Petar Stanojevic wrote:
> In article , invalid@invalid.invalid says...
>> Netko tko je depresivan a nije grešan ponaša se drugacije. Isto tako
>> netko tko nije grešan, u smislu da mu je grijeh preferirano stanje
>> svijesti, kad napravi nešto loše reagirat ce tako što ce se pokajati,
>> ispricati, objasniti svoju grešku, pokušati se iskupiti, ukratko
>> napravit ce nešto što vodi izbavljenju. Ja znam po sebi da kad vidim da
>> sam se negdje zajebao, velim da sam se zajebao, ne pravim od toga
>> svjetonazor i ne racionaliziram vlastite greške do beskraja. Ako sam se
>> zajebao, zajebao sam se, što sad. Ali neki izgleda nisu u stanju
>> funkcionirati iz takve fleksibilne pozicije, pa kad naprave neko sranje
>> to im je kraj svijeta, oni smatraju da su greške neoprostive, i radije
>> ce crknuti nego se kajati, i od svojeg grijeha naprave svjetonazor i sve
>> pokušaju obrnuti tako da ispadne da je njihov izbor dobar a dobri su u
>> krivu.
> 
> Kajanje je nesto u sto je uzasno tesko vjerovati, osjecaj krivnje cesto 
> progoni i nakon pokajanja. 
> Osobno iako vjerujem u ispovjed, i nakon xx godina me progone neki 
> grijesi, kao da nisu oprosteni, kao da postoji karmicki dug koji jos 
> nije otplacen.
> 
> Tako i felix ima "demone" koji ga drze zarobljenog... Da li bi mu uopce 
> mogao oprostiti da se pokaje i trazi oprost ? 

Shvaćaš li koliko je to zapravo retoričko pitanje? Naime razlog zašto se
njemu ne može oprostiti je upravo to što on opravdava vlastite grijehe,
izokreće stvarnost, pokušava sve druge sudionike događaja popljuvati i
zgaziti kako se ne bi suočio s istinom o sebi i svojoj propasti. Kad bi
Felix mogao priznati svoje grijehe i za njih se pokajati, to ne bi bila
ova gnjusna lešina od osobe kakva sad piše po newsima, nego potpuno
druga osoba. O toj potpuno drugoj osobi bi ljudi imali druge stavove,
jer ljudi imaju stav o Felixu kakav imaju ne zato što se zove Felix,
nego zato što ima svojstva kakva ima. Dakle, ovom Felixu se ne može i ne
smije oprostiti i treba ga kompletno zgaziti, a onaj Felix koji bi se
kajao i molio oprost, njemu grijeh više ne bi bio svojstven budući da se
za njega pokajao, pa mu se ne bi imalo što oprostiti. Dakle to je
paradoks - onome tko se ne kaje ne smije se oprostiti, jer oprost
takvome znači prihvaćanje grijeha i ljubav prema grijehu, a onome tko se
kaje ne treba oprostiti budući da na njemu nema grijeha pa mu se nema
što opraštati. Dakle oprost je jako dvojbena kategorija koja ima smisla
samo u kontekstu onoga tko oprašta, u slučaju da zamjera stvari koje ne
treba zamjerati, pa je oprost zapravo njegovo odbacivanje nepotrebnog
duhovnog tereta.

>> Ako ozbiljno pitaš, onda je ozbiljan odgovor da je i duša evoluirala od
>> jednostavnije u kompleksniju formu, i daleko od toga da su sve duše iste
>> ili ravnopravne. Nitko nije "dobio" dušu, nego ju je razvio. A pakao, on
>> je rezultat razvoja duše u krivom smjeru, dakle degenerativnog procesa
>> kojim se obrce složeni i dugotrajni proces razvijanja sve suptilnijih
>> duhovnih kvaliteta.
> 
> Biblija ima puno referenci na temu vjecitih muka, doslovnih, onako kako 
> je opisano ovdje:
> 
> http://www.newadvent.org/cathen/07207a.htm
> 
> Koliko sam shvatio tvoj opis pakla, on se razlikuje od ovog gore u 
> poprilicno detalja, ima li ih smisla uopce komparirati ? 
> 
> Evo citata: "The poena sensus, or pain of sense, consists in the torment 
> of fire so frequently mentioned in the Holy Bible. According to the 
> greater number of theologians the term fire denotes a material fire, and 
> so a real fire."
> 
> Znaci, ovdje se prica o doslovnom "pecenju" u vatri, ili identicnom 
> osjetu koji to replicira.  
> Da li je moguce da Krscanski teolozi nisu ispravno protumacili Isusovu 
> poruku, specificno vezano za pakao ?

To su previše doslovna tumačenja, pečenje na vatri bi moglo vrlo lako
biti sinonim za duhovno stanje u kojem nekoga muči svijest o vlastitom
grijehu iz perspektive apsolutne istine. Pokaži Felixu istinu o njemu od
koje se ne može sakriti i eto ti naglo paklenog ognja.

-- 
http://www.danijel.org/