problem u vrednovanju istinitosti
tvrdnji o sadašnjosti i prošlosti. Recimo, postoji onaj Bosanac koji
misli da je otkrio piramide kraj Visokog. Ukoliko se ispostavi da su te
"piramide" geološka formacija nastala bez ljudskog djelovanja, on će
biti ismijan kao šarlatan. Ako se pak ispostavi da su artefakt do danas
nepoznate civilizacije, on će biti proslavljen kao jedan od najvećih
arheologa svih vremena. Dakle neznanje može unijeti neizvjesnost u
vrednovanje istinitosti neke tvrdnje, a te stvari mogu biti iznimno
kompleksne, pa netko može biti u pravu iz krivih razloga, recimo tražiti
jednu stvar koje tamo nema i naći drugu, vredniju pukim slučajem, ili
pak može biti u krivu iz pravih razloga, zamisliti stvar ispravno i zbog
sitne greške koja uopće ne mora biti njegova ne doći do rezultata.

Isto tako, još složeniji aspekti utvrđivanja i vrednovanja istinitosti
nastaju u slučaju kad se u jednadžbu uvedu elementi ljudske psihe,
proces učenja, utjecanje na mehanizme unutar svijesti i tome slično,
budući da ljudski um radi sa stanjima kojima nije moguće jednoznačno
odrediti istinitost, pa će nekome subjektivno "istinitiji" biti lik iz
knjige koju je puno puta čitao, nego objektivno istinite stvari o kojima
nije formirao unutarnji stav. Isto tako, subjektivna percepcija neke
objektivne stvarnosti može bitno odudarati od stvarnosti a da
istovremeno odražava stvarnost druge vrste, recimo ideja o Isusu kakvu
ljudi uglavnom imaju bitno odudara od povijesnog Isusa o kakvom je
moguće čitati u Bibliji, ali je potpuno u skladu s idejom o Isusu koja
prevladava u kolektivnom nesvjesnom, pa je tako s jednom stvarnošću u
neskladu, a s drugom je u skladu. U tu domenu spadaju i percepcije
astralnih stvarnosti, jer ako milijarda vjerskih fanatika neku sliku ili
ideju dvije tisuće godina nabija energijom koja uključuje molitve i
duhovna stanja, tako stvoreni entitet poprima vrlo složena svojstva i
vlastiti život, pa se o njemu više ne može govoriti kao o nepostojećem
ili kao iluziji, nego kao postojećem ali na različiti način i u
različitom smislu. Ako je netko vidio takav entitet i misli da je vidio
Isusa, njegovu tvrdnju nije moguće vrednovati jednoznačnim Booleovim
izrazom, nego se mora reći da je istina da je vidio entitet, istina je
da taj entitet odgovara ideji o Isusu kakvu je većina ljudi imala,
istina je da taj entitet posjeduje izvjesna duhovna svojstva koja ljudi
mogu prepoznati kao Isusova, i da je taj entitet doista Isus, u onom
smislu da ima sva svojstva koja ljudi povezuju s Isusom, ali isto tako
je istina da se radi o astralnom konstruktu a ne Isusu, što sad uvodi
zanimljivi korolar da pravoga Isusa većina ne bi prepoznala kao takvog
jer ne bi imao očekivana svojstva, pa je dakle astralni entitet stvoren
usmjerenim obožavanjem vjerskih fanatika bitno uvjerljiviji kao Isus od
prave osobe.

Ukratko, to su složene stvari i nisu primjerene tvojem mentalnom sklopu,
pa bih ti preporučio da se držiš svojih štefica, barica i birtija, jer
ti je tamo mjesto.

-- 
http://www.danijel.org/