Nino Krvavica wrote:
>>> Ja sam recimo bio vrlo zadovoljan što se niste udostojili pojaviti u
>>> punom smislu riječi.
>> Sada smo opet blizu teorije potpunog nepojavljivanja trashera. Jos dan ili
>> dva blebetanja i mozda se opet vratimo na Danijelovu pocetnu tezu da nas
>> nije bilo tamo - i to kazem kao ozbiljnu opciju kada je vas elastican
>> smisao za stvarno u pitanju. :)))
> 
> Blebetaš.....

Ako ispravno shvaćam stvar, trasher s kojim razgovaraš iznimno je
ponosam na to što ga ja nekakvim tajnim moćima nisam razotkrio kao
trashera i spalio ga u prah pogledom, i to smatra svojom velikom pobjedom.

Jedino što to nije baš neko posebno otkriće, recimo u knjizi "Nauk yoge"
napisao sam sljedeće:

3.13 Kažeš da si u stanju griješiti i padati u zablude, a opet veliš da
si utemeljen u Bogu i da si pravi učitelj?

Ljudi, čini se, imaju posve čudnu predodžbu o tome kako bi netko
utemeljen u Bogu trebao izgledati. Treba imati u vidu da fizički plan
posjeduje određene zakonitosti kojima je i Bog podložan, ukoliko želi
djelovati kroz ljudsko tijelo. Ljudski mozak je komad želatine koji
ponekad djeluje po prilično kaotičnim načelima, a u ogromnoj je mjeri
ograničen. Čak i u slučaju kad se kroz takvo tijelo pokušava očitovati
sam Bog, bez prisutnosti ikakvih drugih sila, On djeluje kroz ogromna
ograničenja ljudskog mozga koji pripada vrsti koja je tek malo
napredniji oblik majmuna, koji se u svojoj nedavnoj prošlosti bavio
prvenstveno glodanjem kostiju mamuta i borbom protiv spiljskog medvjeda.
Ako usporedimo jasnoću ljudskog uma s jasnoćom procesa u modernom
računalu, ljudski mozak će izvući deblji kraj. Zbog toga je užasno
rijetka situacija da čak i veliki sveci, čije prosvjetljenje je izvan
sumnje, govore stvari koje su nedvojbeno jasne i kvalitetne, i koje ne
sadrže netočnosti. Najbolje čemu se takvi mogu domisliti su razne
usporedbe, analogije i slike pomoću kojih u drugima pokušavaju izazvati
reakciju. Ljudski je mozak, dakle, prilično bijedno sredstvo Božanskog
očitovanja, ali u nedostatku boljih i on mora poslužiti. Ono što je kroz
tijelo prosvijetljenog moguće opaziti nije dakle Bog u svojoj punoj
veličini, nego putokaz, refleksija "tog nečeg" na fizičkoj materiji,
koja nesavršeno pokazuje kvalitetu onoga, što baca sjenu. Koliko god da
je ovo moje tijelo neprimjereno svrsi koju obavlja, opet je žalosna
činjenica da boljeg jednostavno nema, pa će i ovo morati poslužiti. Oni
koji očekuju deset metara visoku mišićavu figuru koja jaše na oblaku,
isijava bijelu svjetlost i prdi kuglaste munje, bit će razočarani mojom
pojavom, ali i ja ću biti razočaran njihovim umnim sposobnostima, pa smo
po tom pitanju izjednačeni.

-- 
http://www.danijel.org/