Ratko Jakopec wrote:
>>>>> To ti je slika Jugoslavije, lovu su ulupali u JNA i propalu industriju pa
>>>>> zato sad nema za penzije. Sve je trebalo graditi od nule.
> 
>>>> Ova recenica mi  nikako ne da mira Napisao si da je sve trebalo poceti
>>>> od nule. Ja sam pomorac i bio sam na brodovima Jugolinije, koja je
>>>> imala 87 (osamdeset sedam) brodova redovno odrzavani od svih kompanija
>>>> u Jugoslaviji najvice bruto registarskih tona. I najveci  broj tona po
>>>> milji prevezenog tereta. Jugoslavija nije u Jugoliniju ulozio ni jedan
>>>> tadasnji dinar a kamo li dolar. Oko godinu dana nakom tzv
>>>> "privatizacije" nije ostao ni camac za spasavanje. Sto je HDZ u
>>>> Jugoliniji poceo od nule. Htio si reci da je od vecine Hrvatskog
>>>> potencijala nova vlast napravoila 0 (nulu)
>  
>>> Hocu reci da je najveci dio te "industrije" egzistirao jedino zato jer je u
>>> Jugoslaviji uvoz bio zabranjen ili strogo kontroliran. 
> 
>>> Kad je ogranicenje uvoza nestalo, nestala je i ta "industrija". 
> 
>> To je jako dobar argument u prilog uvođenju jakih restrikcija uvoza.
>> Naime s ovom politikom smo u par godina nabili 30 milijardi eura
>> deficita, što je suicidalno za malu državu poput Hrvatske. 
> 
> Mozda u stanovitom obimu, stanovito vrijeme, ali nacelno, u svijetu su
> prije nego je ukidanje carina postalo moderno postojale zemlje koje su
> dozvoljavale uvoz i one koje nisu. U pravilu, zemlje koje su dozvoljavale
> uzvoz imale su kvalitetniji razvoj. 
> 
> Stvar je komplicirana. Ako je npr. ogranicen uvoz racunala, onda ti ja kao
> "domaci proizvodjac" mogu prodavati sranje za velike novce i nije mi sila
> previse se truditi oko razvoja. 
> 
> Zbog toga ti ces biti prisiljen dati velike novce za lose racunalo pa ces
> tesko konkurati susjedu koji daje puno manje novaca za puno bolje racunalo. 
> 
> Kad nije bilo uvoza onda si na gradilistu mogao imati ili TAM ili FAP
> kamione koje su ti oni prodali posto su htjeli. S takvom "opremom" tesko si
> konkurirao nekome u nekoj drugoj zemlji tko je mogao kupiti bolje kamione
> za manje novaca. 

Imam ti ja bolji primjer. Recimo imaš Podravku, Kraš, Ledo, Dukat i još
par takvih firmi koje su uvijek proizvodile dobru hranu, ali ju
proizvode za malo tržište pa moraju držati razmjerno visoke cijene. S
druge strane imaš firme izvana koje proizvode za veliko tržište, recimo
Mars proizvodi sladolede za cijelu Europu i onda čisto zbog količine
može rezati cijene do točke da bude jeftiniji i ako mu ne nabiješ
carinu, upadat će ti na domaće tržište i imat ćeš s jedne strane
trgovinski deficit a s druge strane ćeš imati otpuštanje radnika zato
što će domaći proizvođać pokušavati na sve načine smanjiti troškove.
Onda pak imaš nekakav Henkel koji će kupiti domaćeg proizvođača
deterdženata koji recimo pravi sasvim dobre deterdžente, po ničemu
lošije od uvoznih i čak jeftinije, i onda ga zbog liberalizacije tržišta
kapitala ili kako se to već veli netko iz Henkela ili P&G kupi u
bescjenje tako što podmiti lokalnog gada koji spusti cijenu firme na
kikiriki razinu, ovi to kupe, zatvore tvornicu i otpuste radnike, i
voila, imaju novo tržište za Persil i Ariel deterdžente koji su, gle
vraga, skuplji od domaćih a isto ili gore govno.
Pa netko uveze ogromnu količinu šećera iz npr. Mađarske i zaradi na
proviziji, i pravi nelojalnu konkurenciju šećerani iz Županje koja pravi
odličan i jeftin šećer kojemu ništa ne fali, ali zbog liberalnog uvoza
netko napravi sranje pa onda šećerana npr. lokalnim poljoprivrednicima
ne otkupi proizvodnju zato što je pala potražnja zato što se netko
obogatio na uvozu krvavo subvencioniranog zapadnog šećera po dampinškim
cijenama, i rezultat je da su seljaci osiromašili a neka svinja se
obogatila.

Ukratko, liberalizacija tržišta je korisna samo onome tko već kontrolira
većinu globalne proizvodnje i većinu globalnih tržišta, i ekonomijom
skale može kontrolirati dulji kraj poluge i vršiti pritiske. Takvima
odgovaraju bescarinski režimi, koji su iznimno štetni za ekonomije malih
zemalja koje se daju navući. To ti je sve jednosmjerna ulica; ako naši
proizvođači pokušaju izvoziti nešto na matična tržišta multinacionalnih
kompanija budeš vidio što će im se desiti; naglo će iskrsnuti razne
birokratske zapreke ili će se dići kuka i motika, kao kad je danski
proizvođač piva htio kupiti američki Budweiser. Onda se ispostavi da
netko, npr. Toyota, Nissan ili Honda, može izvoziti aute u Ameriku ali
samo tako da napravi tvornicu u Americi od američkih sirovina, koju će
graditi američki radnici, u kojoj će raditi američki radnici, od
američkih sirovina, "japanske" aute i to pod drugim brandom, Lexus,
Acura ili Infiniti.

