Dragan Šimunec wrote:
>> Dakle ako treba
>> ubijati, treba ubijati nožem, a ne tvornicom za ubijanje. Ubijanje mora
>> biti stvar osobnog posla između ljudi pojedinaca, i kad je to slučaj
>> broj ubijanja pada na pozadinsku razinu na kojoj se nalazio tijekom
>> povijesti.
> 
> Takav pristup je korišten u Jasenovcu, svaka žrtva je skoro da poznala svog 
> krvnika. 

Ma nije, Jasenovac je krivi primjer, tamo se par pacijenata koristilo
institucionaliziranim strojem za ubijanje kako bi zadovoljili svoju
psihopatologiju. Ja sam imao na umu situaciju poput one u kojoj netko
ubije kamatara kao psa i onda se prijavi na policiju. Tako treba. Dakle
imaš konkretnog gada koji te tlači, i s njim poravnaš račune. Ne ubiješ
sve koji imaju isti poštanski broj kao on, ili koji imaju istu boju kose
kao on, ili sve koji su iste rase kao on. Samo njega. Dakle Hitler je
dobio mandat od Njemačkog naroda kako bi riješio "Židovsko pitanje",
koje je percipirano kao pitanje lihvara i kamatara koji su gazili
siromašne Nijemce kad im je bilo teško nakon prvog rata. On je taj
mandat zloupotrijebio, jer oni koji su glasali za njega nisu mislili da
Židovsko pitanje treba riješiti tako što će ubiti vlasnika antikvarijata
koji vodi svoj obiteljski obrt i nikome nije učinio ništa nažao, ili da
treba ubiti njegovog klinca od pet godina. Oni su glasali za to da se
pohvata lihvare i bankare, odvede ih se na ledinu i riješi ih se po
kratkom postupku, to je prosječni Nijemac smatrao Židovskim pitanjem i
zato je glasao za Hitlera. I to ja mislim kad velim da je ubijanje
precizan posao za koji postoji mjesto i vrijeme, i da taj posao uvijek
mora biti povezan sa zadovoljstvom. Ako pravednom čovjeku nije
zadovoljstvo nekoga ubiti, onda taj vjerojatno nije ni zaslužio biti
ubijen. Što misliš, da je nekome bilo zadovoljstvo ubiti Anu Franck?
Ubio ju je bezosjećajni, impersonalni stroj automatskim slijedom svojeg
funkcioniranja, isto kao i još deset milijuna takvih.

-- 
http://www.danijel.org/