Branimir Maksimovic wrote:
> Danijel Turina wrote:
>> felix wrote:
>>>   Je! Zato i pitam. Nikak nemrem skuzit kao to moze POGRIJESITI netko ko
>>> se smatra BOGOM, i ko ima UVID u vrhunsku stvarnsot..
>>
>> Ne možeš ti skužiti ni bitno jednostavnije stvari.
>>
>> Inače, najbolje da uopće prestaneš odgovarati na poruke koje nisi u
>> stanju shvatiti. Ovo izgleda jadno preko svake mjere.
>>
> Cini mi se da sam skapirao kako felix zamislja utelovljenog
> Boga. To ti je nesto mesavina izmedju supermena i telepate.
> Dakle mozes na pokret ruke da zgromis bilo koga, zapovedas
> vremenskim prilikama a u ratu pobedjujes samo pomislis
> da neprijatelj nestane i on nestane ;)
> 
> Set je ubio Ozirisa tako sto ga je prevario da legne u sanduk koji je
> potom potopio u Nil.
> 
> Jahve je morao da proveri Jova da li je veran tako sto ga
> je kusao i slicno. To su ocigledni primeri iz Svetih Pisama
> gde felixova teorija pada u vodu.

Felix nikad nije čitao takve tekstove, on je odrastao na Castanedi i
teozofima, a to su djela mašte nastala na temelju nečijeg umovanja o
tome kako bi trebala izgledati duhovna evolucija, kako bi trebali
izgledati sveci i avatari. Oni si zamišljaju sveca kao fizički savršeni
lik u bijeloj odori, s moćima nad svjetovnim elementima. U praksi,
svetac obično izgleda kao prljavi, izmučeni isposnik kojeg svijet smatra
luđakom. U praksi, avatar je tesarev sin koji je izgledao toliko obično
i ljudski da su ga pogubili pod optužbom bogohuljenja, jer kako netko
tko je očigledno čovjek može sebe zvati Bogom? U praksi, Krišnini
neprijatelji su govorili o Krišni iste stvari kakve moji neprijatelji
govore o meni. Dakle kad bacimo teozofske skripte na kojima je Felix
odrastao, i kad zanemarimo science fiction i bajke, i pogledamo
svjedočanstva svetih spisa o avatarima i svecima, dobivamo sliku koja je
daleko realnija, daleko dublja i trodimenzionalnija od bilo čega što si
siroti Štefek može zamisliti. Avatari nisu sveznajući i svemoćni,
avatari su izloženi mukama i kušnjama, avatari su ograničeni svojom
ljudskom prirodom i, prije svega, razlogom iz kojeg su se inkarnirali.
Ali unatoč svim tim ograničenjima, avatar je totalni, čisti i apsolutni
Bog bez trunčice ljudskosti u sebi. To je paradoks, ali tako je.

Štefek bi izlagao sumnji sve i svašta, ali ono što on ne izlaže sumnji
su ideje koje je pokupio iz tih svojih teozofskih knjiga i od Castanede.
On smatra da su to apsolutno istinite stvari i sve procjenjuje u odnosu
na to. Kad on govori o tradiciji, učeničkom nasljeđu i sl., misli
isključivo na te teozofske tlapnje u kombinaciji s "učeničkim odnosom"
Carlosa i Don Juana. Dakle lik živi u nekoj vrsti sterilnog paralelnog
univerzuma, u svijetu mašte u kojem su učitelji savršeni, sveznajući i
svemoćni, a učenici ne moraju ništa misliti i sumnjati nego samo slijede
učitelja preko oblaka i hodaju bosi po stazi koja se zove Put, vjerujući
u Karmu i Dharmu. Upravo je nevjerojatno koliko je to sve djetinjasto
ali on ti stvarno tako razmišlja.

-- 
http://www.danijel.org/