Cijela ta fora s globalizacijom i forsiranjem liberalnih tržišta i
bescarinskih entiteta je američki mehanizam pritiska na manje države,
koji funkcionira pod premisom da je Amerika najveća ekonomska sila i da
joj takav mehanizam radi u korist. Kad se tu nešto promijeni, naglo
budeš vidio kako se zatvaraju granice i nema više liberalizma, isto kako
su se igrali slobodnog tržišta dok im nisu propali veliki financijaši i
proizvođači, a sad im tržava ulazi u vlasničku strukturu i spašava ih,
de facto imaju državno kontroliranu privredu. Dakle to ti je sve kurac,
nema ti slobodnog tržišta, to je samo dobar način za prezentaciju ideje
po kojoj jači neograničeno kontrolira tržište a slabiji se ne smiju
zaštititi. Sve se to bazira na premisi da tuđe hoćemo, a svoje ne damo.
A to da je konkurencija dobra za spuštanje cijena, to ti sve na kraju
plati domaće stanovništvo u zemlji potrošaču. Kako? Recimo da si
konkuriraju Kaufland i Konzum. Kaufland spusti cijene do poda pritiskom
na dobavljače. Konzum mora pratiti cijene kako bi bio konkurentan pa i
on vrši pritisak na dobavljače, i tako im svi ruše margine. Ovi onda
povećavaju produktivnost otpuštanjem i smanjivanjem plaća. Kupovna moć
stanovništva pada, dakle smanjenje maloprodajnih cijena se postiže
nauštrb osiromašivanja cijelog lanca, pa ljudi efektivno plaćaju veći
postotak plaće za potrošačku košaricu. Isto ti je i sa ostalim - prije
smo vozili Yugo ili Stojadin, koji su bili kurac od auta, ali si dobio
novi auto za 5K eura, a hrpa firmi po jugoslaviji je proizvodila
dijelove - Borovo i Sava su pravili gume, Ina je pravila motorno ulje,
Elda ili tko već je pravio kablove, Chromos je pravio boje, imao si
ekonomiju koja je proizvodila i trošila vlastite proizvode. Sad više
nitko ne proizvodi dijelove za aute, nema nikakve domaće proizvodnje, a
svi voze bitno skuplje aute, i to na kredit koji izdaju banke u stranom
vlasništvu. Dakle voziš auto na kredit a ne proizvodiš dijelove za
njega, dakle doprinosiš deficitu i zaduženju države. I nije istina da je
sve prije bilo sranje. Kraš je pravio izvanredne bombone i čokolade na
najvišoj svjetskoj razini, Ferrero se može sakriti pred njima. Ledo je
pravio jako dobre sladolede, Pekabela je pravila po Eskimo licenci i to
je bilo izvanredno. Labud je imao odlične deterdžente. TAS je pravio
čisto dobre Golfove, Cimos je pravio Citroen po licenci, Dukat i Vindija
su pravili odlične mliječne proizvode, Podravka je uvijek imala najbolje
pekmeze, a brodogradilišta su nam bila među najboljima na svijetu. Što
se tiče vojske, proizvodili smo odlične tenkove koje smo izvozili u
Kuvajt i slične države za skupe pare, i većinu toga su radili Đuro
Đaković i Pretis. Bilo je tu gubitaša i propuh firmi poput Obrovca i
TLM, ali objektivno gledano Jugoslavija je imala daleko bolju ekonomiju
nego sadašnja Hrvatska, izvozno su bili daleko konkurentniji na
svjetskom tržištu, trgovinski deficit je bio bitno manji, Rade Končar je
gradio hidrocentrale po inozemstvu, Tehnika, Hidroelektra i
Industrogradnja su gradile tvornice po Africi i Aziji, Nikola Tesla je
prodao telefonske centrale po pola SSSR i Kine, svi su htjeli kupiti
naše tankere, dakle bili smo zemlja s moćnim izvozom, a sad smo kurac,
da nema turizma pocrkali bi. I da, cijela SFRJ je bila triput manje
zadužena nego sama Hrvatska sada. Je, bili smo siromašniji, ali moglo se
zaraditi ako si htio. Moj stari je radio na jednom takvom jugoslavenskom
izvoznom projektu, na gradilištu tvornice u Biskri u Alžiru. Dakle
jugoslavenska firma je izvezla cijelu tvornicu drugoj državi, na
gradilištu su radili naši radnici, bili su plaćeni finu lovu u dolarima,
i kad je nakon par godina crnčenja u Sahari među viperama i škorpionima
došao doma mogao si je kupiti stan, auto i vikendicu, tako da nije baš
da su svi samo drkali kurac. Odi danas radi na velikom hrvatskom
izvoznom projektu. Sama ideja je smiješna, budući da takvih projekata
danas nema. Da, prije si mogao puno raditi i biti uspješan, mogao si
zaraditi stan, auto i vikendicu ako si počeo od nule.

Dakle pitanje je kriterija po kojima mjeriš stvari. Danas svi imaju hrpu
tehnoloških igračaka ali djeca se po školi bodu noževima i nasmrt
prebijaju. Toga nekad nije bilo, civilizacijska razina je bila viša.
Cijenile su se intelektualne i kulturne osobine, a danas samo pare,
bahatost i nasilje. Pogledaj samo časopise po kioscima - samo seks i
preseravanje, najniža razina. Ovo što mi ovdje imamo nije ni demokracija
ni kapitalizam, nego prije mafijaška država u kojoj caruju klanovi koji
su između sebe podijelili interesne zone a rulji puštaju da se igra
demokracije i izbora.

-- 
http://www.danijel.org/