mario.kucan@hotmail.com wrote:
> Samo da još malo pojasnim. Što je sa djetetom takvog čovjeka, njegovom
> ženom ili dobrim prijateljima? Prema svima njima je napravit zločin
> ako se takvog čovjeka ubije, zar ne?

Kakve to sad veze ima? Da ga nisu ubili, stavili bi ga u zatvor na
dvadeset godina, za koje vrijeme bi prao gaće i pušio kurac najvećem
kamiondžiji, i vrlo brzo bi zaboravio da postoji svijet izvan rupe u
koju su ga bacili. Postupno bi se deformirao iz koliko toliko normalnog
čovjeka u totalnu zvijer i nakazu, kakve su svi dugogodišnji robijaši. I
ta deformacija bi ga po svoj prilici pratila u mnoštvu idućih
inkarnacija, to se ne briše tako lako. S druge strane, egzekucija je
totalno super stvar - objese te po kratkom postupku, nema ponižavanja,
nema dugotrajnih maltretiranja, nema seksualnih zlostavljanja, samo
neznatni stupanj patnje nakon čega ideš pred anđela smrti i tvoj život
kao duše ide dalje. Ljudi si smrt zamišljaju kao najgrozniju moguću
stvar, ali to je jako daleko od istine. Izlaganje zlu i teškim
poniženjima za života je bitno opasnije u duhovnom smislu nego smrt.
Treba gledati što je u najboljem interesu duše, a ne što je u interesu
onih koji se boje smrti i zbog svojih glupih strahova bi radije izložili
čovjeka desetljećima poniženja i patnje nego smrti. Dostojanstvo čovjeka
je daleko vrednije od života. Smrt je izvjesna i ne treba je se bojati.

-- 
http://www.danijel.org/