mario.kucan@hotmail.com wrote:
>> U svakom slučaju, ako Nibiru zaista stiľe u perihel svakih 3600 godina, to
>> ćemo uskoro otkriti. Naime, ovo su vremena kada se treba ponovno pojaviti.
>> Ne baą 2012. to je  prebrzo, ali unutar kakvih 100 godina vrlo vjerojatno.
> 
> Baš me je ovo zanimalo kad sam počeo čitati ove newse. Bojim se
> međutim da su priče o 12-om planetu ipak samo bajke. Prvi puta kad sam
> se susreo s teorijom bio sam osupnut, jer sve je izgledalo znanstveno
> dokazano. S jedne strane tu je bio ugledni znanstvenik Sitchin, pa
> majanski kalendar, pa još uz sve to i brdo proročanstava, a na kraju
> su se još javili neki astronomi i astrolozi koji su govorili o
> nekakvom planetarnom poravnanju i promjeni polova na našoj majčici
> zemljici. Naravno da sam počeo istraživati, i što sam više istraživao
> to sam pronalazio više rupa u cijeloj teoriji. Evo samo nekoliko
> primjedbi koje sam uspio pohvatati:
> 
> - NASA poriče postojanje planeta Nibiru. To se lako može provjeriti
> ako se ode na njihove stranice.
> Moguće objašnjenje: NASA ne želi podići paniku među ljudima, pa
> sakriva istinu.

Gledaj, to ti je sve luk i voda. Idemo za početak malo znanosti:

http://en.wikipedia.org/wiki/Oort_cloud
http://en.wikipedia.org/wiki/Kuiper_belt

Dakle idemo za početak iznijeti sljedeće činjenice, koje su uglavnom
ustanovljene zadnjih desetljeća, dakle radi se o novijim stvarima. Prvo,
nekad su ljudi tražili trans-neptunski planet koji bi objašnjavao
odstupanja u orbiti vanjskih planeta, dakle tražili su veliki masivni
objekt s vanjske strane. Tako su našli Pluton, ali onda su ustanovili da
je Pluton premali da bi objašnjavao uočena odstupanja u orbitama i tu je
negdje došlo do otkrića Kuiperovog pojasa, koji se sastoji od velikog
broja objekata veličine Plutona, što je razlog zašto je Pluton
degradiran sa statusa planete na status objekta u Kuiperovom pojasu.
Kuiperov pojas je iznimno masivan, i sastoji se, jednako kao i
asteroidni pojas između Marsa i Jupitera, od sitnih krhotina preostalih
iz formativnog razdoblja sunčevog sustava, dakle ne radi se o krhotinama
nastalim sudarom planeta, kako se nekad pretpostavljalo, a na temelju
čega su razni likovi poput Velikovskog napravili hrpu sumanutih teorija.
To su sve razmjerno nedavna saznanja, dakle štos je u tome da šarlatani,
koji se obožavaju koristiti znanstvenim i kvazi-znanstvenim
sound-biteovima za povećanje stupnja vlastite uvjerljivosti, koriste
zastarjeli "snimak" znanstvenih teorija i opažanja, napravljen negdje
sredinom stoljeća pa do programa Apollo, a u zadnjih par desetljeća su
napravljeni bitni pomaci.

E sad, kad smo eliminirali očite gluposti, ostaju legitimni uzroci
brige. Za početak ću nabrojati velike extinction evente kroz povijest
života na Zemlji:

- Kambrijsko-Ordovicijska serija eventa prije 488M.
- Ordovicijsko-Silurski eventi, ukupno dva, 440-450 M, drugi najveći u
povijesti. 27% porodica i 57% rodova izumrlo.
- kraj Devona, 360-375M, duljina eventa 20M, produljena serija evenata
istrijebila je oko 19% porodica i 50% rodova, sve skupa 70% vrsta.
- Perm-Trijas 251M, takozvana Velika Smrt. 53% morskih porodica vrsta,
84% morskih rodova, oko 96% svih morskih vrsta i oko 70% kopnenih vrsta.
Sve skupa istrijebljeno 57% obitelji i 83% rodova.
- Trijas-Jura, 23% obitelji i 48% rodova.
- Kreda-Tercijar 65M, 17% obitelji, 50% rodova, 75% vrsta. To je onaj
koji je okončao eru dinosaura i o kojem se uglavnom priča.

