Melissa prekrasna! wrote:
> luka.nekic@gmail.com wrote:
>> On Apr 3, 2:12 pm, Danijel Turina  wrote:
>>
>>> Ja bih rekao da je to proboj informacije iz astrala, nemam dojam da se
>>> radi o fizički istinitim događajima.
>>
>> Da, ali što to znači? Da li te informacije iz astrala mogu imati
>> stvarne veze s nekim događajima što su se zbili ili je to kod ovakvih
>> stvari nekakav konfuzan skup odakle dolaze takve stvari? Pogotovo jer
>> je to još dijete, znači nije kao neka vračara što govori o nekakvim
>> događajima, nego dijete koje crpi odnekle te informacije, odnosno
>> spontano ih iznosi, pa eto možda to bar u nekom manjem postotku može
>> imati veze s stvarima koje su se stvarno zbile.
>>
> Pa pazi on kaze da je se seca do 13godine *tamo*. Ima i previse toga,
> recimo da je vozio svemirski brod i tako.

Ma razlog zašto sumnjam u stvar je upravo zato što ima previše toga. Ne
bi smjelo biti ničega protumačivog. Činjenica da vadi stvari na
latinskom i sl. je praktički dokaz da vadi stvari koje su neki ljudi
ostavili na astralu, a ne vanzemaljci. Vjerovao ili ne, ali vanzemaljci
ne govore latinski. Užasno je komplicirano protumačiti stvarna sjećanja.
Daj si zamisli da imaš fragmente sjećanja svoje prošle inkarnacije, u
kojoj si bio vanzemaljac, koristio vanzemaljsku tehnologiju, razmišljao
na potpuno stran i neljudski način, imao emocije koje ne moraju imati
nikakve ekvivalente u ljudskima, da si imao totalno drugačiju
neurologiju, drugačije hormone, drugačije nagone, da su ti životni
prioriteti bile stvari koje ljudima ne bi mogao ni objasniti. I sad
promijeniš fizičko tijelo, rodiš se kao ljudsko dijete, i sjećaš se tih
fragmenata, u smislu da osjećaš ono što si osjećao u nekom bitnom
trenutku u toj prošloj inkarnaciji, ali apsolutno ni sa čim ljudskim i
poznatim to ne možeš povezati i interpretirati. Zamisli da si u jednom
životu vozio avion, a u drugom se rodiš kao krava. To je otprilike takva
razlika. Krava pase travu i sjeća se trenutka u kojem kao pilot radi
manevar, osjeća nepoznata stanja, sjeća se potpuno nepoznate i
neprotumačive okolne, radi nešto nepoznato s nečim što ne može
identificirati, i iz svega će vjerojatno uspjeti shvatiti jedino da je
to bilo nekakvo jako sofisticirano biće koje nadilazi kravu, i da je
radilo nešto što je njemu bilo bitno. I to ti ja pričam po tome kakva su
moja sjećanja na prošle inkarnacije. Ima tu par takvih trenutaka,
uglavnom neposredno pred smrt ili u nekom bitnom trenutku u životu iz
kojih možeš izvući neke generalne odrednice, ali ništa više od toga. To
ti je samo osjećaj, kako sam se tada osjećao, kao te osobe, dakle
cjelokupnost iskustva, ali to iskustvo nije protumačivo kroz ovo tijelo.
Dakle znao bih ja nešto o tome kako to izgleda, i upravo zato znam koji
su problemi kad se nečega takvog pokušaš prisjetiti. Recimo (ovo su
naravno moje rekonstrukcije koje lako mogu biti pune grešaka u
interpretaciji) imaš život Indijskog velikaša iz kaste kšatriya, ne
kralja nego korak-dva ispod kralja, ali svejedno uglednik, sveta osoba,
vrlo široka i čista svijest, cijelo vrijeme je meditirao o Bogu i to ne
brijao nego držao neposredni kontakt, Bog mu je ispunjavao svijest bez
ostatka. Čisti svetac, ali ne kako si to na zapadu doživljavaju, kao
lagano bedastog smotanog, nego nešto bliže Arđuni. Osjećaj je
konzistentan s razmjerno mladom osobom. Poginuo u bici, mislim da ga je
zgazio slon ili takvo nešto. Cijelo vrijeme mu je u svijesti bilo jedno
od imena Krišne. Ja sam pola djetinjstva pokušavao složiti sva slova tog
imena na pravo mjesto, i finalna verzija je imala samo jedno slovo krivo
i to slovo koje se vrlo slično izgovara, kasnije sam skužio da sam kroz
to održavao kontinuitet meditacije. Druga inkarnacija je starija, užasno
stara, valjda su se u to vrijeme još neandertalci motali okolo. Način na
koji je doživljavao nebo, zvijezde i zviježđa, je potpuno drugačiji od
načina na koji mi to radimo danas. Njemu je to bio dio unutarnjeg
svijeta, kroz to su mu govorili Bogovi, osjećao je tihu, blaženu ekstazu
prisutnosti i to izražavao kroz molitve. Dojam je potpuno specifičan i
kad to osjetim postoji ogromno olakšanje svijeta bez znanosti, bez
znanstvenog načina gledanja na stvari. Potpuno drugačiji pogled na
svijet, kad gledaš na nebu Indru kako ubije zmaja, i nakon toga Surya
izađe iznad bojišta i proslavi pobjedu nebesničke vojske. Ali to je sve
moja interpretacija, stvarno sjećanje je samo kako je to biti ta osoba,
nema detalja, samo postojanje u koži te osobe u trenutku.
Treće sjećanje je najčudnije i za njega nisam siguran da je fizičko a ne
astralno. Uopće nisam u stanju identificirati spol, samo znam da ima
neka svojstva čovjeka, ali um mu je beskrajno jači. Okružen nečim što
izgleda kao tehnologija, misaono upravljanje kompjutorima i
sofisciticiranom, neprimjetnom mašinerijom, komunikacija s drugim
takvima koji se pojavljuju u umnom horizontu po želji; osjećaj
nerješivih problema i poraza. Smrt u kontekstu eksplozija, napada od
strane neprijatelja iz svemira, smrt na Zemlji, osjećaj umiranja na
tuđem mjestu daleko od doma u porazu, nikad više neće vidjeti ono što je
ostavio i čemu se jedino želio vratiti. Ta sjećanja su tako neljudska i
strana ljudskom iskustvu da sam praktički siguran da se radi o
vanzemaljcu, i to ne bilo kakvom, imajući u vidu mirni zapovjednički
osjećaj, naprosto u smislu da je na njemu odgovornost i da nema nikakve
sumnje oko toga da će sve što zatraži isti čas netko izvršiti.
Najzanimljiviji aspekt tog iskustva je da taj nema čak ni *koncept*
Boga, i mislim da bi samu ideju smatrao bolesnom. Naime postoji ogroman
horizont čiste svjesti i jasnoće, postoji jasno razmišljanje i
djelovanje, i kad bi imao koncept Boga kao odvojene stvarnosti smatrao
bi da je njegovo djelovanje meditacija, ali naprosto nema takvih
ljudskih koncepata. Isto tako nema onoga što bih identificirao kao
hormonalne emocije. Osjećaji između tih bića su nešto drugo, dotaknu se
dva velika horizonta svijesti i osjete jedan drugoga, istovremeno
pojedinci i zajednička prisutnost, razumiju se, nema tajni i nepoznatog,
nema rivaliteta i sličnih animalnosti, zajedno misle i shvaćaju, i kad
do nečega dođu svijesti im se razdvoje i onda se nešto radi u pozadini.
Mislim da oni ljude ili nisu sreli, ili su se njima bavili otprilike kao
mi vranama i vrapcima.

