Danijel Turina wrote:
> Felix nikad nije čitao takve tekstove, on je odrastao na Castanedi i
> teozofima, a to su djela mašte nastala na temelju nečijeg umovanja o
> tome kako bi trebala izgledati duhovna evolucija, kako bi trebali
> izgledati sveci i avatari. Oni si zamišljaju sveca kao fizički savršeni
> lik u bijeloj odori, s moćima nad svjetovnim elementima. U praksi,
> svetac obično izgleda kao prljavi, izmučeni isposnik kojeg svijet smatra
> luđakom. 

Sad mi je pala na pamet jedna zanimljivost - naime kad mu to odgovara,
Felix sveca ili avatara prezentira kao idealizirani, nedostižno savršeni
lik, kako bi mene diskreditirao, budući da ja ne hodam po oblacima u
bijeloj haljini i ne znam koji brojevi budu izašli na lotu idući tjedan.
S druge strane, kad mu to odgovara da može sebe prezentirati kao sveca
ili avatara, poseže za stereotipom debelog bude i zabljuvanog klošara u
jarku koji takvim prividima tjera nezrele učenike. To sad postavlja
zanimljivi paradoks - s jedne strane mu ništa nije dovoljno savršeno a s
druge strane je svjetovno privid i ništa očima vidljivo nije bitno.
Ukratko, kako mu što paše tako mijenja priču, ali glavno da se poziva na
fiksne, čvrste kriterije poput Karme, Dharme, Učenja i Tradicije kad mu
to odgovara. Lik je arhetipski šarlatan. Kad ja iskoristim duhovnu moć
da bi nekome nešto pokazao, on veli da je to astral, iluzija, pičkin
dim. Ali kad njega netko pita da napravi nešto veliko i dobro, ne može
napraviti ništa ali veli da je to zato što ne postoji potreba; ali da
postoji potreba, on bi samo pucnuo prstom i planine bi se pokrenule. To
je doslovno rekao Boži na kavi, lik sebe smatra avatarom, utjelovljenim
Bogom. Zanimljivo je kako nije uspio smršaviti iako je postojala
potreba, ali da planine treba baciti u more, bez frke.

-- 
http://www.danijel.org/