Postoje tri glavna uzroka koje se spominje: udar asteroida, erupcija
vulkana i kozmička eksplozija. Jedna od značajnijih hipoteza za
Ordovicijski event je takozvana hipernova, odnosno gama bljesak[1].
Uvjeti za taj tip eksplozije su vrlo ograničeni i stvar je iznimno slabo
vjerojatna budući da se tu radi o nečemu što izgleda kao eksplozija
supernove, ali jako polarno kolimirana, što znači da bi Zemlja morala
gledati točno u polarnu os zvjezdanog sustava koji će postati hipernova[2].
Ostali eventi su, čini se, kombinacija udara velikog asteroida koji
proizvodi jake lokalne i globalne učinke, te udarnog vala koji se širi
kroz plašt[3] i proizvodi dugotrajnu, masivnu vulkansku erupciju na
suprotnoj strani planete. P/T i K/T eventi izgledaju kao rezultat takvih
parova, jer postoje masivni dokazi u vidu Sibirskih i Dekanskih trapa[4]
upareni s tragovima meteorskog udara s druge strane planete barem u K/T
slučaju - pogledati Chicxulub krater[5].

Neka "manja" izumiranja, recimo Oligocensko oko 28-26M vjerojatno su
uzrokovale erupcije supervulkana poput La Garita kaldere[6], a sićušnu
fusnotu u toj ogromnoj skali zaslužuje eksplozija supervulkana Toba[7]
prije cca 70000 godina, kad je ljudska vrsta praktički istrijebljena i
reducirana na ukupno par tisuća primjeraka u nekoliko raštrkanih plemena
diljem Afrike. Zbog slabog razumijevanja prirode oscilacija solarne
aktivnosti za sada ću isključiti Sunce kao uzrok izumiranja iako to,
dakako, vjerojatno nije pametno napraviti budući da oscilacije u
solarnom outputu vjerojatno uzrokuju ledena doba, koja su geološki i
biološki bitni događaji.

Dakle uzroci izumiranja su razni i ne može ih se sve svesti na isti
nazivnik, ali kad eliminiramo nepredvidljive faktore poput hipernova,
supernova i supervulkana, te potpuno nasumičnih udara asteroida ostaje
činjenica statističke periodičnosti izumiranja[8], s tim da valja
napomenuti da je minimalni period koji se spominje onaj od 26M godina, s
tim da postoje i naznake duljih perioda. Tako dugi period zapravo
eliminira hipotezu o vanjskoj planeti sunčevog sustava na ekstremno
ekscentričnoj orbiti, a rekao bih da i Nemesis teorija[9] stoji na
klimavim nogama zbog vrlo uredne naravi planetarnih orbita u sunčevom
sustavu, te stabilnosti Kuiperovog pojasa i Oorthovog oblaka, što su
činjenice koje nisu spojive s mojim shvaćanjem binarnih zvijezda. Naime,
teško mi je zamisliti da ekscentrični sunčev parnjak proizvodi samo
sitnice poput destabiliziranja orbita par asteroida u Oorthovom pojasu
koji onda naprave krš po unutarnjim planetama, a da to sve skupa ima
tako sićušan utjecaj na orbite samih planeta. Teorija o prolasku kroz
galaktičku ekvatorijalnu ravan ili neka druga varijacija na temu također
pati od istog problema - orbite planeta su previše stabilne zadnjih
milijardu ili koliko već godina da bi to opažanje ostavljalo prostora za
bitnije gravitacijske evente u tom razdoblji.

Ali ekscentrični vanjski planet na kojem stanuju zli vanzemaljci koji
unatoč prosječnoj temperaturi od -230°C na toj svojoj transplutonskoj
planeti povremeno vole jebati ženke Homo Erectusa koje im šljakaju u
rudnicima fantomskih zlatnih izotopa, mislim, ... :))))))

> Jako su mi zanimljive sve te teorije, pogotovo o nephilima i divovima,
> ali bojim se da osim zanimljivog štiva nema tu jako puno istine. Mene
> više zanima da li 2012 donosi kakve promjene u svijesti samih ljudi, a
> o tome bi Danijel ipak više mogao znati.

Mislim da je najbolje da se oko takvih stvari raspitaš kod trashera. Oni
su tako pametni da se mogu rugati stvarima koje sam na tu temu do sada
napisao, pa sigurno znaju bitno više od mene.

======
[1] http://en.wikipedia.org/wiki/Gamma_ray_burst
[2]
http://www.universetoday.com/2008/03/03/looking-down-the-barrel-of-a-gamma-ray-burst/
[3] http://en.wikipedia.org/wiki/Mantle_(geology)
http://en.wikipedia.org/wiki/Mantle_plume
[4] http://en.wikipedia.org/wiki/Siberian_Traps
http://en.wikipedia.org/wiki/Deccan_Traps
[5] http://en.wikipedia.org/wiki/Chicxulub_crater
[6] http://en.wikipedia.org/wiki/La_Garita_Caldera
[7] http://en.wikipedia.org/wiki/Toba_catastrophe_theory
[8] http://www.sciam.com/article.cfm?id=what-ever-happened-to-the
http://www.sciencemag.org/cgi/content/abstract/231/4740/833
[9] http://en.wikipedia.org/wiki/Nemesis_(star)

-- 
http://www.danijel.org/