Ukratko, nije baš da nemam iskustva s takvim stvarima ali svejedno sam
jako skeptičan. Kao prvo, to što se nečega sjećaš ne mora značiti ni da
je tvoje, ni da se stvarno desilo, ni da si ga ispravno protumačio. Ima
previše upitnika i jedina korisna stvar koju sam ja iz svega toga
izvukao je meditacija na neka vrlo sofisticirana stanja koja sam mogao
povezati s tim sjećanjima. Stanja su stvarna, a sjećanja, e jebi ga, to
me podsjeća na onu epizodu Star Treka TNG u kojoj se Riker zaljubi u
hologram po imenu Minuet. U jednoj kasnijoj epizodi su mu Romulanci u
svrhu špijunaže skenirali mozak i nisu mogli vjerovati da se ne radi o
stvarnoj osobi, iskustvo je bilo jače od bilo čega drugog i mislili su
da mu je to sigurno bila žena. Dakle treba imati u vidu da ljudski um ne
funkcionira na egzaktan način i da stvari nisu uvijek ono što se čini, i
ne treba sve uzimati doslovno, na "face value", nego gledati što se od
svega toga da konstruktivno upotrijebiti, i ne zamarati se pričama o
prošlim inkarnacijama.

-- 
http://www.danijel.org/